Aqua Augusta (Napulj)

Izvor: Wikipedija
Trasa i ogranci akvadukta Serino
Kraj akvadukta kod rta Misenum

Aqua Augusta ili akvadukt Serino (tal. Acquedotto romano del Serino) bio je jedan od najvećih, najsloženijih i najskupljih sustava akvadukta u rimskom svijetu; opskrbljivao je vodom najmanje osam drevnih gradova u Napuljskom zaljevu uključujući Pompeje i Herkulanej.[1] Ovaj akvadukt nije bio sličan niti jednom drugom u svoje vrijeme, jer je bio regionalna mreža, a ne fokusiran na jedno urbano središte.[2]

Trasa akvadukta[uredi | uredi kôd]

Dvostruki akvaduktni tuneli u Pozzuoliju
tunelu s rimskom cestom, Crypta Neapolitana

Istočni dijelovi trase akvadukta[3][4][5] dobro su poznati zahvaljujući spisima dvojice talijanskih inženjera,[6] koji su bili zamoljeni da provjere može li se akvadukt ponovno koristiti kao glavni vodovod za opskrbu Napulja u 16. odnosno 19. stoljeću. Zapadni dio iza Napulja bio je manje poznat do novijih istraživanja.[7]

Bilo je deset grana, od kojih je sedam bilo za gradove, dok su tri bile za neke od brojnih luksuznih vila u ovom području popularnih među bogatim Rimljanima, poput Ville Pollio u Posillipu.[8] Uključujući ogranke, ukupna duljina akvadukta bila je otprilike 145 km, što ga čini najdužim rimskim akvaduktnim sustavom u rimskom svijetu,[2] uz moguću iznimku akvadukta Gadara, sve do 5. stoljeća nove ere kada je u Carigradu proširen Valensov akvadukt. Aqua Augusta bio je jedan od najtežih i najskupljih akvadukta koje je ikada izgradila neka drevna civilizacija zbog svoje duljine i teškog terena kojim je prolazio.[9] Unatoč svojoj veličini i složenosti, Aqua Augusta danas je uglavnom nepoznata kao veliki spomenik jer je veći dio pod zemljom.

Glavni izvor akvadukta (caput aquae), Fons Augusteus (sada poznat kao Acquaro-Pelosi), bio je u planinama Terminio -Tuoro u blizini modernog grada Serino nedaleko od grada Avellina, a nalazi se na 376 m nadmorske visine. Vjerojatno je postojalo nekoliko dodatnih izvora na drugim točkama u mreži, uključujući ogranke iz Avellina i u Scalandroneu blizu Baiae.[10] Jedan od njegovih glavnih završetaka bila je golema cisterna Piscina Mirabilis u pomorskoj bazi i luci Misenum.

Budući da je akvadukt prevalio toliku udaljenost, prilikom njegove izgradnje naišlo se na mnoge poteškoće: nekoliko dugih tunela probijeno je kroz planine; 6 km dug tunel Monti di Forino prelazi vododjelnicu u Apeninima (jedan od najdužih rimskih tunela),[9] i 2 km dug tunel koji prelazi u ravnicu Sarno; također kod cestovnog tunela Crypta Neapolitana i cestovnog tunela Grotta di Cocceio. A 3.5 km dug podignuti dio na lukovima izgrađen je u Pomigliano d'Arco. Došlo je do pomicanja tla zbog seizmičke aktivnosti i bio je potreban prijelaz morem do otoka Nisida.[11]

Akvadukt je prolazio pod zemljom 400 m južno od rimskih termi u Agnanu sa svojim ogrankom i nekoliko metara sjeverno od amfiteatra u Pozzuoli[7] sa 70 m ogranka do akvadukta.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Akvadukt Serino izgrađen je tijekom augustovskog razdoblja Rimskog Carstva, vjerojatno od 33. pr. Kr. kada je Marcus Vipsanius Agrippa (bliski prijatelj i saveznik cara Augusta) bio curator aquarum u Rimu, prvenstveno kako bi se obnovila rimska flota u Misenumu, a sekundarno opskrba vodom za sve veću potražnju važne trgovačke luke Puteoli kao i za velike gradove kao što su Cumae i Neapolis.[12][2][9]

Postoje dokazi da su veliki broj privatnih korisnika bili pripadnici rimske senatorske klase. U Rimu je bilo potrebno pismo cara da bi se dobila privatna veza, pa se čini da je carska naklonost također bila faktor u pristupu ovom vodovodu.

