Anton Šerf

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Anton Šerf (Dedonci, 17. svibnja, 1798.Mihalovci, 19. lipnja, 1882.) slovenski je rimokatolički svećenik, pisac, pjesnik, homilet, autor istočnoštajerskoga književnog jezika.

Rođen je kao sin ratara Šümena Šerfa i Marjete Pokan u mjestu Dedonci, u dijelu Radgonskog trokuta, koji je danas u Austriji. Njegovo selo je nedaleko od Prekomurja u Sloveniji, gdje se govorio prekomurski jezik. Istočnoštajerski i prekomurski su inačice istočnoslovenskog jezika, jeezika čiji su autori uz Šerfa, Peter Dajnko, Štefan Modrinjak, Gregor Jožef Plohel, Vid Rižner, Koloman Kvas i drugi.

Jako rano je upoznao Petra Dajnka i preuzeo njegov pravopis dajnčicu. Pisao je propovijedi i pjesme, iako ove pjesme nisu se udomaćile u krugovima štajerskih Slovenaca. Šerf je bio privržen književnomu jeziku i pravopisu Petra Dajnka. Kada Anton Martin Slomšek je zabranio dajnčicu, Šerf privatno dalje upotrebljavao dajnčicu.

Bio je kapelan u mnogim mjestima slovenske Štajerske.

Godine 1838. je postao župnik u Svetinjama kod Mihalovca.

1876. godine je odišao u mirovinu.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Pad no zdig чloveka (Padanje i uspon čovjeka), 1832.
  • Predge na vse nedele no svetke celega kerȣŋko-katolȣkega cirkvenega leta (Propovijedi na svaku nedjelju i blagdan sve kršćanske katoličke crkvene godine), 1835.
  • Cvetŋak ali roxŋek (Cvetnjak ili ružičnjak), 1835.

Izvori[uredi | uredi kôd]