Bijela bunika
| Bijela bunika | |
|---|---|
_(8157661742).jpg) H. albus, ilustracija. | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Solanales |
| Porodica: | Solanaceae |
| Rod: | Hyoscyamus |
| Vrsta: | H. albus |
| Dvojno ime | |
| Hyoscyamus albus L. | |
| Baze podataka | |
Bijela bunika (lat. Hyoscyamus albus) otrovna je zeljasta biljka iz porodice pomoćnica. Prepoznaje se po gusto dlakavim listovima i kremastožutim ljevkastim cvjetovima, često s purpurno-ljubičastim grlom. Rasprostranjena je u južnoj Europi, sjevernoj Africi, jugozapadnoj Aziji i Makaroneziji.[1]
Bijela bunika (Hyoscyamus albus) je jednogodišnja, dvogodišnja ili višegodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica. Gusto je dlakava, s dugim bijelim višestaničnim dlakama te kratkim žusto je dlakava, s dugim bijljezdastim i nežljezdastim dlakama. Stabljike su razgranjene, pustenaste i mogu narasti do oko 80 cm visine.[2]
Listovi su jajoliki do gotovo okruglasti, tupi ili gotovo tupi, rjeđe šiljasti. Mogu biti na peteljci ili gotovo sjedeći. Rub im je urezano režnjevit, s okruglastim režnjevima, rjeđe cijel ili vijugav. Listovi su trepavičasti i dlakavi barem s donje strane. Peteljka može biti duga do 10 cm, a plojka do oko 15 × 15 cm, pri osnovi srcolika ili sužena.[2]
Cvatovi su helikoidne cime koje u razvijenom stanju daju izgled klasa; rjeđe je cvat reduciran na jedan cvijet. Mogu biti vršni ili pazušni. Cvjetovi su slabo dvobočno simetrični, dvospolni i imaju brakteje. Donji cvjetovi imaju kratke stapke, a gornji su sjedeći. Brakteje su slične listovima, oblancetaste, romboidne ili jajolike, cijela ruba ili urezano režnjevite.[2]
Čaška je u cvatnji duga 7–20 mm, rjeđe do 26 mm, a u plodu se povećava do oko 18–27 mm, rjeđe do 30 mm. Zvonasta je ili cjevasta, obično s deset žila, mrežasto žilnata i gusto dlakava. Režnjevi čaške su malo nejednaki, trokutasti i šiljasti, u plodu često završavaju sitnim bodljikavim šiljkom.[2]
Vjenčić je ljevkast, dug 12–37 mm, kremastožut, često s purpurno-ljubičastim grlom. Izvana je dlakav. Režnjevi vjenčića su nejednaki i tupi. Prašnici su umetnuti na malo različitim visinama ispod sredine cijevi vjenčića; niti su duže od prašnica i pri osnovi, katkad do donje dvije trećine, dlakave. Prašnice su elipsoidne i žute. Vrat tučka najčešće viri iz cvijeta.[2]
Plod je tobolac, velik oko 8–16 × 5–12,5 mm, elipsoidan do jajolik, s poklopcem koji je u gornjem dijelu slabo dlakav. Sjemenke su sive, sitne, oko 1,1–1,5 mm duge. Zabilježeni su kromosomski brojevi 2n = 34, 51, 68 te n = 17, 34.[2]
Vrsta je vrlo promjenjiva u gustoći dlakavosti te u veličini listova, cvjetova i plodova. Krupniji primjerci s većim cvjetovima i plodovima odgovaraju biljkama koje su ranije izdvajane pod imenom Hyoscyamus major, ali se u obrađenom materijalu takvi primjerci uklapaju u kontinuiranu varijaciju vrste.[2]
Vrsta raste uz putove, na kamenjarima, stijenama, zidovima i ruševinama, osobito na nitrificiranim i pretežno bazičnim podlogama. Javlja se od razine mora do oko 1300 m nadmorske visine. Rasprostranjena je u južnoj Europi, jugozapadnoj Aziji, sjevernoj Africi i Makaroneziji, osim Zelenortskih otoka. Na Pirenejskom poluotoku prisutna je gotovo posvuda, ali je rjeđa na sjeveru i na Balearima.
H. albus, cijela biljka.
H. albus, cvjetovi i listovi.
H. albus, cvijet.
H. albus, listovi.
H. albus, plod i sjeme.
Homotipski:
- Hyoscyamus luridus Salisb. in Prodr. Stirp. Chap. Allerton: 131 (1796), nom. illeg. superfl.
Heterotipski:
- Hyoscyamus albus var. exserens Maire in Bull. Soc. Hist. Nat. Afrique N. 29: 438 (1938)
- Hyoscyamus albus subsp. major (Mill.) Batt. in J.A.Battandier & al., Fl. Algérie, Dicot.: 624 (1890)
- Hyoscyamus albus proles major'' (Mill.) Rouy in G.Rouy & J.Foucaud, Fl. France 10: 371 (1908)
- Hyoscyamus albus var. major (Mill.) Lowe in Man. Fl. Madeira 2: 111 (1872)
- Hyoscyamus canariensis Ker Gawl. in Bot. Reg. 3: t. 180 (1817)
- Hyoscyamus clusii G.Don in R.Sweet, Sweet's Hort. Brit., ed. 2.: 382 (1830)
- Hyoscyamus major Mill. in Gard. Dict., ed. 8.: n.° 2 (1768)
- Hyoscyamus minor Mill. in Gard. Dict., ed. 8.: n.° 4 (1768)
- Hyoscyamus saguntinus Pau in Not. Bot. Fl. Españ. 3: 34 (1889)
- Hyoscyamus varians Vis. in Flora 12(1 Erg.): 7 (1829)