Tijekom rata sa Sekstom Pompejem, August je naredio izgradnju luke Portus Julius zapadno od Puteola. Kasnije se ova luka smatrala manje idealnom zbog problema s nanosom mulja, a nova velika pomorska baza izgrađena je zapadnije u Misenumu kasnije je postala temelj flote zapadnog Mediterana. Za samu bazu i za brodove bile su potrebne velike količine slatke vode što je možda bio jedan od razloga izgradnje novog akvadukta.[13][14]

Tako velik spomenik zahtijevao je stalno održavanje; došlo je do velikih popravaka u flavijevskom razdoblju (1. stoljeće nove ere) s dodavanjem paralelnih tunela, a car Konstantin se također uključio u opsežnu restauraciju dokumentiranu na ploči s natpisom[15] otkrivenoj u Serinu i datiranoj u 324. godinu nove ere. Na temelju analize latinskog teksta[16][17] napisanog na ovom povijesno važnom starorimskom mramornom epigrafu otkrivenom tijekom ranijih iskapanja,[18] Italo Sgobbo je 1938. godine prvi dokazao da je akvadukt Serino prethodno smatran izgrađena za vrijeme vladavine cara Klaudija, datirana, zapravo, još u Augustovo doba,[19][20][21] što je bio veliki napredak.

Odredišta navedena na ploči su: Nola, Acerrae, Atella, Napulj, Pozzuoli, Baiae, Cumae i Misenum.

Ostruga Aqua Auguste ulazi u castellum aquae u Pompejima.

Gradovi Pompeji, Herkulanej i Stabiae također su izvorno bili opskrbljeni akvaduktom, ali budući da su uništeni i pokriveni erupcijom Vezuva 79. godine, nisu se pojavili na ovom popisu. Sljedeća velika erupcija 472. godine ostavila je akvadukt prekriven pepelom, a 3.5 km kanala, arkada Pomigliano d'Arco,[9] urušila se prije stvarne erupcije. Time je prekinuta opskrba vodom svim gradovima osim Nole i Acerrae. Loša administrativna i ekonomska situacija u Kampaniji u to vrijeme, i Italiji općenito, spriječila je veće popravke Auguste. Pisane reference o akvaduktima u Napulju nakon tog vremena odnose se samo na druge akvadukte koji su sada bili na tom području.

Piscina Mirabilis

U moderno doba, dijelovi akvadukta, uz Piscina Mirabilis, bili su vitalni za opstanak regije kao skloništa od zračnih napada tijekom Drugog svjetskog rata.

Vidljivi ostaci[uredi | uredi kôd]

Mostovi blizanci u Ponti Rossi, Napoli

Danas postoji nekoliko vidljivih ostataka akvadukta, iako veći dio još uvijek postoji ispod zemlje. Tragovi izvorne strukture mogu se pronaći na brojnim mjestima u Napulju i okolici.

To uključuje:

  • potporni zid za lukove podignutog dijela akvadukta u Muro d'Arce u blizini via Muro d'Arce, Sarno
  • "Ponte Tirone": dva paralelna dijela u Palma Campania (Okrug Tirone),[22]
  • dva paralelna mosta akvadukt Ponti Rossi
  • dio pored Crypta Napolitana u Parco Vergiliano u Piedigrotti gdje je zauzimao paralelni tunel[23]
  • odvojak do amfiteatra Pozzuoli i glavnog akvadukta na sjeveru[7]
  • špilja zahvata vode u blizini Scalandrone, comune di Bacoli.[10][24]
  • dio pokraj ulaza u arheološki park Baia.[24]
  • dobro očuvana Piscina Mirabilis u Misenumu. Ovo je jedan od najvećih takvih spremnika na akvaduktu poznatih u Rimskom Carstvu[25] i preživio je gotovo netaknut do danas. Vjerojatno je bio namijenjen za veliku vilu, ili možda kao strateški izvor vode za pomorsku bazu iako se nalazi oko 1 km dalje.

