Bakalarski ratovi

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Britanski (desno) i islandski (lijevo) brodovi sudaraju se u Atlantskom oceanu za vrijeme Bakalarskog rata.

Bakalarski ratovi (islandski: Þorskastríðin, "ratovi bakalara" ili Landhelgisstríðin, "ratovi za teritorijalne vode") bili su niz sukoba između Ujedinjenog Kraljevstva i Islanda oko prava ribolova u sjevernom Atlantiku. Svaki od sporova završio je islandskom pobjedom.[1][2][3] Treći bakalarski rat zaključen je 1976., vrlo povoljnim sporazumom za Island; Ujedinjeno Kraljevstvo je prihvatilo islandsku ekskluzivnu ribolovnu zonu od 200 nautičkih milja, nakon prijetnji da će se Island povući iz NATO-a, čime bi se NATO-u onemogućio pristup većini jaza GIUK-a, što je bila kritična točka protupodmorničkog ratišta hladnog rata.

Kao rezultat toga, britanske ribarske zajednice izgubile su pristup bogatim područjima i bile su devastirane, tisuće radnih mjesta bilo je izgubljeno.[2] [4] Od 1982. godine, isključivi gospodarski pojas od 200 milja (370 kilometara) je standard Ujedinjenih naroda.

Izraz "bakalasrki rat" skovao je britanski novinar početkom rujna 1958.[5] Niti jedan od bakalarskih ratova nije ispunio niti jedan uvjet da bi ga se nazvalo „ratom” već bi se točnije mogli opisati kao militarizirani međudržavni sporovi.[3][6][7] [8] Potvrđena je samo jedna smrt tijekom ovih ratova: islandski je inženjer, slučajno ubijen u Drugom ratu, dok je popravljao štetu na islandskom brodu Ægir nakon sudara s britanskom fregatom Apollo. Ponovo su se sudarili, 29. kolovoza 1973. [9]

Izloženo je nekoliko objašnjenja za bakalarske ratove.[1][3] Nedavne studije usredotočile su se na temeljne gospodarske, pravne i strateške pokretače Islanda i Ujedinjenog Kraljevstva, kao i na domaće i međunarodne čimbenike koji su pridonijeli eskalaciji spora.[3][10] Lekcije iz bakalrskih ratova s primijenjene su u teoriji međunarodnih odnosa.[3][10] [11]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 Habeeb, William (1988). "6". Power and Tactics in International Negotiations: How Weak Nations Bargain with Strong Nations. Johns Hopkins University Press.
  2. 2,0 2,1 Guðmundsson, Guðmundur J. (2006). "The Cod and the Cold War". Scandinavian Journal of History.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Steinsson, Sverrir (22 March 2016). "The Cod Wars: a re-analysis". European Security. 0 (2): 256–275. doi:10.1080/09662839.2016.1160376. ISSN 0966-2839.
  4. Ledger, John (21 December 2015). "How the Cod War of 40 years ago left a Yorkshire community devastated". Yorkshire Post.
  5.  Thór, Jón Th. (1995). British Trawlers and Iceland 1919–1976. University of Gothenburg. str. 182.
  6. Hellmann, Gunther; Herborth, Benjamin (1 July 2008). "Fishing in the mild West: democratic peace and militarised interstate disputes in the transatlantic community". Review of International Studies. 34(3): 481–506. doi:10.1017/S0260210508008139. ISSN 1469-9044.
  7. Ireland, Michael J.; Gartner, Scott Sigmund (1 October 2001). "Time to Fight: Government Type and Conflict Initiation in Parliamentary Systems". The Journal of Conflict Resolution. 45 (5): 547–568. doi:10.1177/0022002701045005001. JSTOR 3176313.
  8. Prins, Brandon C.; Sprecher, Christopher (1 May 1999). "Institutional Constraints, Political Opposition, And Interstate Dispute Escalation: Evidence from Parliamentary Systems, 1946–89". Journal of Peace Research. 36 (3): 271–287. doi:10.1177/0022343399036003002. ISSN 0022-3433.
  9.  Jóhannesson, Guðni Th. (2006). Þorskastríðin þrjú. str. 100.
  10. 10,0 10,1 Steinsson, Sverrir (2017). "Neoclassical Realism in the North Atlantic: Explaining Behaviors and Outcomes in the Cod Wars". Foreign Policy Analysis. 13 (3): 599–617. doi:10.1093/fpa/orw062.
  11. Steinsson, Sverrir (6 June 2017). "Do liberal ties pacify? A study of the Cod Wars". Cooperation and Conflict. 53 (3): 339–355. doi:10.1177/0010836717712293. ISSN 0010-8367.