Aston Martin F1
| Puno ime | Aston Martin Cognizant Formula One Team |
|---|---|
| Sjedište |  Silverstone, Velika Britanija
|
| Šef momčadi |  Lawrence Stroll  Otmar Szafnauer
|
| Sezona 2025. | |
| Vozači |  Fernando Alonso Lance Stroll
|
| Šasija | Aston Martin AMR21 |
| Motor | Mercedes V6 t h 1.6 |
| Dobavljač guma | Pirelli |
| Statistika | |
| Utrke | 11 |
| Prva utrka | Velika nagrada Bahreina 2021. |
| Prva pobjeda | - |
| Zadnja pobjeda | - |
| Zadnja utrka | Velika nagrada Mađarske 2021. |
| Konstruktorski naslovi | 0 |
| Vozački naslovi | 0 |
| Pobjede | 0 |
| Dvostruke pobjede | 0 |
| Prvo startno mjesto | 0 |
| Najbrži krugovi | 0 |
| Podiji | 1 |
| Aston Martin (konstruktor)
| |
| Vozači | Roy Salvadori  Carroll Shelby  Maurice Trintignant
|
| Momčad | David Brown Ltd. |
| Utrke | 6 |
| Prva utrka | Velika nagrada Nizozemske 1959. |
| Prva pobjeda | - |
| Posljednja pobjeda | - |
| Posljednja utrka | Velika nagrada Velike Britanije 1960. |
| Vozački naslovi | 0 |
| Konstruktorski naslovi | 0 |
| Pobjede | 0 |
| Postolja | 0 |
| Bodovi | 0 |
| Prvo startno mjesto | 0 |
| Najbrži krugovi | 0 |
Aston Martin F1 je naziv jednog od sportskih odjela britanske automobilske tvrke luksuznog proizvođača Aston Martin i natjecateljske ekipe koja se natječe u utrkama Formule 1.
Aston Martin je pod vodstvom Sir Davida Browna krenuo vrlo ambiciozno, s ciljem natjecanja u Svjetskom prvenstvu sportskih automobila i Svjetskom automobilističkom prvenstvu kako se tada zvala Formula 1. Na utrci 24 sata Le Mansa 1959. godine Aston Martinov model DBR1 zauzeo je prve dvije pozicije, a s jednim krugom razlike pobjedu je odnio vozački tandem Roy Salvadori i Carroll Shelby, ispred momčadskih kolega Mauricea Trintignanta i Paula Frèrea u drugom Aston Martin DBR1 bolidu. Brown je s istim dvojcem krenuo i u Formulu 1, a ulazak u danas najelitnije automobilističko natjecanje kasnio je upravo zbog razvoja sportskog automobila DBR1, koji je bio postavljen kao prioritet.[1] Bolid DBR4 bio je planiran za sezonu 1958. John Wyer koji je bio na čelu Aston Martinovog projekta u Formuli 1, rekao je da bi novi bolid mogao izazvati Maserati 250F, bolid s kojim je Juan Manuel Fangio osvojio svoj peti naslov 1957. Tony Brooks je izjavio da je DBR4 znatno upravljiviji bolid od Vanwall VW5 koji je 1958. pobijedio na šest utrka.[2]
Aston Martin je s modelom DBR4 pogonjen Aston Martinovim RB6 L6 2.5 motorom u Formuli 1 debitirao na Velikoj nagradi Nizozemske 1959. godine, trećoj utrci sezone koja se vozila 31. svibnja. Za momčad David Brown Ltd. vozili su Roy Salvadori i Carroll Shelby. S desetim i trinaestim mjestom u kvalifikacijama, vozači zbog kvara na bolidu nisu uspjeli završiti utrku. Nakon što su preskočili utrku u Francuskoj, na stazi Aintree na Velikoj nagradi Velike Britanije, Salvadori je priredio iznenađenje u kvalifikacijama, odvezavši krug identičnim vremenom kao i osvajač pole positiona Jack Brabham u Cooper-Climaxu – 1 minutu i 58,0 sekundi.[3] No pošto je Brabham prvi postavio vrijeme, startao je prvi na gridu. S druge strane Shelby je u tim kvalifikacijama odvezao šesto najbrže vrijeme. No utrka nije dobro započela za Salvadorija i Shelbyja. Nakon što su već u prvom krugu loše startali te izgubili, svaki po sedam mjesta, oba vozača su već u drugom i trećem krugu morala u boks. Razlog je bio prelijevanje punog spremnika za gorivo, prvo na Shelbyjevom bolidu, da bi nakon toga i Salvadori preventivno ušao u boks. Vozači su se vratili u utrku tek na 13. i 21. mjestu. Na kraju je Shelby odustao šest krugova prije kraja utrke zbog problema s magnetskim zavojnicama na motoru, dok je Salvadori završio na šestom mjestu, krug iza pobjednika Brabhama.