Autoportret sa Smrću koja svira violinu
 Autoportret sa Smrću koja svira violinu | |
| Arnold Böcklin, 1872. | |
| ulje na platnu | |
| 75 × 61 cm | |
| Stara nacionalna galerija, Berlin | |
| Portal: Likovna umjetnost | |
Autoportret sa Smrću koja svira violinu (njem.: Selbstbildnis mit fiedelndem Tod) je ulje na platnu simbolističkog slikara Arnolda Böcklina iz 1872. godine. Slika je prvi put izložena na izložbi Kunstvereinu München iste godine, čime je stekao ugled u minhenskoj umjetničkoj zajednici. Sada se nalazi u Alte Nationalgalerie („Stara nacionalna galerija”) u Berlinu.[1]
Naslikan u Münchenu, autoportret prikazuje bradatog Böcklina kojeg progoni personifikacija smrti koja svira violinu s jednom, najnižom žicom, što naglašava njegovu smrtnost. Böcklin nam pokazuje kontrast umjetnika od krvi i mesa, čovjeka odjevenog u modu svog vremena, i kostur, tj. ono što će, u određenom smislu, on postati.[2]
Slika je zapravo odjek ranije slike, portreta Sir Briana Tukea koju je naslikao anonimni slikar oko 1540. godine, a koja je dio zbirke Alte Pinakothek u Münchenu, na kojoj sjenoviti lik Smrti pokazuje na pješčani sat.
Smrt i smrtnost ponavljajuća su tema u nekoliko Böcklinovih djela, uključujući Kugu, dvije verzije Rata i pet verzija Otoka mrtvih.
Prema Almi Mahler, supruzi skladatelja Gustava Mahlera, njezin je suprug bio „očaran” Böcklinovim autoportretom dok je pisao skerco stavak njegove Četvrte simfonije.[3]
Böcklinov autoportret sa smrću koja svira violinu inspirirao je nekoliko njegovih kolega umjetnika da naslikaju slična djela. To uključuje Autoportret sa smrću i Kupidom Hansa Thome (1875., Staatliche Kunsthalle Karlsruhe), Autoportret s kosturom Lovisa Corintha (1896., Gradska galerija u Lenbachhausu, München) i nekoliko drugih djela.
Hans Thom, Autoportret sa smrću i Kupidom, 1875.
Lovis Corinth, Autoportret s kosturom, 1896.
Žigmund Andričević, Smrt umjetnika (Posljednji prijatelj), 1901.
- Angelika Wesenberg, Memento vivere, Böcklinov autoportret sa smrću koja svira violinu, Staatliche Museen zu Berlin / Dumont, 2002. ISBN 3-8321-7228-9 (njem.)
- Metropolitanski muzej umjetnosti, Njemački majstori devetnaestog stoljeća: Slike i crteži iz Savezne Republike Njemačke, Harry N. Abrams (ur.), New York, 1981. ISBN 0-87099-263-5 (engl.)
- ↑ "Selbstbildnis mit fiedelndem Tod", Alte Nationalgalerie (njem.) Pristupljeno 24. lipnja 2026.
- ↑ Dr. Steven Zucker i dr. Beth Harris, Arnold Böcklin, Autoportret sa smrću koja svira violinu Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. siječnja 2026. (Wayback Machine), sa Smarthistory, 29. studenog 2015., (engl.) Pristupljeno 24. lipnja 2026.
- ↑ Michael Steinberg, The Symphony: A Listener's Guide, Oxford University Press, 1995., str. 303. ISBN 978-0-19-506177-2 (engl.)