Aston Martin F1

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Flag of the United Kingdom.svg Aston Martin-Mercedes
Puno ime Aston Martin Cognizant Formula One Team
Sjedište Flag of the United Kingdom.svg Silverstone, Velika Britanija
Šef momčadi Flag of Canada.svg Lawrence Stroll
Flag of Romania.svg Otmar Szafnauer
Sezona 2021.
Vozači Flag of Germany.svg Sebastian Vettel
Flag of Canada.svg Lance Stroll
Šasija Aston Martin AMR21
Motor Mercedes V6 t h 1.6
Dobavljač guma Pirelli
Statistika
Utrke 0
Prva utrka Velika nagrada Bahreina 2021.
Prva pobjeda -
Zadnja pobjeda -
Zadnja utrka -
Konstruktorski naslovi 0
Vozački naslovi 0
Pobjede 0
Dvostruke pobjede 0
Prvo startno mjesto 0
Najbrži krugovi 0
Podiji 1
Aston Martin (konstruktor)
Vozači Flag of the United Kingdom.svg Roy Salvadori
Flag of the United States.svg Carroll Shelby
Flag of France.svg Maurice Trintignant
Momčad David Brown Ltd.
Utrke 6
Prva utrka Velika nagrada Nizozemske 1959.
Prva pobjeda -
Posljednja pobjeda -
Posljednja utrka Velika nagrada Velike Britanije 1960.
Vozački naslovi 0
Konstruktorski naslovi 0
Pobjede 0
Postolja 0
Bodovi 0
Prvo startno mjesto 0
Najbrži krugovi 0

Aston Martin F1 je naziv jednog od sportskih odjela britanske automobilske tvrke luksuznog proizvođača Aston Martin i natjecateljske ekipe koja se natječe u utrkama Formule 1.

Formula 1[uredi | uredi kôd]

Aston Martin kao konstruktor[uredi | uredi kôd]

Aston Martin je pod vodstvom Sir Davida Browna krenuo vrlo ambiciozno, s ciljem natjecanja u Svjetskom prvenstvu sportskih automobila i Svjetskom automobilističkom prvenstvu kako se tada zvala Formula 1. Na utrci 24 sata Le Mansa 1959. godine Aston Martinov model DBR1 zauzeo je prve dvije pozicije, a s jednim krugom razlike pobjedu je odnio vozački tandem Roy Salvadori i Carroll Shelby, ispred momčadskih kolega Mauricea Trintignanta i Paula Frèrea u drugom Aston Martin DBR1 bolidu. Brown je s istim dvojcem krenuo i u Formulu 1, a ulazak u danas najelitnije automobilističko natjecanje kasnio je upravo zbog razvoja sportskog automobila DBR1, koji je bio postavljen kao prioritet.[1] Bolid DBR4 bio je planiran za sezonu 1958. John Wyer koji je bio na čelu Aston Martinovog projekta u Formuli 1, rekao je da bi novi bolid mogao izazvati Maserati 250F, bolid s kojim je Juan Manuel Fangio osvojio svoj peti naslov 1957. Tony Brooks je izjavio da je DBR4 znatno upravljiviji bolid od Vanwall VW5 koji je 1958. pobijedio na šest utrka.[2]

1959.[uredi | uredi kôd]

Aston Martin DBR4 iz 1959. (slikano na Mallory Parku 2009.)