[4] Nakon što su još jednu utrku u Njemačkoj na Nürburgringu preskočili, vratili su se na Velikoj nagradi Portugala. U kvalifikacijama su zauzeli 12. i 13. mjesto s više od 10 sekundi zaostatka za Stirlingom Mossom na pole positionu.[5] Sutradan su oba vozača uspjela završiti utrku, zauzevši šestu i osmu poziciju. Zadnja utrka sezone za Aston Martin bila je Velika nagrada Italije. U kvalifikacijama su se mučili, dok je u utrci Salvadori morao odustati zbog kvara na motoru, a Shelby je završio na desetom mjestu. Tako je britanska momčad svoju prvu sezonu u Formuli 1 završila bez osvojenog boda, s nastupom na četiri od mogućih devet utrka.
Za novu sezonu krenulo se s razvojem novog DBR5 modela, koji je u odnosu na svoga prethodnika imao poboljšane performanse ovjesa, no s masivnim motorom na prednjem dijelu bolida nije se mogao nositi s konkurentima čiji su motori bili postavljeni na stražnjem dijelu. Novi bolid ipak nije bio spreman za početak sezone, te je Roy Salvadori na Velikoj nagradi Nizozemske krenuo sam s prošlogodišnjim modelom. U samu utrku nije startao jer je organizator odbio isplatiti momčad Aston Martina. Novi DBR5 bio je spreman tek na sedmoj utrci sezone za Veliku nagradu Velike Britanije na Silverstoneu, a Salvadoriju se kao momčadski kolega pridružio Maurice Trintignant. U kvalifikacijama je Salvadori zauzeo 13. mjesto s 4,8 sekundi zaostatka za najbržim Jackom Brabhamom, dok je Trintignant ostvario tek 21. najbolje vrijeme. U utrci je Salvadori morao odustati zbog problema s upravljačem u 44. krugu, dok je Trintignant utrku završio na jedanaestom mjestu.[6] S obzirom na to da momčad nije ostvarivala očekivane rezultate te nije osvojila niti jedan bod, Aston Martin je odlučio napustiti Formulu 1 te se u potpunosti posvetiti utrkama sportskih automobila. Tadašnji vlasnik Aston Martina David Brown, shvatio je kako je bolje povući se nakon samo pet utrka nego spiskati mnogo novca na razvoj novog bolida i motora koji nisu imali nikakve veze s tadašnjim cestovnim ni ostalim trkaćim modelima tvrtke.[7]
Povratak Aston Martina u Formulu 1 nije se nazirao gotovo pola stoljeća, a onda je David Richards, osnivač tvrtke Prodrive, dobio priliku za ulazak njegove momčadi u Formulu 1 2008. Do toga ipak nije došlo, no s obzirom na vlasništvo njegovog konzorcija nad Aston Martinom, britanski se proizvođač automobila ponovno počeo spominjati u kontekstu Formule 1. Richards je tada otklonio tu mogućnost, a prije novog neuspješnog pokušaja da uđe sa svojom momčadi u Formulu 1 2010. godine izjavio je kako postoji mogućnost da momčad nosi ime Aston Martina. Aston Martin se u Formulu 1 vratio 2016. godine kao sponzor momčadi Red Bull Racing, a od 2018. do 2020. imao je ulogu naslovnog sponzora te momčadi.[8]
