Berto Dragičević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bartul (Berto) Dragičević (Bijakovići, Međugorje, 7. svibnja 1910. - Toronto, 15. veljače 1990.),[1][2] hrvatski katolički svećenik, kulturni djelatnik u emigraciji, ratnik [3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen 1910. u Bijakovićima kod Međugorja. Iz obitelji koja je dala mnogo fratara.[4] Do izbijanja Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj bio je fra Berto Dragičević župnik u Rakitnom u Hercegovini. Čim su njemačke snage porazile Vojsku Kraljevine Jugoslavije, razbile ju i natjerale preostale skupine na povlačenje, Srbi su se odmetnuli u četnike. Osvetnički pohod u Hercegovini počeo je ubrzo i zaredala su klanja golorukog i podpuno nezaštićenog hrvatskog naroda.[3] Početkom listopada 1942. godine četnici su na području Širokog Brijega, Posušja i Rame pobili i masakrirali gotovo 2000 nedužnih hrvatskih civila. Pokolj je bila planirana četničko-talijanska akcija. Plan je izradio četnički vojvoda Milorad Popović u suradnji sa talijanskim časnicima. Pohod je počeo u Bijelom Polju, otkamo su krenule tri veće četničke skupine. Talijansko zrakoplovstvo obavilo je izviđanje za četnike, i otkrivši da na tom područje nema nikoje vojske, ispalili su nekoliko signalnih raketa, što je bio signal četnicima da se mogu slobodno kretati u pravcu mjesta na kojem su počinili zločin. Hrvati mještani nisu bili upućeni u ratna zbivanja, niti su se razumjeli u ratno znakovlje. Fra Berto tad je u župnom ljetopisu župe Rakitno zapisao nedjela koja su počinili srpski četnici pod zapovjedništvom talijanskih časnika.[5] Fra Berto je tad skinuo fratarski habit, uzeo u ruke staru pušku i organizirao ustanak protiv srbijanskih zločinaca.[3] Premda svećenik, bio je prisiljen privremeno skinuti habit, uzeti oružje i boriti se, jer nad Hrvatima su odmah po raspadu Jugoslavije strane i domaće banditske skupine sprovele krvavi pir. [6]

Odjenuo je ustašku odoru i u Rakitnu od Hrvata organizirao dragovoljačku miliciju koja je ubrzo Zapadnu Hercegovinu očistilai od četnika, te nešto poslije i planine Vran i Čvrsnicu od Titinih crvenih komita.[2] Poslije ga je zbog ovog domoljubnog junačkog pothvata Vlada NDH odlikovala najvišim odlikovanjem.[3] Osobno ga je odlikovao poglavnik u Imotskom i jedan je od prvih zapovjednika Hrvatskih oružanih snaga koji je dobio to najviše odlikovanje NDH.[2] Rat je proveo u borbama protiv četnika i partizana.[3] Za vrijeme rata bio je župnik u Sutini.[7] Do kraja rata stekao je čin aktivnog pukovnika. Padom NDH zbog dolaska sovjetskih snaga i stalnim bombardiranjima zapadnih saveznika, postrojbe Hrvatskih oružanih snaga NDH i velike kolone civila dale su se u povlačenje prema Austriji. Fra Berto se također povlačio prema Bleiburgu. Poslije engleske prijevare nakon razoružavanja hrvatske vojske koju su umjesto propuštanja razoružanih ljudi u demokratske zemlje Zapada gdje bi se prema njima postupalo sukladno demokratskim standardima, vraćeni su natrag prema domovini Hrvatskoj u kojoj su Titovi komunistički koljači već masovno ubijali sve nepodobne. Trojica fra Bertove braće nisu uspjela proći dalje kao fra Berto, nego su skončali negdje u jednoj od 1.700 masovnih grobnica na Križnom putu. Dragičević je stigao u SAD. Fratarski šefovi u Chicagu su ga "za nagradu" poslali na dužnost u jedno zabitno mjesto na sjeveru Ontarija u Kanadi.[3]

