Prijeđi na sadržaj

Bad Ems

Bad Ems

Bad Ems na Lahnu 2006. godine
DržavaNjemačka
Savezna državaPorajnje-Falačka
PokrajinaRhein-Lahn

Vlast
  GradonačelnikOliver Krügel(CDU)

Površina
  Ukupna15,41 km²
Visina82 m
Koordinate50°20′N 7°42′E / 50.333°N 7.700°E / 50.333; 7.700

Stanovništvo (31. prosinca 2023.)
  Entitet10.002

Poštanski broj56130
Pozivni broj02603
Stranicawww.vgben.de
Zemljovid
Bad Ems na zemljovidu Njemačke
Bad Ems
Bad Ems

Bad Ems je lječilišni grad na donjem toku rijeke Lahn i sjedište okružne uprave okruga Rhein-Lahn u Porajnju-Falačkoj i udruge općina (Verbandsgemeinde) Bad Ems-Nassau, ali i sjedište Državnog zavoda za statistiku Porajnja-Falačke.

Godine 2021., toplice Bad Emsa su postale dijelom transnacionalne UNESCO-ve svjetske baštine poznate kao „Veliki lječilišni gradovi Europe”, upravo zbog svojih poznatih mineralnih izvora i arhitektonskog svjedočanstva uspona europske kulture kupki u 18. i 19. stoljeću.[1]

Pogled na Bad Ems na rijeci Lahn iz zraka.

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]
Spielbank, Kursaal i Kurhaus u Bad Emsu.

Grad se nalazi na obje obale rijeke Lahn, prirodne granice između gorja Taunusa i Westerwalda, dva dijela Rajnskog masiva. Grad i njegovi vanjski dijelovi nalaze se unutar Parka prirode Nassau. Centar Koblenza udaljen je otprilike 8 kilometara (zračne linije) sjeverozapadno od Bad Emsa.

Grad uključuje brojna stambena područja izvan centra grada: Am Klauspfad, Auf'm Klopp, Austerstücke, Bernsbach, Concordiaturm, naselje šumarskih radnika, Gräveheid, Grisselberg, Haus Eichwald, Haus Mohrendell, Höhenhaus, Kellersweiden, Mergelkaut, Obere Malbergstation, Rullsbach, Schöne Aussicht, Seiterich, Tannenhof, Trümmerborn, Wiesbach i Wintersberg[2]

Godišnja količina oborina iznosi 798 mm, što je unutar nacionalnog prosjeka. Najsušniji mjesec je ožujak, a najviše oborina pada u kolovozu. Dakle, oborine su prilično ravnomjerno raspoređene tijekom cijele godine.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Bad Ems, izvadak iz djela Topographia Hassiae Matthäusa Meriana iz 1655. god.

U rimsko doba, u Bad Emsu je izgrađen castrum kao dio gornjogermanskog limesa, ali danas od te građevine nije mnogo ostalo. Međutim, u šumama oko grada postoje jasni tragovi bivše rimske granice.

Grad se prvi put spominje u službenim dokumentima 880. godine, a gradsku povelju dobio je 1324. godine. Grofovi Nassaua i Katzenelnbogena obnovili su rimske terme i koristili kupke zajedno s drugim plemićkim posjetiteljima.[3] U 17. i 18. stoljeću Bad Ems se smatrao jednim od najpoznatijih njemačkih kupališta. Svoj vrhunac dosegao je u 19. stoljeću kada je primao posjetitelje iz cijelog svijeta i postao ljetna rezidencija raznih europskih monarha i umjetnika, uključujući njemačkog cara Vilhelma I., ruske careve Nikolu I. i Aleksandra II., Richarda Wagnera, Fjodora Dostojevskog i Vasilija Vasiljeviča Vereščagina itd.

Dolazak ruskog cara Aleksandra II. na kolodvor Bad Ems , 1871. god.

Godine 1870. grad, tada dio pruske pokrajine Hesse-Nassau (od 1863.), postao je poznat kao mjesto odakle je nastala „Emska depeša”, telegram s francuskim zahtjevima kojega je Otto von Bismarck pustio u medije, što je potaknulo Francusko-pruski rat.

Godine 1876. u Haus Vier Türme („Kući s četiri tornja”) Aleksandar II. od Rusije potpisao je „Emski edikt” kojim je zabranio upotrebu ukrajinskog jezika. Danas spomenik na tom mjestu obilježava ovaj povijesni događaj.

U 19. i 20. stoljeću, ono što je danas toplički grad karakteriziralo je i značajno rudarstvo ruda kao što su: olovo, srebro, cink i bakar. Dvadeseto stoljeće donijelo je duboke promjene s dva svjetska rata i posljeratnim razdobljem okupacije. Brojno „kamenje spoticanja” (Stolpersteine), male spomen-ploče, obilježavaju sudbinu Židova ubijenih tijekom nacističke ere. Rudarstvo nije nastavljeno nakon Drugog svjetskog rata. Od 1950-ih, poslovanje toplica preusmjerilo se prema „socijalnim toplicama”.

