Antun Mezdjić
| Antun Mezdjić | |
| impresionizam, ekspresionizam | |
|---|---|
| Rođenje | Zagreb, 5. travnja 1907. |
| Smrt | Zagreb, 15. svibnja 1981. |
| Vrsta umjetnosti | slikarstvo |
| Portal o životopisima | |
Antun Mezdjić (*Zagreb, 5. travnja 1907. - †Zagreb, 15. svibnja 1981.), hrvatski - slikar i likovni pedagog, dugogodišnji profesor na Zagrebačkoj likovnoj Akademiji.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Slikarstvo je studirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926. – 1931. kod Becića, Babića i Krizmana). Nakon toga proveo je jednu godinu u Parizu 1933. – 1934. na usavršavanju. Po povratku u domovinu, slika, radi ilustracije i izlaže, pridružuje se Grupi Zemlji kao gost. Slikarstvo Antuna Mezdjića bilo je iznad svega intimističko (portreti, pejzaži, mrtve prirode), pod velikim utjecajem Cézanna, kakva je uostalom i bila moda među tadašnjim akademskim slikarima.
1942. godine izlaže na Venecijanskom bijenalu zajedno s tadašnjom reprezentacijom likovnih umjetnika koji su izabrani da predstave Nezavisnu državu Hrvatsku; Bruno Bulić, Josip Crnobori, Jozo Kljaković, Slavko Kopač, Miroslav Kraljević, Ivan Meštrović, Antun Mezdjić, Antun Motika, Juraj Plančić, Josip Račić, Ivo Režek, Slavko Šohaj, Antun Augustinčić, Emanuel Vidović.[1]
Nakon Drugog svjetskog rata primljen je za profesora slikarstva na Akademiji u Zagrebu 1946. gdje radio do umirovljenja 1971.
- Za svoj rad dobio je 1971. tadašnju najvišu republičku nagradu - Vladimir Nazor za životno djelo iz područja likovnih umjetnosti.[2]