U Norvalu, gradiću 50-ak km od Toronta, Hrvati, većimom Hercegovci, 1970-ih su osnovali svoju župu pod dušebrižništvom hrvatskih redovnika - franjevaca, za to prikupili novac i 1977. godine u blizini Norvala kupili su zemljište i upustili se u veliki projekt. Premda je bliže Torontu nego Hamiltonu, spada pod Hamiltonsku biskupiju. Prvi fratar koji je došao na Centar bio je fra Leon Galić 1977. godine. Na ovaj Hrvatski centar odmah su se okomili hrvatski svjetovni svećenici, prije same Udbe. Glavni ali ne jedini motiv bio je novac. Hercegovački Hrvati više su vjerovali franjevcima nego svjetovnom svećenstvu. Ovim velikim centrom gubili su tisuće vjernika i veliki novac. Na urgiranje trojice hrvatskih svjetovnih svećenika hamiltonski biskup Paul Reding nije Galiću niti ikojem fratru dopustio obavljati svećeničke obrede na ovom novom Hrvatskom Centru. Galić je povučen 1979. godine. Zbog pritiska crkvenih vlasti i Udbe, ni hercegovačka franjevačka Provincija, a ni hrvatska franjevačka kustodija u Chicagu nisu smjele na Centar poslati novog fratra. Saznavši za makinacije oko “Projekta Centar”, a znajući da mu crkvene vlasti neće dozvoliti da se preseli na Centar, fra Berto Dragičević i fra Mladen Čuvalo su bez njihove dozvole samoinicijativno došli i preuzeli dužnost dušebrižnika. Po njihovom dolazku na Centru počinju veliki građevni zahvati. Hamiltonski biskup Paul Reding otvoreno je na strani svjetovnih “hrvatskih” svećenika koji radi gubitka novca ne mogu Centar smisliti. Poslije njegove smrti, u prosincu 1983., za šefa hamiltonske biskupije je postavljen je biskup Anthony Tonos. Tonos je bio puno umjereniji od Redinga, ali i on je bio okupiran tužbama ne samo gore spomenutih svećenika, nego i jugoslavenske Udbe, svakako ne direktno nego kroz njezine agente kojih je uvijek bilo među laicima, a ponekad i među samim fratrima. Radi njegove nepovredive prošlosti suradnici Udbe protiv fra Berte se ne usuđuju ništa poduzimati, pa svom žestinom rade na kompromitaciji fra Mladena.[3]

1988. je prigodom posjeta Kanadi dr Franjo Tuđman posjetio sa pratnjom Norval. Kad je s njima prišao i pružio ruku fra Berti Dragićeviću, fra Berto odbio je primiti njegovu ruku rekavši: “Gospodine, vi se najprije morate hrvatskome narodu izpričati za zločine koje ste mu vi Titini partizani počinili”, zatim se okrenuo i otišao.[2] Do duboke starosti zadržao zdravlje i snagu. Pretkraj života je teško obolio i ubrzo umro. Umro je 1990. godine.[1]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Dragovoljac.com Zvonimir R. Došen: ,Norvalska skupina (4.dio)' , 3. veljače 2017. (pristupljeno 9. kolovoza 2018.)
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Dragovoljac.com Zvonimir R. Došen: Yugoslavia may be dead, but in Croatia udba and the party are alive and thriving , Braniteljski radio, emisija Za Dom Spremni, subota 16. svibnja 2015., 22. svibanj 2015. (pristupljeno 9. kolovoza 2018.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 3,5 3,6 Dragovoljac.com Zvonimir R. Došen: ,Norvalska skupina' , 13. siječnja 2017. (pristupljeno 9. kolovoza 2018.)
  4. Hercinfo.com Poslijeratni komunistički progoni: sjećanja fra Vinka Dragićevića, 04 Ožujak 2009, Pišu: Mate TADIĆ i Želimir CRNOGORAC. izvor: Politički zatvorenik br.201, http://www.hdpz.htnet.hr
  5. Hrsvijet.net D. Šimić: Sedam desetljeća od četničkog zločina u zapadnoj Hercegovini, 3. listopada 2012. (pristupljeno 9. kolovoza 2018.)
  6. Dragovoljac.com Zvonimir R. Došen: U svakom žitu ima kukolja ,. 7. listopada 2016. (pristupljeno 9. kolovoza 2018.)
  7. CROSBI Tomas, Domagoj: Fra Berto Dragičević - župnik u Sutini, Politički zatvorenik (1331-4688) XXI. (2011), 236; 34-36

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]