Anto Staničić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Anto Staničić (Tivat, 18. prosinca 1909. - 1991.), crnogorski[1]dječji pisac i novinar, hrvatske nacionalnosti.[2] Jedan je od najpoznatijih pisaca dječjih knjiga, romana i pripovijetki. Među malobrojnim je Bokeljima koji je uspio ući u školsku lektiru za osnovne škole. Poznato mu je djelo roman Mali pirat, koji je bio rado čitan u drugoj polovini 20. stoljeća u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji i Slovačkoj, te je doživio nekoliko izdanja. Poznati su mu i romani Galebovo gnijezdo i Bambusov štap.[2] 26. studenoga 2019. postavljena mu je spomen ploča na zidu kuće u Tivtu gdje je pisac rođen.[3] Živio je u Beogradu te je stvarao na srpskom jeziku.[4]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen u Tivtu 1909. godine. U Dubrovniku je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je počeo studirati ekonomiju. Godine 1937. zaposlio se u Agrarnoj banci u Beogradu. Godine 1948. u Radio-Beogradu se zaposlio kao novinar. Na Radio-Beogradu radio je u uredništvu emisija za djecu, potom u Radio-školi, te drugim uredništvima u kojima je stalno radio do 1978. godine. Većinom je živio u Beogradu, ali je nadahnuće za djela nalazio na obali Jadranskog mora i tamošnjim ljudima, koje je smatrao vrlo hrabrima. Ugledao se na djeda Peru, mornara, pa je pisao uglavnom o svom zavičaju plemenitih i jednostavnih ljudi i njihovom mornarskom životu. Prvu knjigu objavio je 1951. godine, Priče na granici istine. Slijedi mu uspješnica Mali pirat, čiji motiv je prošlost stare Boke i kroz nju je prikazao svoje uspomene iz djetinjstva. Doživjela je prijevode na slovenski, makedonski, mađarski i češki. Roman Bambusov štap preveden je na slovački. Nastavio je stvarati i novo veliko priznanje dobio je 1981. za Galebovo gnijezdo te 1991. godine. Umro je 1991. godine.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

Djela:[1]

  • Priče na granici istine, Zagreb: Mladost, 1951.
  • Mali pirat, Zagreb: Mladost, 1956.
  • Bambusov štap, Zagreb: Mladost, 1959.
  • Ratni brod Velika sultanija, Zagreb: Mladost, 1964.
  • Tamo gdje se talasi razbijaju, Zagreb: Mladost, 1964.
  • Afrikanac i druge pripovijesti, Zagreb: Mladost, 1971.
  • Nojeva barka, Gornji Milanovac: Dječje novine, 1974.
  • Binga,
  • Minuš
  • Đerdan priča za djecu
  • Galebovo gnezdo, Beograd: Nolit, 1980.
  • Kojim putem, Afrikanče, Beograd: Nolit, 1984.
  • Priča o Sunici, Beograd: Nolit, 1985.
  • Beskućne kuće, Beograd: Nolit, 1987.
  • Tajne Veriga, Beograd: Nolit, 1988.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Biografija.org Anto Staničić. Životopis ažuriran 24. lipnja 2019. (pristupljeno 17. travnja 2020.)
  2. 2,0 2,1 Neven Staničić. Hrvatski glasnik Staničići. Broj 173 (1995.) str. 72
  3. Radio Dux Otkrivene spomen ploče Dragu Miloviću i Branku Briniću 19. studenoga 2019. (pristupljeno 17. travnja 2020.)
  4. Radio Dux „Jezik je nešto što nas vezuje, a što nikako ne bi smjelo da nas razdvaja“ 26. studenoga 2019. (pristupljeno 17. studenoga 2020.)

Poveznice[uredi | uredi kôd]