Antun Pinterović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Antun Pinterović (Zagreb, 5. ožujka 1940.5. svibnja 2009.),[1] hrvatski domovinski i iseljenički književnik, psihoanalitičar. psihoterapeut, diplomat i prevoditelj. [2] Živio i radio u Belgiji. U izvorima na francuskom jeziku zabilježen je pod imenom Antoine Pinterović.[3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Zagrebu. Mati mu je bila Marija Dugan, komorna solo-pjevačica i kći poznatog hrvatskog skladatelja Franje Dugana, a otac Zvonimir Pinterović, sveučilišni profesor analitičke kemije (kemičar i fizičar[4]). Antun je u Zagrebu završio pučku školu i prva dva razreda gimnazije. Poslije rata otac mu je morao u izbjeglištvo. Nekoliko godina poslije Antun se pridružio otcu skupa sa sestrom i materom u Belgiji 1953. godine. Školovanje je nastavio u Bruslju u klasičnoj gimnaziji. Maturirao je 1959. godine. Upisao je studij filozofije i književnosti (romanistiku). Magistrirao je 1966., 1967. godine položio je i profesorski ispit na Katoličkom sveučilištu u Louvainu. Supruga G. Chantinne tragično je poginula. Ponovo se oženio groficom i poznatom akademskom slikaricom Claudiom Goethals, [2] s kojom je dobio djecu Radomira i Yasnu Pinterović.[3] Zaposlio se je 1968. u gimnaziji kao gimnazijski profesor francuske književnosti i psihologije. Usavršavaose je analitičkoj psihologiji, u Bruslju, Zürichu i dr. Na više je kliničkih ustanova radio kao psihoterapeut i psihoanalitičar.[2]

1980-ih se je djelatno uključio u politiku. Najviše je djelovao kroz Hrvatsko narodno vijeće ili kao predstavnik tog vijeća pri Paneuropskoj uniji. Početkom 1991. godine bio je imenovan počasnim predstavnikom Republike Hrvatske u zemljama Beneluksa i Europske zajednice. Poslije je bio dragovoljni savjetnik u hrvatskom poklisarstvu u Belgiji.[2]

Prvo je književno djelo objavio na francuskom. Bila je to jedna knjiga pjesama na francuskom jeziku. Od tad je povremeno objavljivao pjesme u belgijskim književnim časopisima (primjerice L' Artere) i na hrvatskom u hrvatskim emigrantskim listovima, prije svega Hrvatskoj reviji, čiji je redovni suradnik od 1974. godine. Eseji i članci tematski su mu većinom u svezi s hrvatskom književnosti i povijesti. Pri tome je primijenio dubinsku psihologiju C. G. Junga u analizi hrvatske književnosti i povijesti. [2] Kao znanstvenik surađivao je s raznim inozemnim smotrama. Veliki je opus ostavio kao prevoditelj. [2]

Djela[uredi VE | uredi]

Priprema mu se tiskanje knjige s njegovim književnim stvaralaštvom na hrvatskom jeziku. Objavio je zasebice djela:[2] - Au pays des joyaux eteints (pjesme na francuskom), Bruselj, 1966.
- Das kroatische Trauma (eseji na njemačkom: suauktori: Hrvoje Lorković i Mladen Schwartz), Koblenz 1992.

Prevoditeljski opus mu je bogat. Od prijevoda književnih djela važan je prijevod na francuski zbirke Višnje Stahuljak Kristalna ruda svemira i njene priče Čarobnjaka. Od prijevoda u znanstvenom i stručnom području ističu se prijevodi na francuski vrhunskih djela švicarskih jungovaca (C. T. Frey-Wehrlin, Adolf Guggenbühl-Craig, Alfred J. Ziegler).[2]

Nagrade i prizanja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (fra.) VOUS AVEZ DIT ‘CRISE’?,RETROSPECTIVE : 2009, indcureghemanderlecht. 29. prosinca 2009. Pristupljeno 11. svibnja 2019.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 2,7 2,8 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012.) Pristupljeno 11. svibnja 2019.
  3. 3,0 3,1 Témoignage Françoise Humblé - Hommage à Antoine Pinterović, Un homme, un époux, un père, un analyste, un professeur, un ami, un confident ..., La vie et l'oeuvre d'Antoine Pinterović. 6. svibnja 2009. Pristupljeno 11. svibnja 2019.
  4. Josip Šarčević: Prof.dr.sc. Zvonimir Pinterović, Nuštar kroz povist. 26. travnja 2008. Pristupljeno 11. svibnja 2019.