Baro (rijeka)
| Rijeka Baro | |
|---|---|
 Rijeka Baro kod grada Gambela | |
 Porječje Sobata | |
| Položaj | |
| Države | |
| Naselja | Gambela |
| Fizikalne osobine | |
| Duljina | 306 km |
| Površina porječja | 41400 km2 |
| Istjek | |
| • Prosječni | 241 m3 |
| Plovna od – do | od Sobata do Gambele |
| Tok rijeke | |
| Izvor | |
| • Koord. | 8°14′29″N 34°57′38″E / 8.241389°N 34.960556°E |
| Ušće | |
| • Koord. | 8°26′05″N 33°13′13″E / 8.434611°N 33.220194°E |
| Ulijeva se u | Sobat |
| Pritoci | Alvero i Jikavo |
  izvor  ušće Baro na zemljovidu Južnog Sudana  | |
Baro (znana i kao Anuak i Upeno) je rijeka na jugozapadu Etiopije koja označava granicu sa Sudanom. Od svog izvora na Etiopskoj visoravni teče pravilno prema zapadu 306 km kako bi se spojila s rijekom Pibor. Ušće rijeka Baro i Pibor (gotovo na samoj sudanskoj granici) označava početak rijeke Sobat, pritoka Bijelog Nila.[1]
Osobine[uredi | uredi kôd]
Rijeka Bara nastaje spajanjem dviju rijeka, Birbir i Geba, istočno od mjesta Metu u zoni Ilubabor (regija Oromia). Nakon toga rijeka teče na zapad kroz regiju Gambela do spoja s rijekom Pibor, tako nastaje rijeka Sobat. Najznačajniji su pritoci rijeke Baro rijeke Alvero i Jikavo.
Površina je porječja rijeke Baro i njezinih pritoka 41 400 km². Prosječni je godišnji istjek na ušću 241 m³/s.[2]
Od svih je pritoka rijeke Sobat Baro daleko najveći: donosi 83 % vode u Sobat. Tijekom kišne sezone, koja traje od lipnja do listopada, rijeka Baro sama daje oko 10 % voda Nila. Međutim, za sušnog je razdoblja (ostatak godine) vodostaj Bara vrlo nizak.[3]
Rijeka Baro jedina je plovna rijeka u Etiopiji, a najznačajniji je veći grad na njezinu toku Gambela koji je bio značajna riječna luka od 1907. sve do 1990-ih kad je zbog građanskih ratova u Etiopiji i Sudanu potpuno obustavljen riječni promet između te dvije zemlje.
Na rijeci Baro izgrađen je drugi po veličini most u cijeloj Etiopiji sa svojih 305 metara.[4]
Rijeka Baro u povijesti[uredi | uredi kôd]
Granica između Sudana i Etiopije ustanovljena je 1899. i uglavnom se držala rijeke Baro. Nju su odredili britanski bojnici H.H. Austin i Charles W. Gwynn.[5] Oni nažalost nisu poznavali prilike u kraju kojem su krojili sudbinu. Nisu poznavali ni sastav stanovništva ni njihove jezike, a imali su i vrlo skromne zalihe pa im se žurilo.
Umjesto da graničnu liniju odrede na temelju etničkih skupina i njihovih povijesnih područja, oni su se uglavnom pri određivanju granice držali prirodnih granica koje je tvorilo korito rijeke Baro. Ova je granica potvrđena Anglo-etiopskim ugovorom 1902. i ostala je do danas. Zbog te granice izbijaju brojni sukobi između Etiopije i Sudana.[6]
Vittorio Bottego, koji je istraživao tok rijeke Baro i okolni kraj kasnih 1890-ih, predložio je da se rijeka nazove po talijanskom admiralu Simoneu Arturu Saint-Bonu (1823. – 1892.)[7]
Talijanski pustolov L. Usoni neuspješno je tražio zlato po rijeci Baro i nakon toga 1952. napisao knjigu o svojim dogodovštinama.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Merriam-Webster's Geographical Dictionary, 1997., Merriam-Webster, ISBN 0877795460, str. 115, online izdanje na Google Books
- ↑ Mamdouh Shahin: Hydrology and Water Resources of Africa, 2002., Springer, ISBN 140200866X , str. 276, 287, online izdanje na Google Books
- ↑ Robert O. Collins: The Nile, 2002., Yale University Press, ISBN 0300097646, str. 81, online izdanje na Google Books
- ↑ " Najduži most otvoren za promet" Arhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2007. (Wayback Machine)(Walta Information Center)
- ↑ "Survey of the Sobat Region", Geographical Journal, 17. svibanj, 1901., str. 495-512.
- ↑ Robert O. Collins: The Nile, Yale University Press 2002., str. 76, 210, ISBN 0300097646, na portalu Google Books
- ↑ "Local History in Ethiopia" Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. lipnja 2007. (Wayback Machine) (pdf) The Nordic Africa Institute website (pristupljeno 21. prosinca 2007.)