Aston Martin je s modelom DBR4 pogonjen Aston Martinovim RB6 L6 2.5 motorom u Formuli 1 debitirao na Velikoj nagradi Nizozemske 1959. godine, trećoj utrci sezone koja se vozila 31. svibnja. Za momčad David Brown Ltd. vozili su Roy Salvadori i Carroll Shelby. S desetim i trinaestim mjestom u kvalifikacijama, vozači zbog kvara na bolidu nisu uspjeli završiti utrku. Nakon što su preskočili utrku u Francuskoj, na stazi Aintree na Velikoj nagradi Velike Britanije, Salvadori je priredio iznenađenje u kvalifikacijama, odvezavši krug identičnim vremenom kao i osvajač pole positiona Jack Brabham u Cooper-Climaxu – 1 minutu i 58,0 sekundi.[3] No pošto je Brabham prvi postavio vrijeme, startao je prvi na gridu. S druge strane Shelby je u tim kvalifikacijama odvezao šesto najbrže vrijeme. No utrka nije dobro započela za Salvadorija i Shelbyja. Nakon što su već u prvom krugu loše startali te izgubili, svaki po sedam mjesta, oba vozača su već u drugom i trećem krugu morala u boks. Razlog je bio prelijevanje punog spremnika za gorivo, prvo na Shelbyjevom bolidu, da bi nakon toga i Salvadori preventivno ušao u boks. Vozači su se vratili u utrku tek na 13. i 21. mjestu. Na kraju je Shelby odustao šest krugova prije kraja utrke zbog problema s magnetskim zavojnicama na motoru, dok je Salvadori završio na šestom mjestu, krug iza pobjednika Brabhama.[4] Nakon što su još jednu utrku u Njemačkoj na Nürburgringu preskočili, vratili su se na Velikoj nagradi Portugala. U kvalifikacijama su zauzeli 12. i 13. mjesto s više od 10 sekundi zaostatka za Stirlingom Mossom na pole positionu.[5] Sutradan su oba vozača uspjela završiti utrku, zauzevši šestu i osmu poziciju. Zadnja utrka sezone za Aston Martin bila je Velika nagrada Italije. U kvalifikacijama su se mučili, dok je u utrci Salvadori morao odustati zbog kvara na motoru, a Shelby je završio na desetom mjestu. Tako je britanska momčad svoju prvu sezonu u Formuli 1 završila bez osvojenog boda, s nastupom na četiri od mogućih devet utrka.

1960.[uredi | uredi kôd]

Za novu sezonu krenulo se s razvojem novog DBR5 modela, koji je u odnosu na svoga prethodnika imao poboljšane performanse ovjesa, no s masivnim motorom na prednjem dijelu bolida nije se mogao nositi s konkurentima čiji su motori bili postavljeni na stražnjem dijelu. Novi bolid ipak nije bio spreman za početak sezone, te je Roy Salvadori na Velikoj nagradi Nizozemske krenuo sam s prošlogodišnjim modelom. U samu utrku nije startao jer je organizator odbio isplatiti momčad Aston Martina. Novi DBR5 bio je spreman tek na sedmoj utrci sezone za Veliku nagradu Velike Britanije na Silverstoneu, a Salvadoriju se kao momčadski kolega pridružio Maurice Trintignant. U kvalifikacijama je Salvadori zauzeo 13. mjesto s 4,8 sekundi zaostatka za najbržim Jackom Brabhamom, dok je Trintignant ostvario tek 21. najbolje vrijeme. U utrci je Salvadori morao odustati zbog problema s upravljačem u 44. krugu, dok je Trintignant utrku završio na jedanaestom mjestu.[6] S obzirom na to da momčad nije ostvarivala očekivane rezultate te nije osvojila niti jedan bod, Aston Martin je odlučio napustiti Formulu 1 te se u potpunosti posvetiti utrkama sportskih automobila. Tadašnji vlasnik Aston Martina David Brown, shvatio je kako je bolje povući se nakon samo pet utrka nego spiskati mnogo novca na razvoj novog bolida i motora koji nisu imali nikakve veze s tadašnjim cestovnim ni ostalim trkaćim modelima tvrtke.[7]

Aston Martin kao sponzor[uredi | uredi kôd]

Povratak Aston Martina u Formulu 1 nije se nazirao gotovo pola stoljeća, a onda je David Richards, osnivač tvrtke Prodrive, dobio priliku za ulazak njegove momčadi u Formulu 1 2008. Do toga ipak nije došlo, no s obzirom na vlasništvo njegovog konzorcija nad Aston Martinom, britanski se proizvođač automobila ponovno počeo spominjati u kontekstu Formule 1. Richards je tada otklonio tu mogućnost, a prije novog neuspješnog pokušaja da uđe sa svojom momčadi u Formulu 1 2010. godine izjavio je kako postoji mogućnost da momčad nosi ime Aston Martina. Aston Martin se u Formulu 1 vratio 2016. godine kao sponzor momčadi Red Bull Racing, a od 2018. do 2020. imao je ulogu naslovnog sponzora te momčadi.[8]

Aston Martin kao momčad[uredi | uredi kôd]

