Prijeđi na sadržaj

Atlantska psina

Izvor: Wikipedija
Atlantska psina
Lamna nasus
Status zaštite

Status zaštite: osjetljivi
Sistematika
Carstvo:Animalia
Koljeno:Chordata
Razred:Chondrichthyes
Podrazred:Elasmobranchii
Red:Lamniformes
Porodica:Lamnidae
Rod:Lamna
Vrsta:L. nasus
Dvojno ime
Lamna nasus
Bonnaterre, 1788
Rasprostranjenost
Sinonimi
Squalus nasus Bonnaterre, 1788
Squalus cornubicus Gmelin u Linnaeus, 1789
Lamna cornubica Müller & Henle, 1841
Isurus nasus Garman, 1913
Baze podataka

Atlantska psina (latinski: Lamna nasus; psina atlantska, kučina, haringuša, pas haringaš) vrsta je morskog psa iz porodice Lamnidae.[1] Jedna je od tri potencijalno opasne vrste morskih pasa u Jadranskom moru.[2] Nastanjuje hladna i umjerena mora sjevernog Atlantskog oceana i južne hemisfere.[3]

Taksonomija

[uredi | uredi kôd]

Prvi opis ove vrste napisao je francuski prirodoslovac Pierre Joseph Bonnaterre 1788. godine u knjizi Tableau encyclopédique et methodique des trois règnes de la nature, a baziran je na prethodnom zapisu o ovoj vrsti koji je zabilježio velški prirodoslovac Thomas Pennant 1769. godine. Bonnaterre je ovoj vrsti dao naziv Squalus nasus, pridajući mu epitet nasus koji na latinskom jeziku označava nos.[4] Godine 1816. francuski znanstvenik Georges Cuvier premješta ovu vrstu u vlastiti podrod, Lamna, koji je kasnije proglašen rodom.[5]

Osnovna obilježja

[uredi | uredi kôd]

Atlantska psina doseže do 3,5 m dužine (TL) i 230 kg mase. Mužjaci su nešto veći od ženki. Dužina dosad ulovljenih jedinki u istočnom Jadranu kreće se između 2 i 3,75 m, a masa do 110 kg.[6] Tijelo je snažno i vretenasto, po leđima plave ili plavosivkaste boje, a po trbuhu i bokovima bijelo ili žućkaste boje. Glava je velika, gubica je srednje duga i zašiljena. Ima pet pari dugačkih škržnih pukotina. Zubi su uski s bočnim bazalnim šiljcima. Dvije leđne peraje su sličnog oblika, sa zaobljenim vrhom, ali su različitih veličina. Prva leđna i podrepna peraja su bijele boje. Na repnom dršku s obje strane postoji vodoravni greben. Repna peraja je velika i srpolika.[6]

Rasprostranjenost

[uredi | uredi kôd]

Ovu vrstu nalazimo na oba Zemljina pola.[6] Locus typicus su vjerojatno britanske vode.[3] Rasprostranjena je u sjevernom Atlantskom oceanu i hladnijim dijelovima južne hemisfere. Nema je u ekvatorijalnom dijelu Zemlje. U istočnom Atlantskom oceanu nalazimo je od Barentsovog mora i Islanda do Maroka, uključujući i čitavo Sredozemno more. U Jadranskom moru se rijetko nalazi.[6] Do sada je u istočnom Jadranu zabilježeno 9 nalaza, a uz zapadnu obalu 13 nalaza.[3]

Voli vodu temperature od 2 do 18°C. Uglavnom se zadržava u priobalju, rjeđe na otvorenom moru, i to na dubinama od 1 do 700 m. Najčešće je nalazimo na dubinama između 200 i 700 m.[6]

Biologija

[uredi | uredi kôd]

Razmnožavanje je ovoviviparno, bez posteljice, s uterinim kanibalizmom i oofagijom. Atlantska psina pari se krajem ljeta, skotna je 8 do 9 mjeseci te se mladunci kote u proljeće. Ženke kote oko 2 do 6 mladunaca. Spolnu zrelost dostižu nakon 5 ili više godina starosti, a mogu doživjeti do 30 godina.[6]

Hrani se pelagijskom ribom koja se zadržava u plovama, ali i manjim morskim psima i glavonošcima.[6] Ova vrsta smatra se potencijalno opasnom za ljude.[3]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Lamna nasus summary page. FishBase (engleski). Pristupljeno 19. veljače 2026.
  2. ↑ admin. 1. studenoga 2025. ATLANTSKA PSINA (kučina, haringuša, pas atlantski, pas haringaš, dugonosa psina...). Gorgonija.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2025. Pristupljeno 19. veljače 2026.
  3. 1 2 3 4 Jardas, Ivan; Pallaoro, Armin; Vrgoč, Nedo; Jukić-Peladić, Stjepan; Dadić, Vlado. 2008. Crvena knjiga morskih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Republika Hrvatska. Zagreb. str. 70–71. ISBN 978-953-7169-51-0
  4. ↑ Bonnaterre, Pierre Joseph; Bénard, Robert; Panckoucke, Charles Joseph. 1788. Tableau encyclopédique et méthodique des trois regnes de la nature. Ichthyologie. Chez Panckoucke. Paris. doi:10.5962/bhl.title.11660
  5. ↑ Compagno, Leonard J. V.; Compagno, Leonard J. V. 2001. Bullhead, mackerel and carpet sharks: heterodontiformes, lamniformes and orectolobiformes. Sharks of the world : an annotated and illustrated catalogue of shark species known to date / by Leonard J. V. Compagno. FAO. Food and Agriculture Organization of the United Nations. Rome. ISBN 978-92-5-104543-5
  6. 1 2 3 4 5 6 7 Dulčić, Jakov; Kovačić, Marcelo. 2020. Ihtiofauna Jadranskoga mora. Golden marketing - Tehnička knjiga, Institut za oceanografiju i ribarstvo. Split. str. 94. ISBN 978-953-212-469-9