Bekim Sejranović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bekim Sejranović
Bekim sejranovic.jpg
Rođenje 30. travnja 1972.
Brčko, Bosna i Hercegovina
Smrt 21. svibnja 2020.
Banja Luka, Bosna i Hercegovina
Period pisanja 2001.-2017.
Književni period postmoderna

Bekim Sejranović (Brčko, 30. travnja 1972. – Banja Luka, 21. svibnja 2020.), bosanskohercegovački i hrvatski književnik.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Bekim Sejranović je rođen 1972. godine u Brčkom. Godine 1985. preselio se u Rijeku gdje je pohađao pomorsku školu i studirao kroatistiku. Od 1993. godine živio je u Oslu u Norveškoj gdje je na Povijesno-filozofskom fakultetu magistrirao južnoslavensku književnost. Od 2011. do 2014. godine je živio u Ljubljani, a od svibnja 2015. godine živio je i radio u Zagrebu. Od 2000. godine radio je kao sudski tumač i književni prevodilac, predavao je norveški za strance, pisao i objavljivao prozu. Romani i kratke priče prevedene su mu na više stranih jezika: norveški, engleski, slovenski, makedonski, njemački, češki, talijanski i poljski.[2] Dobitnik je Nagrade "Meša Selimović", 2009. godine. Bio je član Hrvatskog društva pisaca.

Umro je u Banjoj Luci, 21. svibnja 2020. godine, u 49. godini života.[2] Po primitku vijesti, Veleposlanstvo Bosne i Hercegovine je u Pragu istog dana spustilo zastavu Bosne i Hercegovine na pola koplja u znak žaljenja na prerano preminulog bh. književnika Bekima Sejranovića.[3]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • Modernizam u romanu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova (studija, 2001);
  • Fasung (zbirka priča, 2002);
  • Nigdje, niotkuda (roman, 2008);
  • Ljepši kraj (roman, 2010),
  • Sandale (roman, 2013),
  • Tvoj sin Huckleberry Finn (roman, 2015),
  • Dnevnik jednog nomada (roman, 2017)

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Htio sam na neki način postati slavan. Probao sam koz sport, ali nije išlo. Pa sam, kao valjda i velika većina tinejdžera, snivao postati rock zvijezdom, čak sam i svirao i pjevao po nekim bendovima dok sam živio u Rijeci, ali bio sam svjesan da nisam muzičar, niti ću ikad postati. Pa sam se prihvatio novinarstva, tada već kao student, također u Rijeci, ali i to je prošlo. Zatim sam neko vrijeme u Oslu predavao na fakultetu, pisao književno-teoretska djela, pokušavao napraviti neka "velika znanstvena otkrića", ali ni tu se nisam našao. I na kraju mi je ostalo jedino još pisanje, pa sam i to probao, i činilo se da sam se u tome donekle pronašao. Zašto lagati, čovjeku godi kada mu neko kaže da je dobar u tome što radi, bez obzira čime se bavio.”
(Sejranović za Slobodnu Dalmaciju, 2020.[4])

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]