Anto Staničić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Anto Staničić (Tivat, 18. prosinca 1909. - 1991.), crnogorski[1]dječji pisac i novinar, hrvatske nacionalnosti.[2] Jedan je od najpoznatijih pisaca dječjih knjiga, romana i pripovijetki. Među malobrojnim je Bokeljima koji je uspio ući u školsku lektiru za osnovne škole. Poznato mu je djelo roman Mali pirat, koji je bio rado čitan u drugoj polovini 20. stoljeća u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji i Slovačkoj, te je doživio nekoliko izdanja. Poznati su mu i romani Galebovo gnijezdo i Bambusov štap.[2] 26. studenoga 2019. postavljena mu je spomen ploča na zidu kuće u Tivtu gdje je pisac rođen.[3] Živio je u Beogradu te je stvarao na srpskom jeziku.[4]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen u Tivtu 1909. godine. U Dubrovniku je završio osnovnu i srednju školu. U Zagrebu je počeo studirati ekonomiju. Godine 1937. zaposlio se u Agrarnoj banci u Beogradu. Godine 1948. u Radio-Beogradu se zaposlio kao novinar. Na Radio-Beogradu radio je u uredništvu emisija za djecu, potom u Radio-školi, te drugim uredništvima u kojima je stalno radio do 1978. godine. Većinom je živio u Beogradu, ali je nadahnuće za djela nalazio na obali Jadranskog mora i tamošnjim ljudima, koje je smatrao vrlo hrabrima. Ugledao se na djeda Peru, mornara, pa je pisao uglavnom o svom zavičaju plemenitih i jednostavnih ljudi i njihovom mornarskom životu. Prvu knjigu objavio je 1951. godine, Priče na granici istine. Slijedi mu uspješnica Mali pirat, čiji motiv je prošlost stare Boke i kroz nju je prikazao svoje uspomene iz djetinjstva. Doživjela je prijevode na slovenski, makedonski, mađarski i češki. Roman Bambusov štap preveden je na slovački. Nastavio je stvarati i novo veliko priznanje dobio je 1981. za Galebovo gnijezdo te 1991. godine. Umro je 1991. godine.[1]

Djela[uredi | uredi kôd]

Djela:[1]

  • Priče na granici istine, Zagreb: Mladost, 1951.
  • Mali pirat, Zagreb: Mladost, 1956.
  • Bambusov štap, Zagreb: Mladost, 1959.
  • Ratni brod Velika sultanija, Zagreb: Mladost, 1964.
  • Tamo gdje se talasi razbijaju, Zagreb: Mladost, 1964.
  • Afrikanac i druge pripovijesti, Zagreb: Mladost, 1971.
  • Nojeva barka, Gornji Milanovac: Dječje novine, 1974.
  • Binga,
  • Minuš
  • Đerdan priča za djecu
  • Galebovo gnezdo, Beograd: Nolit, 1980.
  • Kojim putem, Afrikanče, Beograd: Nolit, 1984.
  • Priča o Sunici, Beograd: Nolit, 1985.
  • Beskućne kuće, Beograd: Nolit, 1987.
  • Tajne Veriga, Beograd: Nolit, 1988.

Nagrade[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e Biografija.org Anto Staničić. Životopis ažuriran 24. lipnja 2019. (pristupljeno 17. travnja 2020.)
  2. a b Neven Staničić. Hrvatski glasnik Staničići. Broj 173 (1995.) str. 72
  3. Radio Dux Otkrivene spomen ploče Dragu Miloviću i Branku Briniću 19. studenoga 2019. (pristupljeno 17. travnja 2020.)
  4. Radio Dux „Jezik je nešto što nas vezuje, a što nikako ne bi smjelo da nas razdvaja“ 26. studenoga 2019. (pristupljeno 17. studenoga 2020.)

Poveznice[uredi | uredi kôd]