Dana 31. siječnja 2020. stigla je vijest da će momčad Racing Point od 2021. postati Aston Martin. Aston Martin je prihvatio ponudu Lawrencea Strolla od 200 milijuna funti za 20% udjela u kompaniji. Britanski proizvođač se nalazio u teškoj financijskoj situaciji te im je hitno bila potrebna financijska injekcija za nastavak poslovanja, a Strollova ponuda bila je privlačnija od konkurentske kineske ponude jer je uključivala i rebrendiranje F1 momčadi Racing Pointa. Aston Martinov ugovor s Red Bullom je istekao na kraju 2020. tako da su brendiranje u Formuli 1 nastavili na ovaj način.[9] U travnju 2020. je stigla vijest da je Toto Wolff, izvršni direktor i suvlasnik Mercedesove momčadi, kupio je 4.77% dionica Aston Martina. S obzirom na to da je Daimler također dioničar Aston Martina, Wolff sa svojim osobnim ulaganjem nije bio u sukobu interesa kad je riječ o njegovoj ulozi u Mercedesovim aktivnostima. Također, Aston Martin je 2021., kao i Racing Point 2020., koristio Mercedesove motore i mjenjače. Daimler je 2013. kupio 5% dionica bez prava glasa u zamjenu za isporuku motora i elektronike za buduće Aston Martinove automobile, a danas je Daimler glavni Aston Martinov dobavljač i ima pravo veta na buduće investicijske partnere.[10]
Vozačku postavu za 2021. su trebali činiti Lance Stroll, sin Lawrencea Strolla i Sergio Pérez, koji je 30. kolovoza 2019. produljio ugovor s Racing Pointom na još tri godine, nakon što je 2014. stigao u momčad koja se tada zvala Force India.[11] No unatoč Pérezovom ugovoru, 10. rujna 2020. je stigla službena vijest da će umjesto Péreza voziti Sebastian Vettel kojem je krajem 2020. istekao ugovor s Ferrarijem.[12] Početkom 2021. Aston Martin je potvrdio novi višegodišnji ugovor s američkom IT korporacijom Cognizant čime će imati pretežno zeleni vizualni identitet nakon što su prošle dvije i pol sezone pod imenom Racing Point, imali pretežno ružičasti identitet zbog naslovnoga sponzora BWT.[13]
- ↑ Povijest Aston Martina u automobilističkim natjecanjima GP1. Objavljeno u 17. siječnja 2021. Pristupljeno 18. siječnja 2021.
- ↑ Aston Martin's F1 history: 60 years since its last race Motorsport Magazine. Objavljeno u 31. siječnja 2020. Pristupljeno 18. siječnja 2021.
- ↑ 1959 British Grand Prix Stats F1. Pristupljeno 14. siječnja 2021.
- ↑ 1959 British Grand Prix race report - A walk-over for British cars Motorsport Magazine. Objavljeno u kolovozu 1959. Pristupljeno 14. siječnja 2021.
- ↑ 1959 Portugese Grand Prix Stats F1. Pristupljeno 14. siječnja 2021.
- ↑ 1960 British Grand Prix Stats F1. Pristupljeno 27. siječnja 2021.
- ↑ Iz Aston Martina najavljuju ulazak u F1, pa i vlastiti motor: jesu li sišli s uma? Telesport. Objavljeno 6. listopada 2017. Pristupljeno 27. siječnja 2021.
- ↑ Aston Martin to become Red Bull title sponsor in 2018 Formula 1. Objavljeno 25. rujna 2017. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
- ↑ Racing Point 2021. postaje Aston Martin nakon Strollove kupnje MAXF1. Objavljeno 31. siječnja 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
- ↑ Toto Wolff kupio udio u Aston Martinu MAXF1. Objavljeno 19. travnja 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
- ↑ Perez potpisao novi trogodišnji ugovor za Racing Point MAXF1. Objavljeno 30. kolovoza 2019. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
- ↑ Vettel potvrđen za Aston Martin 2021., Perez napušta momčad MAXF1. Objavljeno 10. rujna 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
- ↑ Aston Martin potvrdio višegodišnji ugovor s IT korporacijom Cognizant MAXF1. Objavljeno 7. siječnja 2021. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
- Aston Martin F1 Team - Official website
- Aston Martin - Stats F1
| |||||