U podrumima između Via Arena i Vico Traetta[uredi | uredi kôd]

Lukovi u podrumu Via Arene

Nedavno su lukovi akvadukta blizanaca otkriveni u podrumima zgrada u Rione Sanità,[26] u 6 via Arena alla Sanità, i otvoreni su za javnost. Prolaze od sjevera prema jugu dugim dijelom na udaljenosti od 10 m, a zatim se približavaju na 2 m u južnom dijelu. Zapadni kanal je Augustov, dok je istočni dio naknadno dograđen.[27]

Oni su potaknuli povećani interes za istraživanje, što je dovelo do više istraživanja linije monumentalnog akvadukta. Uz helenističku nekropolu pronađena je ogromna cisterna na liniji kanala. Identificiran je i novi dio drevnog akvadukta uzbrdo od via Foria u četvrti “Miracoli” gdje kanal teče pod zemljom 220 m.5

Književni prikazi[uredi | uredi kôd]

Istaknuto je mjesto u romanu Pompeji Roberta Harrisa, čiji je protagonist vodoinženjer ("Aquarius") poslan iz Rima da održava akvadukt 79. godine naše ere, u vrijeme erupcije Vezuva .

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Daljnje čitanje[uredi | uredi kôd]

  • De Feo, Giovanni; Wayne F. Lorenz, et al. " Trasa i tuneli Aqua Auguste za vodoopskrbu Pompeja ." Međunarodni časopis za globalna pitanja okoliša 14.3-4 (2015.): 177-186. Izdavači InderScience
  • Hodge, A. Trevor (1989). " Rimski akvadukti i vodoopskrba", 1. izdanje. London: Duckworth Publishing. ISBN 978-0-7156-2194-3
  • Keenan-Jones, Duncan. 2010. The Aqua Augusta and control of water resources in the Bay of Naples. Australasian Society for Classical Studies Conference 31, Perth, Australia 2010
  • Keenan-Jones, Duncan (2010). " Gale stipendija Sveučilišta Macquarie: Aqua Augusta. Regionalna vodoopskrba u rimskoj i kasnoantičkoj Kampaniji: povijesna i arheometrijska studija ", koju je online objavio Cambridge University Press . Radovi Britanske škole u Rimu, svezak 78, studeni 2010., str. 308 - 309. DOI: 10.1017/S006824620000 994
  • Dott. Ing. Potenza, Uberto, bivši upravitelj Azienda Municipale Acquedotto di Napoli (AMAN, tada ARIN, danas ABC  Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. lipnja 2023. (Wayback Machine) ). " Rimski akvadukti u Serinu " (ulixes.it) [28] i " L'acqua di Serino e l'acquedotto Augusteo " (www.idrotecnicaitaliana.it) (oba na talijanskom)
  • Miccio, Bruno i Potenza, Uberto (1994). " Gli acquedotti di Napoli " [Napuljski akvadukti]. Van komercijalnog izdanja tvrdi uvez AMAN, 188 str. (na talijanskom)
  • Lorenz, Wayne F.; Libertini, Giacinto; Miccio, Bruno; Leone, Nino & De Feo, Giovanni (2016.). " Istaknute značajke Augustovog akvadukta u području Napuljskog zaljeva " (PDF članak). 4. Međunarodni simpozij IWA o tehnologiji vode i otpadnih voda u drevnim civilizacijama, Coimbra, Portugal (putem researchgate.net)
  • Sgobbo, Italo (1938). Serino - L'acquedotto romano della Campania "Fontis Augustei Aquaeductus" [Serino - rimski akvadukt u Kampaniji: "Fontis Augustei Aquaeductus"]. Napoli: R. Accademia dei Lincei . Notizie degli Scavi di Antichità (NSc), Serie 6, 14: str. 75-97. (na talijanskom).
  • Matthews, Kenneth D. (1970). " Rimski akvadukti.  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. travnja 2023. (Wayback Machine) Tehnički aspekti njihove konstrukcije  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. travnja 2023. (Wayback Machine) " (putem penn.museum). Publ: Ekspedicija, jesen 1970.; str. 2-16
  • Del Prete, Sossio & Varriale, Rosario (2007). " Breve rassegna sui principali acquedotti ipogei della Campania " [Kratak pregled glavnih podzemnih akvadukta u Kampaniji] (na talijanskom). Opera Ipogea N° 1 / 2007: Carta degli antichi acquedotti italiani [Karta antičkih akvadukta Italije] ; rivista della Società Speleologica Italiana; str. 75-84