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]

Povijesna toplička četvrt, s impresivnom i dobro očuvanom topličkom arhitekturom, okružena je bivšim hotelima i pansionima, kao i stambenim područjima. Dio toga su i građevine poput Ruske crkve i Malberške željeznice. Grad je smješten u slikovitom krajoliku koji je rano razvijen šetnicama i pješačkim stazama koje vode do vidikovaca, a neke od njih su sačuvane do danas.[4]

Veliki lječilišni gradovi Europe
Svjetska baštinaUNESCO
Država Austrija Belgija Češka Francuska Italija Njemačka Ujedinjeno Kraljevstvo
Godina uvrštenja2021. (44. zasjedanje)
VrstaKulturna baština
Mjeriloii, iii
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1613

Najvažnije znamenitosti u gradu su:

  • Kurhaus (slika desno) s dvoranom s fontanama, Kursaal s kazalištem, Mramorna dvorana i kasino (jedan od najstarijih kasina u Njemačkoj; radio od 1720. do 1872. i od 1987. nadalje).
  • Barokna kupališna palača Karlsburg.
  • Malbergova željeznica (Malbergbahn) – uspinjača koja je radila od 1887. do 1979. između grada Bad Emsa i hotela na Hohen Malbergu; danas spomenik.
  • Kurwaldbahn - potpuno automatska uspinjača otvorena 1979. godine između Bad Emsa i toplica na Bismarckhöheu.
  • Evanđeoska crkva sv. Martina (izvorno romanička bazilika, obnovljena u 18. stoljeću)
  • Katolička crkva Marije, kraljice Škotske, dvoranska crkva, izgrađena 1661.; Schölerove orgulje iz 1831.
  • Ruska pravoslavna crkva, crkva s križnim kupolom, pozlaćenom središnjom kupolom i četiri bočne kupole, posvećena 1876.
  • Bismarckov toranj , 12,5 m visok Bismarckov stup iz 1901. na Kloppu (Bismarckhöhe, blizu klinika)
Pogled na Bad Ems 1900. god.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]

Bad Ems je dosegao svoj dosad najveći broj stanovnika 1977. godine s 10.332 stanovnika,[5] a u prosincu 2023. je brojao 10.002 stanovnika. Krajem rujna 2024. godine 23,9% stanovništva bili su protestanti, a 21,6% katolici. 54,5% pripadalo je drugim denominacijama ili vjerskim zajednicama, bilo je nedeklarirano ili nije imalo vjersku zajednicu.[6] Razvoj stanovništva Bad Emsa, vrijednosti od 1871. do 1987. temelje se na popisima stanovništva:

GodinaBroj stanovnika
1815.912
1835.2.551
1871.5.464
1905.6.791
1939.7.726
1950.9.308
1961.9.700
1970.9.917
1977.10.332
1987.9.097
2005.9.363
GodinaBroj stanovnika
2008.9.216
2009.9.179
2010.9.216.[7]
2011.8.978
2012.9.023
2013.9.025
2014.9.010
2015.9.229
2017.9.568
31. prosinca 2020.9.801
31. prosinca 2023.10.002

Gospodarstvo

[uredi | uredi kôd]

Industrija u Bad Emsu uglavnom je ograničena na tvrtke povezane s njegovim statusom lječilišta, ali je ipak prilično raznolika, uključujući medicinu, elektrotehniku ​​i turizam.

Mineralni termalni izvori imaju visok sadržaj natrijevog bikarbonata i temperature između 27 i 57 °C, a potječu od infiltracije podzemnih voda iz donjodevonske formacije Rhena. Prirodna emska sol proizvodi se od ove mineralne vode, a prodaje se i odvojeno za piće i inhalaciju.[8]

Promet

[uredi | uredi kôd]

Bad Ems ima Bad Ems kolodvor koji se nalazi na željezničkoj pruzi Lahntal koja povezuje Niederlahnstein i Wetzlar. Spori vlakovi također opslužuju stanicu Bad Ems West.

Grad je povezan s vidikovcem na Bismarckturmu („Bismarckovom tornju”) uspinjačom Kurwaldbahn.

Zbratimljeni gradovi

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. The Great Spa Towns of Europe UNESCO (engl.) Pristupljeno 7. srpnja 2025.
  2. Državni statistički ured Porajnje-Falačke (ur.):, Službeni imenik općina i općinskih dijelova, veljača 2022. Str. 65. (PDF; 3,3 MB) (njem.) Posjećeno 10. srpnja 2025.
  3. "Katzenelnbogener Weltrekorde: Erster RIESLING und erste BRATWURST!", www.graf-von-katzenelnbogen.de (njem.) Posjećeno 10. srpnja 2025.
  4. Nominacija Velikih europskih toplica za uvrštavanje na Popis svjetske baštine (Izvješće), Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu. (engl.) Preuzeto 10. srpnja 2025.
  5. Državni statistički ured Porajnje-Falačke: Moje selo, moj grad (njem.) Preuzeto 13. srpnja 2025.
  6. Općinska statistika grada Bad Emsa (njem.) Preuzeto 13. srpnja 2025.
  7. Broj stanovnika prema Njem. saveznom zavodu za statistiku. Stanje 30. lipnja 2010.(njem.) Preuzeto 13. srpnja 2025.
  8. "Emser Kränchen Tafelwasser - Informationen", emser-kraenchen-tafelwasser.de, arhivirano iz izvornika dana 5. svibnja 2019. (njem.) Preuzeto 10. srpnja 2025.