Banjani (Crnogorci)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Banjani, crnogorskom plemenu Banjani domovina je istoimeno područje (nekadašnja 'opštine' Banjsko-vučedolska), koje se prostire na kojih 380 četvornih kilometara, u omeđen brdima Zaljuta, Bradina, Vardar, Golo brdo. Prvi puta u povijesti se spominju 1319. godine, a Crnoj Gori pripali su tek odlukom Berlinskog kongresa 1878. Banjani su po svoj prilici bili snažno pleme koje je moglo brojati oko 14.000 duša, a organizirani su po brojnim bratstvima među kojima su najsnažniji Koprivice (Koprivica), za koje Željko Vukmirović, po pričama iz druge ruke, navodi da bi ih danas raseljenih po svijetu i u Banjanima moglo biti oko 8.000. Sela ovog bratstva su Renovac, Čista Vlaka, Crni Kuk, Brekovac i još neka.

Ostala bratstva su Mirkovići i Perovići u selu Macavare; Ognjenovići u selu Rusenovići; Milovići i Miljanići iz Dubočke; Papići i Radojevići u Velimlju; Bijelovići, već spomenuti Milovići i Radojevići u selu Podljut; Baćovići, selo Klenak. U Banjanima se nalazi i arheološko nalazište Crvena Stijena. Poznatiji pripadnik Banjana je pisac Živko Đurković[1].

Ne smiju se brkati sa starim hrvatskim plemenom Banjani iz župe Mali Pset (današnja Bosanska Krupa).

Literatura

  • Momčilo S. Mićović: Mićovići iz Banjana u svom vremenu, Beograd, 2001.
  • Momčilo S. Mićović: Prigradina u vremenu i prostoru, Beograd 2007
  • Svetozar Tomić: Banjani, Beograd, SANU, 1949.
  • Slobodan Raičević: Spomenici u staroj župi Onogošt, Beograd, 1992.

Izvori