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Passchier, Cees W.; Schram, Wilke D.; van Opstal, Driek. Roman Aqueducts: Serino Aqua Augusta. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. rujna 2007. Pristupljeno 20. kolovoza 2007.
  2. ↑ a b c De Feo, Giovanni; Napoli, R.M.A. 2007. Historical development of the Augustan Aqueduct in Southern Italy: twenty centuries of works from Serino to Naples. Water Supply. 7 (1). IWA Publishing: 131–138. doi:10.2166/ws.2007.015. ISSN 1606-9749. Pristupljeno 27. ožujka 2023. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. ↑ Libertini, Giacinto; Miccio, Bruno; Leone, Nino; De Feo, Giovanni (2014). "The Augustan aqueduct in the context of road system and urbanization of the served territory in Southern Italy". IWA Regional Symposium on Water, Wastewater, and Environment : Traditions and Culture, 22-24 March 2014. Patras, Greece. https://www.academia.edu/23532022 Pristupljeno 26. studenoga 2022. 
  4. ↑ Ohlig, Christoph P. J. 2002. De Aquis Pompeiorum: Das Castellum Aquae in Pompeji: Herkunft, Zuleitung und Verteilung des Wassers (njemački). Books On Demand GmbH. ISBN 978-3-8311-2614-9
  5. ↑ aqua water roman aqueduct aqueduc wasserleitung aquaduct aqueducts ancient facts history spain france italy rome pompeii. www.romanaqueducts.info. Pristupljeno 26. studenoga 2022.
  6. ↑ Pietro Antonio Lettieri 1560, Felice Abate 1840, Abate 1842, Abate 1862, Abate 1864.
  7. ↑ a b c Ferrari, Graziano W.; Lamagna, Raffaella. The Augustean Aqueduct in the Phlegraean fields (Naples, Southern Italy). Speleological Research and Activities in Artificial Underground, 16th ICS Proceedings, Brno, 2013. str. 203
  8. ↑ Van Dam, Harm-Jan (1984). "P. Papinius Statius, Silvae Book II: A Commentary". Leiden: E.J. Brill. ISBN 978-90-04-071100 (via archive.org)
  9. ↑ a b c d Keenan-Jones, Duncan. 2010. The Aqua Augusta and control of water resources in the Bay of Naples. Australasian Society for Classical Studies Conference 31. Perth, Australia
  10. ↑ a b Ferrari, Graziano; Lamagna, Raffaella. 2013. Il bimillenario dell'acquedotto Augusteo di Serino. Atti del XXI Congresso Nazionale di Speleologia – Sessione Attività di Esplorazione e Ricerca, 2-5 June 2011 (talijanski). Trieste, Italy: 387–398
  11. ↑ The course of the Aqua Augusta from its source to Naples is shown in a longitudinal section Acquedotto di Napoli - Acquedotto Claudio : Profile longitudinale dalla sua origine in Serino a Napoli (cfr. Italo Sgobbo)
  12. ↑ Hodge, A.Trevor (2002). "Roman Aqueducts & Water Supply", 2nd ed. Bristol Classical Press. ISBN 978-0-7156-3171-3
  13. ↑ Passchier, Cees W.; van Opstal, Driek; Schram, Wilke D. Serino (Italy). www.romanaqueducts.info. Pristupljeno 30. svibnja 2023.
  14. ↑ Passchier, Cees W.; van Opstal, Driek; Schram, Wilke D. 2016. Roman Aqueducts: index : select "Aqua Augusta - Serino (Italy)". www.romanaqueducts.info. Pristupljeno 30. svibnja 2023.. The area was also of military importance because of its excellent natural harbours. During the war with Pompeius, Augustus ordered the construction of a harbour complex just west of Puteoli, named Portus Iulius, where an old Greek dam was restored to create an artificial lake, Lacus Lucrinus, which was then connected by a channel to another lake, Lacus Avernus, which was traditionally one of the entrances to the underworld. Later, this harbour was seen as less ideal, because of silting problems, and a new complex was built further west, at Misenum, where two lakes were connected to become the basis of the western Mediterranean war fleet. This major naval base needed large quantities of fresh water for the base itself and for the ships, which must have been one of the reasons why Augustus had a new aqueduct built.
