Beretta AR70/90

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Beretta AR70/90
Scheda2c.JPG
Model SCP70/90.
Vrsta automatska puška
Država podrijetla Flag of Italy.svg Italija
Povijest uporabe
U uporabi u Vidi korisnici
Ratovi Rat u Afganistanu
Rat u Iraku
Povijest proizvodnje
Projektant Beretta
Proizvođač Beretta
Inačice Vidi Inačice i teh. kar.
Svojstva
Dužina Vidi Inačice i teh. kar.
Brzina Vidi Inačice i teh. kar.
Streljivo 5.56×45mm NATO
5.56×45mm M193
Dužina cijevi Vidi Inačice i teh. kar.
Brzina gađanja Vidi Inačice i teh. kar.
Kapacitet spremnika 30 metaka (STANAG okvir)
100 metaka (C-Mag okvir)
Ciljnik podesivi čelićni ciljnik,
mogućnost postavljanja optike

Beretta AR70/90 predstavlja seriju automatskih pušaka koju je dizajnirala i proizvodila istoimena talijanska industrija oružja Beretta. Riječ je o puškama koje koriste streljivo kalibra 5.56×45mm NATO te su trenutno standardne u talijanskim oružanim snagama (iako je započeo proces njihove zamjene za moderniji ARX-160).

U talijanskoj vojsci, odnosno među njenim alpskim trupama AR70/90 zbog svoje pouzdanosti nosi nadimak Excalibur.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Beretta je s razvojem nove puške započela 1968. godine koristeći iskustva dobivena tijekom suradnje sa švicarskim SIG-om (u to vrijeme SIG-Manurhin).[2] Prekidom suradnje (koja je trajala od 1963. do 1968.),[3] Švicarci su nastavili s razvojem vlastitog modela SIG SG 530 koji je bio gotovo isti kao Berettin model AR70 od kojeg se razlikovao s manjim tehničkim karakteristikama.

Prvotni model pojavio se 1972. godine[4] te je označen kao AR70 (kasnije je postao poznat kao AR70/223) kako bi se mogao razlikovati od kasnijih AR70/90. Postojale su tri njegove inačice: AR70/223, AR70/90 (SC70/90) i SCP70/90. Kada je talijanska vojska donjela odluku o zamjeni svoje zastarjele puške BM 59 s novijom puškom kalibra 5,56 mm,[4] Beretta je odlučila sudjelovati u natječaju s derivatom AR70/223 koji je u konačnici imenovan u AR70/90. U konačnici je pobijedila ta puška a konkurenciju su joj činili H&K G41 (kojeg je licencno proizvodio domaći Franchi) i VB-SR (Bernardellijev klon IMI Galila). Vojska je htjela da i američki Colt sudjeluje u natječaju sa svojim M16A2 modelom a oružje je trebao predstaviti brešanski industrijalac Renato Gamba. Međutim, s njime je izbila afera tako da je u samome početku blokirana mogućnost da M16 sudjeluje u natječaju.[5][6]

Model AR70/90 je u konačnici usvojen kao standardna jurišna puška 1990. godine[7] kao i inačice SC70/90 (model sa sklopivim kundakom namijenjen alpskim trupama) te SCP70/90 (također sa sklopivim kundakom a namijenjen padobrancima). Beretta je na temelju automatske puške napravila i laku strojnicu AS70/90 ali ona nije usvojena te je umjesto njega odabran belgijski FN MINIMI. Također, AR70/90 je zamijenio prethodni AR70, tj. AR70/223.

Modeli 70/223 i 70/90 dostupni su i u poluautomatskim verzijama te su dostupni za policiju i civilno tržište. Međutim, unatoč tome što je puška u Italiji katalogizirana za civilno tržište, Beretta ju nije ni imala namjeru plasirati ondje usprkos mnogim zahtjevima. Tek je mala količina oružja uvezena iz inozemstva te prodana na aukcijama.

Tehničke karakteristike[uredi VE | uredi]

Riječ je o automatskoj pušci koja radi na principu pozajmnice plinova te je rađena po standardima 1980-ih.[8] U njenoj izradi uglavnom je korišten nehrđajući čelik uz minimalnu uporabu polimera. Puška ima tri moda paljbe (automatski, poluautomatski te zakočeno). Rafalni mod paljbe postoji opcionalno. Za razliku od prethodnog AR70/223, model AR70/90 pokazao se kao pouzdaniji.[8]

Puška koristi klasične STANAG okvire kapaciteta 30 metaka ali je kompatibilna i s drugim okvirima iz NATO standarda.[8] Tako primjerice može koristiti C-Mag okvir od stotinu metaka. Kundak puške je izrađen od polimera dok se unutar pištoljskog rukohvata nalazi prostor namijenjen priboru za čišćenje oružja (kao i kod M16). Za nišanjenje postoji čelićni ciljnik dok talijanska vojska koristi red-dot ciljnik.[8] Također, na pušku se može montirati bajuneta i podcijevni bacač granata a može ispaljivati i tromblone[8] te zbog toga ima dizajniran tromblonski nišan. Od podcijevnih bacača, na oružje se može montirati Franchijev GLF-40 ali i singapurski CIS 40 GL kao i američki M203.[9]

Služba u talijanskoj vojsci[uredi VE | uredi]

Talijanska vojska je do uvođenja AR70/90 koristila domaću pušku BM 59, koja je tehnički klon američkog M1 Garanda.[9] Riječ je o preteškoj i prevelikoj pušci koja je koristila .308 Winchester streljivo koje je već onda bilo zastarjelo za moderne automatske puške.[9] Glavni razlog povlačenja BM 59 bila je gotovo nemoguća kontrola oružja pri automatskoj paljbi.[9]

Od kad je AR70/90 službeno uveden u talijansku vojsku 1990. (mijenjajući stariji AR70/223), korišten je u nekim od najvažnijih misija od 1990-ih do danas.[2] Prva je bila Operacija Vespri Siciliani koja je trajala od 1992. do 1998.[2] U njoj je država poslala vojsku na Siciliju u borbu protiv tamošnje moćne mafije.[2] Sljedeća je bila Operacija Ibis koja je izvedena 1993. u Somaliji.[2] Također, Talijani su je koristili i u Afganistanskom ratu protiv Talibana te Ratu u Iraku.[2]

Usporedba s ARX-160[uredi VE | uredi]

Model AR-70/90 kojim se Beretta ponosi, potječe iz kraja 1960-ih godina, iako je konačni model puške uveden u naoružanje talijanske vojske tek početkom 1990-ih. Među mane ove inačice spadaju problemi s korištenjem dodatne opreme čime bi se povećala vatrena moć oružja. S druge strane, novi ARX-160 predstavlja generacijski skok iako u sebi ima mnoga tradicionalna rješenja, npr. sustav funkcioniranja po principu pozajmnice barutnih plinova. Međutim, ARX-160 ima i inovativna rješenja poput poput brze zamjene cijevi i široke primjene polimera pri izradi dijelova.

Inačice i tehničke karakteristike[uredi VE | uredi]

Model AR70/223 AR70/90, SC70/90 SCP70/90
Streljivo 5.56×45mm M193 5.56×45mm NATO 5.56×45mm NATO
Dužina (mm) 995 998 908
Dužina cijevi (mm) 450 450 360
Težina (kg) 3,8 4,07 3,8
Brzina (m) 400 500 350
Brzina gađanja 650 670 670

Korisnici[uredi VE | uredi]

Vidjeti također[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • [ ]
  • [ ]