Autonomna estonska gubernija

Izvor: Wikipedija
Autonomna estonska gubernija

Autonoomne Eestimaa kubermang (est.)
Эстля́ндская автоно́мия (rus.)

Autonomna gubernija Ruske Republike

 

1917.1918.
Zastava Grb
Zastava Grb
Glavni grad Reval
Vlada
Komesar
 - 1917. Jaan Poska
Legislatura Estonska provincijska skupština
Povijest novi vijek
 - Februarska revolucija 12. travnja 1917.
 - Suverenitet 28. studenoga 1917.
 - Pripajanje Narve i Ivangoroda 3. siječnja 1918.
 - Deklaracija o neovisnosti 24. veljače 1918.
Danas dio Estonija

Autonomna estonska gubernija (est.: Autonoomne Eestimaa kubermang, rus.: Эстля́ндская автоно́мия) bila je autonomna gubernija Ruske Republike koja je postojala od studenoga 1917. do veljače 1918.[1]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Autonomna estonska gubernija nastala je kao rezultat ruske Februarske revolucije 1917. Po uzoru na nju i u Estoniji je izbio val štrajkova i demonstracija. Osnivani su sovjeti po tvornicama, vojarnama, selima i gradovima i brojne političke stranke. Demonstranti su 2. ožujka 1917. srušili carsku gubernijsku vladu u Tallinnu, oslobodili političke zatvorenike i formirali narodnu miliciju.[1]

Privremena vlada Ruske Republike odobrila je 3. siječnja 1917. dekret o novoj upravi Estonske gubernije i time je ona postala Autonomna estonska gubernija.[1]

Za vrijeme Ruskog Carstva Estonija je bila podijeljena na dvije gubernije; Estonsku na sjeveru (taj teritorij je otprilike odgovarao Danskoj Estoniji) i sjevernog dijela Latvijske gubernije, u kojem su većina stanovnika bili Estonci. Ta su dva područja spojena dekretom privremene vlade Ruske Republike u ožujku 1917.[2]

Privremena vlada Ruske Republike je 5. ožujka za komesara Estonske gubernije postavila Jaana Poska, gradonačelnika Tallinna, koji je iz redova Estonaca izabrao rajonske komesare i komandante milicije.[1]

Organizirani su opći izbori za Estonski gubernijski sovjet (est.: Maapäev) - privremeni parlament, u kojem su velik broj mandata dobile su menjševičke i boljševičke frakcije Ruske socijal-demokratske radničke partije.[3] Prva sjednica Gubernijskog sovjeta (Maapäev) održana je u Tallinnu 1. svibnja 1917.[1] Odnosi između estonskih patriota i onih koji su bili naklonjeni boljševičkim idejama bili su napeti, tako da je među njima izbijalo mnogo sukoba.[1]

U travnju 1917. uz dopuštenje privremene vlade Ruske Republike, u Ruskoj carskoj vojsci formirane su prve estonske nacionalne jedinice, koje su kasnije spojene u estonsku diviziju.[1]

Dva dana prije Oktobarske revolucije u Sankt Peterburgu, 5. studenoga 1917. lider estonskih boljševika Jaan Anvelt poveo je svoje ljevičarske istomišljenike u Tallinn i 9. studenoga silom preuzeo vlast od komesara Jaana Poske. No, Estonski je gubernijski sovjet (Maapäev) odbio priznati taj čin proglasivši ga pučem i povukao se u ilegalu.[3]

Za vrijeme vladavine proboljševičkog estonskog sovjeta, Ants Dauman, novoizabrani gradonačelnik Narve, uz dopuštenje Sveruskog središnjeg politbiroa organizirao je referendum na kojem su građani trebali odlučiti da se gradovi Narva i susjedni Ivangorod odcijepe iz Petrogradske gubernije i priključe novoj Autonomnoj estonskoj guberniji.[3] Kako je 80% stanovnika glasalo za, estonski politbiro priznao je rezultate referenduma i teritorijalno proširenje Estonije. Premda se to dogodilo pod boljševičkim režimom, i kasnija estonska vlada priznala je referendum i priključenje Narve i Ivangoroda Estoniji.[3]

Na izborima za estonsku Ustavotvornu skupštinu održanim 1918. političke stranke koje su se zalagale za estonsku neovisnost dobile su gotovo 2/3 glasova, a sudeći prema međurezultatima, boljševici su pali na 37,1%. Razočarani boljševici prekinuli su izbore i proglasili izvanredno stanje u gradovima 27. siječnja i započeli s progonom političkih protivnika.[4]

U veljači 1918. nakon propasti Brest-Litovskih mirovnih pregovora između Ruske SSR i Njemačkog Carstva, Njemačka carska vojska okupirala je Estoniju, a boljševičke snage povukle su se u Rusiju.[3] Dan prije nego što su njemačke snage ušle u Tallinn 23. veljače 1918., Estonski komitet spasa Estonskog sovjeta Maapäeva izašao je iz ilegale i izdao Deklaraciju o neovisnosti.[3]

Taj dan se i danas slavi kao dan Estonske nezavisnosti, iako je Estoniji nakon tog trebalo gotovo 9 mjeseci da se oslobodi od okupacijskih snaga. Najprije su se povukle njemačke snage nakon kapitulacije 11. studenoga 1918., a nakon toga i Crvena armija koja se nakratko vratila i okupirala Estoniju.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g Eesti iseseisvuse sünd (1917–1920) (estonski). Eesti Entsüklopeedia. Pristupljeno 19. prosinca 2021.
  2. Эстляндская губерния (ruski). Большая российская энциклопедия. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2021. Pristupljeno 20. prosinca 2021.
  3. a b c d e f g Autonomous Governorate of Estonia explained (engleski). Everything Explained. Pristupljeno 19. prosinca 2021.
  4. Eesti iseseisvuse sünd (1917–1920) (estonski). Eesti Entsüklopeedia. Pristupljeno 19. prosinca 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]