  15. ↑ Epigraphik Datenbank. Db.edcs.eu. Pristupljeno 8. rujna 2018.
  16. ↑ Augustus' inscription of the Serino aqueduct. www.romanaqueducts.info. Pristupljeno 1. lipnja 2023.
  17. ↑ Duncan Keenan-Jones (2010). "The Aqua Augusta and control of water resources in the Bay of Naples", pp 12-13
  18. ↑ Potenza, Uberto. "L’acqua di Serino e l’acquedotto Augusteo" (www.idrotecnicaitaliana.it) (in Italian), p.4. Translated: "This long aqueduct also fed many towns in Campania Felix as recorded in the plaque found in 1932 during the construction of the connection of the highest springs and preserved in the outlet chamber of the springs themselves. (Figure 3)."
  19. ↑ Del Prete, Sossio & Varriale, Rosario (2007). Opera Ipogea N° 1 / 2007, p. 76; translation : "The Fontis Augustei Aquaeductus, mistakenly referred to by many as "Claudius," originated from the Acquaro group of springs located in the valley of the Sabato River in Serino of Avellino. It was precisely at these springs that an inscription was found attributing the commissioning of the aqueduct to Emperor Augustus (Sgobbo, 1938; Pavesio, 1985; Pescatori Colucci, 1996)."
  20. ↑ Passchier, Cees W.; Schram, Wilke D.; van Opstal, Driek. 2016. Roman Aqueducts: index : select "Aqua Augusta - Serino (Italy)". www.romanaqueducts.info. Pristupljeno 1. lipnja 2023.. Dating: Until 1938 the construction of the Aqua Augusta was credited to Claudius. Based on the inscription above from the 4th c. CE it is thought that Augustus was the builder; perhaps Claudius was responsible for the extension to Misenum.
  21. ↑ De Feo, G.; Napoli, R. M. A. 2007. Historical development of the Augustan Aqueduct in Southern Italy: twenty centuries of works from Serino to Naples. Water Supply. 7 (1): 132–133. ISSN 1606-9749
  22. ↑ Lorenz, Wayne. Lipanj 2011. Pompeii (and Rome) Water Supply Systems (PDF). wrightpaleo.com. Wright Paleohydrological Institute. str. 20. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 11. travnja 2022. Pristupljeno 26. studenoga 2022.
  23. ↑ Lamagna, Raffaella; Ferrari, Graziano. 2013. The Augustean Aqueduct in the Phlegraean Fields (Naples, Southern Italy). 16th International Congress Of Speleology (ICS). 2: Proceedings. Czech Republic, Brno. str. 200–202 Prenosi www.academia.edu
  24. ↑ a b Lamagna, Raffaella; Ferrari, Graziano. 2013. The Augustean Aqueduct in the Phlegraean Fields (Naples, Southern Italy). 16th International Congress Of Speleology (ICS). Czech Republic, Brno. 2: Proceedings: 203–204 Prenosi www.academia.edu
  25. ↑ De Feo, G.; De Gisi, S.; Malvano, C.; De Biase, O. 2010. The Greatest Water Reservoirs in the Ancient Roman World and the "Piscina Mirabilis" in Misenum. Water Science & Technology Water Supply. IWA Publishing. 10 (3): 350–358 Prenosi researchgate
  26. ↑ Colussi, Francesco; Leggieri, Carlo. 2018. "L'acquedotto augusteo del Serino a nord di Neapolis nell'area compresa tra la Sanità e i Ponti Rossi". Naples: 3rd International Conference on History of Engineering.
  27. ↑ Francesco Colussi; Carlo Leggieri. 2016. L'acquedotto augusteo del Serino nell'area Vergini-Sanità a nord di Neapolis: identificazione e studio di due ponti-canale (PDF). Proceedings of 2nd International Conference of History of Engineering
  28. ↑ Potenza, Dr. Ing. Uberto, former manager of the Aqueduct of Naples (A.M.A.N., then ARIN, today ABC). Acquedotto Romano di Serino [The Roman aqueducts of Serino]. www.ulixes.it (talijanski). Pristupljeno 3. travnja 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Aqua Augusta (Napulj)
v • u
Pompeji
Povijest
Umjetnost
Druge lokacije uništene u erupciji 79.
Archaeologija
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Aqua_Augusta_(Napulj)&oldid=6803370"