Dana 31. siječnja 2020. stigla je vijest da će momčad Racing Point od 2021. postati Aston Martin. Aston Martin je prihvatio ponudu Lawrencea Strolla od 200 milijuna funti za 20% udjela u kompaniji. Britanski proizvođač se nalazio u teškoj financijskoj situaciji te im je hitno bila potrebna financijska injekcija za nastavak poslovanja, a Strollova ponuda bila je privlačnija od konkurentske kineske ponude jer je uključivala i rebrendiranje F1 momčadi Racing Pointa. Aston Martinov ugovor s Red Bullom je istekao na kraju 2020. tako da su brendiranje u Formuli 1 nastavili na ovaj način.[9] U travnju 2020. je stigla vijest da je Toto Wolff, izvršni direktor i suvlasnik Mercedesove momčadi, kupio je 4.77% dionica Aston Martina. S obzirom na to da je Daimler također dioničar Aston Martina, Wolff sa svojim osobnim ulaganjem nije bio u sukobu interesa kad je riječ o njegovoj ulozi u Mercedesovim aktivnostima. Također, Aston Martin je 2021., kao i Racing Point 2020., koristio Mercedesove motore i mjenjače. Daimler je 2013. kupio 5% dionica bez prava glasa u zamjenu za isporuku motora i elektronike za buduće Aston Martinove automobile, a danas je Daimler glavni Aston Martinov dobavljač i ima pravo veta na buduće investicijske partnere.[10]

Vozačku postavu za 2021. su trebali činiti Lance Stroll, sin Lawrencea Strolla i Sergio Pérez, koji je 30. kolovoza 2019. produljio ugovor s Racing Pointom na još tri godine, nakon što je 2014. stigao u momčad koja se tada zvala Force India.[11] No unatoč Pérezovom ugovoru, 10. rujna 2020. je stigla službena vijest da će umjesto Péreza voziti Sebastian Vettel kojem je krajem 2020. istekao ugovor s Ferrarijem.[12] Početkom 2021. Aston Martin je potvrdio novi višegodišnji ugovor s američkom IT korporacijom Cognizant čime će imati pretežno zeleni vizualni identitet nakon što su prošle dvije i pol sezone pod imenom Racing Point, imali pretežno ružičasti identitet zbog naslovnoga sponzora BWT.[13]

2021.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Povijest Aston Martina u automobilističkim natjecanjima GP1. Objavljeno u 17. siječnja 2021. Pristupljeno 18. siječnja 2021.
  2. Aston Martin's F1 history: 60 years since its last race Motorsport Magazine. Objavljeno u 31. siječnja 2020. Pristupljeno 18. siječnja 2021.
  3. 1959 British Grand Prix Stats F1. Pristupljeno 14. siječnja 2021.
  4. 1959 British Grand Prix race report - A walk-over for British cars Motorsport Magazine. Objavljeno u kolovozu 1959. Pristupljeno 14. siječnja 2021.
  5. 1959 Portugese Grand Prix Stats F1. Pristupljeno 14. siječnja 2021.
  6. 1960 British Grand Prix Stats F1. Pristupljeno 27. siječnja 2021.
  7. Iz Aston Martina najavljuju ulazak u F1, pa i vlastiti motor: jesu li sišli s uma? Telesport. Objavljeno 6. listopada 2017. Pristupljeno 27. siječnja 2021.
  8. Aston Martin to become Red Bull title sponsor in 2018 Formula 1. Objavljeno 25. rujna 2017. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
  9. Racing Point 2021. postaje Aston Martin nakon Strollove kupnje MAXF1. Objavljeno 31. siječnja 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
  10. Toto Wolff kupio udio u Aston Martinu MAXF1. Objavljeno 19. travnja 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
  11. Perez potpisao novi trogodišnji ugovor za Racing Point MAXF1. Objavljeno 30. kolovoza 2019. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
  12. Vettel potvrđen za Aston Martin 2021., Perez napušta momčad MAXF1. Objavljeno 10. rujna 2020. Pristupljeno 30. siječnja 2021.
  13. Aston Martin potvrdio višegodišnji ugovor s IT korporacijom Cognizant MAXF1. Objavljeno 7. siječnja 2021. Pristupljeno 30. siječnja 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]