Apneja u snu
| Apneja u snu | |
|---|---|
| Apneja u spavanju | |
 Apneja u snu | |
| Područje | Otorinolaringologija, medicina spavanja |
| Simptomi | Stanke u disanju ili periodi plitkog disanja tijekom spavanja, hrkanje, umor tijekom dana[1][2] |
| Komplikacije | Srčani udar, moždani udar, dijabetes, zatajenje srca, aritmija, pretilost, sudar motornih vozila[1] |
| Uobičajen početak | 55 – 60 godina starosti[1][3] |
| Vrste | Opstruktivna apneja u snu (OSA), centralna apneja u snu (CSA), miješana apneja u snu[1] |
| Rizični faktori | Pretilost, obiteljska povijest bolesti, alergije, uvećane tonzile[4] |
| Dijagnostička metoda | Studija spavanja tijekom noći[5] |
| Liječenje | Promjene životnog stila, usnik, uređaj za disanje, operacija[1] |
| Učestalost | 1 – 6 % (odrasli), 2 % (djeca)[3][6] |
| klasifikacija | |
| MKB-10-CM | G47.30, G47.3  |
| MeSH | D012891 |
Apneja u snu je poremećaj spavanja kod kojeg se stanke u disanju ili razdoblja plitkog disanja tijekom spavanja javljaju češće nego inače.[1] Svaka stanka može trajati od nekoliko sekundi do nekoliko minuta i događa se veći broj puta tijekom noći.[1] U najčešćem obliku slijedi joj glasno hrkanje.[2] Ponekad ju prati i zvuk gušenja ili frktanja pri nastavku disanja.[1] Budući da poremećaj remeti normalan san, bolesnici mogu osjećati pospanost ili umor tijekom dana.[1] Kod djece može uzrokovati hiperaktivnost ili probleme u školi.[2]
Apneja u snu dijeli se na opstruktivnu apneju u snu (OSA), kod koje je disanje prekinuto blokadom protoka zraka, centralnu apneju u snu (CSA), kod koje se redovito nesvjesno disanje jednostavno zaustavlja, ili kombinacija ta dva tipa.[1] Opstruktivna (OSA) je najčešći oblik.[1] Faktori rizika za OSA-u uključuju prekomjernu težinu, obiteljsku povijest stanja, alergije, uske dišne putove i povećane tonzile.[4] Neki ljudi s apnejom u snu nisu svjesni da pate od tog stanja.[1] U mnogim slučajevima prvi ga primijeti član obitelji.[1] Apneja u snu se često dijagnosticira studijom spavanja tijekom noći.[5] Za dijagnozu apneje u snu mora doći do više od pet epizoda po satu.[7]
Liječenje može uključivati promjene životnog stila, usnike, uređaje za disanje i operaciju.[1] Promjene načina života mogu uključivati izbjegavanje alkohola, gubitak težine, prestanak pušenja i spavanje na boku.[8] Uređaji za disanje uključuju upotrebu CPAP uređaja.[8] Ako se ne liječi, apneja u snu može povećati rizik od srčanog udara, moždanog udara, dijabetesa, zatajenja srca, nepravilnog rada srca, pretilosti i prometnih nesreća.[1]
OSA pogađa 1 – 6 % odraslih i 2 % djece.[3][6] Pogađa muškarce otprilike dvostruko učestalije nego žene.[3][9] Iako od OSA-e mogu patiti ljudi bilo koje dobi, najčešće se javlja u dobi od 55 do 60 godina.[1][3] CSA pogađa manje od 1 % ljudi.[10] Vrsta CSA-e opisana je u njemačkom mitu o Ondininoj kletvi, pri kojoj bi osoba u snu zaboravila disati.[11]
- 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 Sleep Apnea: What Is Sleep Apnea?. NHLBI: Health Information for the Public. U.S. Department of Health and Human Services. 10. srpnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. kolovoza 2016. Pristupljeno 18. kolovoza 2016.
- 1 2 3 What Are the Signs and Symptoms of Sleep Apnea?. NHLBI. 10. srpnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2016. Pristupljeno 18. kolovoza 2016.
- 1 2 3 4 5 Global Surveillance, Prevention and Control of Chronic Respiratory Diseases: A Comprehensive Approach. World Health Organization. 2007. str. 32. ISBN 9789241563468. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2019. Pristupljeno 11. rujna 2017.
- 1 2 Who Is at Risk for Sleep Apnea?. NHLBI. 10. srpnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2016. Pristupljeno 18. kolovoza 2016.
- 1 2 How Is Sleep Apnea Diagnosed?. NHLBI. 10. srpnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. kolovoza 2016. Pristupljeno 18. kolovoza 2016.
- 1 2 Ferri, Fred F. 2014. Ferri's Clinical Advisor 2015: 5 Books in 1. Elsevier Health Sciences. str. 1090. ISBN 9780323084307. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. svibnja 2019. Pristupljeno 11. rujna 2017.
- ↑ De Backer W. Lipanj 2013. Obstructive sleep apnea/hypopnea syndrome. Panminerva Medica. 55 (2): 191–5. PMID 23676959
- 1 2 How Is Sleep Apnea Treated?. NHLBI. 10. srpnja 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. kolovoza 2016. Pristupljeno 18. kolovoza 2016.
- ↑ Al Lawati, Nabil M.; Patel, Sanjay R.; Ayas, Najib T. Siječanj 2009. Epidemiology, Risk Factors, and Consequences of Obstructive Sleep Apnea and Short Sleep Duration. Progress in Cardiovascular Diseases. 51 (4): 285–293. doi:10.1016/j.pcad.2008.08.001. PMID 19110130
- ↑ Auth, Patrick C. 2012. Physician Assistant Review. 4 izdanje. Lippincott Williams & Wilkins. str. 40. ISBN 9781451171297. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. svibnja 2019. Pristupljeno 11. rujna 2017.
- ↑ Yentis, Steven M.; Hirsch, Nicholas P.; Ip, James. 2013. Anaesthesia and Intensive Care A-Z: An Encyclopedia of Principles and Practice. Elsevier Health Sciences. str. 428. ISBN 9780702053757. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. svibnja 2019. Pristupljeno 11. rujna 2017.