Azem Galica

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Azem Galica i Šota Galica, vođe Kačaka iz Drenice.

Azem Bejta, poznatiji kao Azem Galica (1889.1924.) bio je vođa albanskih Kačaka iz okoline Drenice, koji su pružali oružani otpor srpskoj vlasti na Kosovu.[1]

Nadimak Galica dobio je po istoimenom dreničkom selu iz kojega je potekao.

Kada je srpska vojska krenula u rat protiv Otomanskoga Carstva i započela zauzimanje Kosova u Prvom balkanskom ratu 1912. godine, susrela se sa žestokim otporom albanskog stanovništva,[2] organiziranim u satnije Kačaka, koje je predvodio Azem Galica.

Kada su u Prvom svjetskom ratu Austro-Ugarska i Bugarska porazile srpsku vojsku i zauzele Kosovo, Galica je s Kačacima nastavio oružani otpor. Azem Galica je s nekoliko stotina Kačaka primorao na predaju jedan austrijski puk, između Mitrovice i Peći 1918. Nešto kasnije je stigao i Kosta Pećanac i njih dvojica su se tom prilikom pobratimili i 12. listopada 1918. zajedno oslobodili Peć.

Po završetku rata 1918. godine srpska vojska se vratila, a Kosovo je ušlo u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Iste godine osnovan je Komitet narodne obrane Kosova, poznatiji kao Kosovski komitet, koji se borio za izdvajanje teritorija naseljenih Albancima iz novoosnovane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca i za njihovo pripajanje Albaniji.[3] Ideje Kosovskog komiteta imale su velikog utjecaja na Kačake.

Godine 1919., Azem Galica, zajedno sa svojom ženom Šotom Galicom, diže ustanak Albanaca na zapadu Kosova. Borio se protiv vojske i žandara, a ne protiv Srba, među kojima je imao dosta prijatelja na Kosovu. Kačaci su u području Drenice (u selu Junik) čak uspjeli utemeljiti tzv. Neutralnu zonu, koja je trajala između 1921. i 1923. godine. Nazvali su je Mala Albanija (alb. Arbëria e Vogel).[4]

Godine 1923.,Nikola Pašić je privremeno amnestirao Kačake, pa je zahvaljujući njima Narodna radikalna stranka pobjedila na tadašnjim izborima na Kosovu. Za uzvrat su Azemu Galici dodijeljena tri sela da u njima brine o javnome redu. Vlast mu je obnovila i kuću (kulu), koja mu je prethodno srušena granatiranjem.

Međutim, primirje nije dugo trajalo. Krajem rujna 1924. godine jugoslovenska vojska je u velikoj akciji uz opsežnu upotrebu artiljerije razbila većinu kačačkih bandi i likvidirala njihove vođe.[5] Azem Galica je u ovoj borbi smrtno ranjen i ubrzo je preminuo u obližnjoj špilji, koja se danas zove špilja Azema Galice.[6]

Njegova žena je i nakon njegove smrti nastavila boriti se, preuzevši vodstvo nad suprugovim četama.

Vidi i:[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]