Aurel Stodola

Izvor: Wikipedija
Aurel Stodola
Aurel Stodola
Aurel Stodola
Rodno ime Aurel Boleslav Stodola
Rođenje 10. svibnja 1859.
Flag of Slovakia.svg Liptovský Mikuláš, Slovačka
(tada Flag of Hungary (1915-1918; angels; 3-2 aspect ratio).svg Kraljevina Ugarska)
Smrt 25. prosinca 1942.
Flag of Switzerland.svg Zürich, Švicarska
Posljednje počivalište Flag of Slovakia.svg Liptovský Mikuláš, Slovačka
Nacionalnost Slovak
Obrazovanje Tehničko sveučilište u Budimpešti
Sveučilište u Zürichu
Sorbonne
Portal o životopisima

Aurel Boleslav Stodola (10. svibanj 1859. – 25. prosinac 1942.) bio je slovački inženjer, fizičar i izumitelj. Jedan je od pionira tehničke termodinamike i njenih aplikacija te je 1903. objavio knjigu Die Dampfturbinen (parne turbine), jedan od najvažnijih radova na području termodinamike u tom razdoblju. Stodola je bio profesor strojarstva na Tehničkoj visokoj školi (današnji ETH) u Zürichu gdje je jedan od njegovih studenata bio i Albert Einstein.[1] 1892. godine Stodola je osnovao Laboratorij za konverziju energije pri ETH-u. Zbog velikog utjecaja na razvoj često ga se smatra jednim od očeva parne turbine.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Djetinjstvo i školovanje[uredi | uredi kôd]

Stodola je rođen 10. svibnja 1859. u slovačkom mjestu Liptovský Mikuláš u tadašnjoj Austro-Ugarskoj Monarhiji kao sin kožara Andreasa Stodole i Anne Kovac. Srednjoškolsko obrazovanje završio je u Levoči te diplomirao u državnoj školi u Košicama. Nakon toga je između 1876. i 1880. godine pohađao nekoliko visokoobrazovnih ustanova uključujući Tehničko sveučilište u Budimpešti te Sveučilište u Zurichu, a diplomu iz područja strojarstva dobio je na Švicarskom državnom tehnološkom institutu. U kasnijim godinama također je proširivao svoje znanje školovanjem na Tehničkom sveučilištu u Charlottenburgu te pariškoj Sorbonni.[2]

Karijera[uredi | uredi kôd]

Nakon školovanja Stodola se prvo zaposlio u mađarskoj željeznici gdje je stekao svoja prva tehnička iskustva. Nakon toga se zapošljava u praškoj podružnici tvrtke Ruston and Company za koju je od 1884. do 1892. godine dizajnirao parne i vodene turbine. Profesorsku karijeru na ETH-u započeo je 1892. godine kao docent u području strojarstva. Vrlo brzo je promoviran u status redovnog profesora kojeg je držao sve do umirovljenja 1929. godine. Za vrijeme profesorske karijere bio je na glasu kao vrstan predavač i pedagog. Također je izgradio veliki eksperimentalno teorijski laboratorij, u tom trenutku jedan od najmodernijih u Europi.[3] Nakon umirovljenja ostao je konzultant na razvoju motora s unutarnjim izgaranjem.

Znanstveni radovi[uredi | uredi kôd]

Parne i plinske turbine[uredi | uredi kôd]

1903. godine Stodola je izdao knjigu Die Dampfturbinen koja se ispostavila kao njegov najvažniji rad. Osim termodinamičkih problema kod dizajniranja turbina, knjiga također opisuje i protok fluida, vibracije, analizu naprezanja ploče, oplate i rotirajućih diskova te koncentrirana naprezanja na provrtima i zaobljenjima. Prvo izdanje imalo je 220 stranica, ali već peto je imalo preko tisuću. Na engleskom je knjiga izdana 1927. godine pod nazivom Steam and gas turbines[4] te reizdana više puta do 1945., a bila je osnovna referenca za inženjere koji su radili na prvoj generaciji mlaznih motora u SAD-u.[5] Stodola je blisko surađivao s industrijom na razvoju prvih praktičnih plinskih turbina, poglavito s tvrtkom Brown, Boveri & Cie, koja je izgradila prvi električni generator pogonjen plinskom turbinom 1939. godine. U ovom radu Stodola je postavio i zakon elipse koji se često naziva i Stodolinim konusnim zakonom.

Medicinska oprema[uredi | uredi kôd]

Od 1915. – 1916. godine Stodola je surađivao s njemačkim kirurgom Ferdinandom Sauerbruchom na razvoju napredne mehanički pogonjene prostetičke ruke. Ova suradnja je jedan od prvih dokumentiranih primjera udruživanja snaga kirurga i inženjera. Sauerbruch je povodom toga izjavio, “Ubuduće će dakle kirurg, fiziolog i tehničar (prostetičar/inženjer) će morati raditi zajedno.”[6]

Nagrade i postignuća[uredi | uredi kôd]

  • 1908. nagrađen je Grashofovom medaljom za svoj rad na istraživanjima u strojarstvu[2]
  • 1940. godine nagrađen je Međunarodnom zlatnom medaljom Jamesa Watta za razvoj strukturnih dijelova parne turbine[2]
  • Asteroid otkriven 1984. godine nazvan je njemu u čast 3981 Stodola[2]

Medalja Aurel Stodola[uredi | uredi kôd]

ETH je 2004. godine ustanovio nagradu u čast Stodoli i njegovom radu na toj instituciji. Od 2007. godine nagrada se dodjeljuje svake godine, a dobitnika odabire katedra na kojoj je Stodola predavao za vrijeme svoje karijere. Nagrada se sastoji od medalje za dobitnika te prilike dobitniku da održi predavanje na ETH-u u vezi istraživanja za koje je nagrada dodijeljena.[7]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Osobnosti Pýcha inžinierstva celého sveta Aurel Stodola: Moje city nikdy neochabli pre môj národ (slovački). civil.gov.sk. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. rujna 2009. Pristupljeno 18. studenoga 2018.
  2. a b c d https://www.thefamouspeople.com/profiles/aurel-stodola-5925.php Aurel Stodola, biografija
  3. http://vedanadosah.cvtisr.sk/en/father-of-steam-and-gas-turbines
  4. (Aurel Stodola. 1945. Steam and gas turbines, P. Smith. New York. , OL 18625767M)
  5. Dawson, V.P., Engines and Innovation: Lewis Laboratory and American Propulsion Technology. NASA SP-4306, 1991.
  6. Childress, D.S., Development of rehabilitation engineering over the years: As I see it. Journal of Rehabilitation Research and Development, 2002, 39(6, Supplement):1–10.
  7. https://www.mavt.ethz.ch/news-and-events/events/aurel-stodola-lecture.html