Bijeli Nil

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bijeli Nil
النيل الأبيض
Nile in Uganda - by Michael Shade.jpg
Duljina 3700 km
Nadm. visina izvora 1134 m
Izvor Viktorijino jezero
Ušće Kartum
Pritoci Sobat, Bar el Gazal, Anjau, Asua, Okole, Araka
Države Južni Sudan, Sudan, Ruanda, Tanzanija, Uganda
Gradovi Džuba, Kartum, Kodok
Slijev Sredozemni
Ulijeva se u Nil
Plovna od − do Kartum - Džuba

Bijeli Nil (arap. النيل الأبيض, an-Nīl al-Ābyaḍ) rijeka je u Africi, uz Plavi Nil glavna pritoka Nila.

Strogo zemljopisno i jezikoslovno gledano, Bijeli Nil je rijeka koja nastaje kod jezera No u Južnom Sudanu gdje se spajaju rijeke Bar al Jabal i Bar el Gazal i duga je oko 1500 km. No Bijeli Nil zapravo izvire iz Viktorijinog jezera, odnosno iz udaljenih pritoka jezera i stvarno je dug 3700 kilometara.

Još sredinom 19. stoljeća europski istraživači i pustolovi tražili su izvor Nila, usredotočujući se na Bijeli Nil, čiji se izvor gubio u dubokim prašumama Mračne Afrike. Izvor Bijelog Nila otkrio je škotski istraživač David Livingstone 1866. godine.

Izvor kod Jezera Viktorija[uredi VE | uredi]

Zemljovid Bijelog Nila
Vodopadi Rusumo na rijeci Kagera, tu je granica između Tanzanije (lijevo) i Ruande (desno)

Viktorijino jezero ima brojne pritoke, od kojih je najudaljenija rijeka Luvironza u Burundiju, koja utječe u rijeku Ruvubu kod sjevernoburundijskog grada Kajanza.[1] Ruvubu potom teče u Ruandu, a zatim u Tanzaniju, gdje se ulijeva u rijeku Kagera. Rijeka Kagera svojim meandrirajućem tokom tvori granicu između Ruande i Tanzanije, a zatim između Tanzanije i Ugande, te nakon vodopada Rusumo, utječe u Viktorijino jezero.

Tok rijeke u Ugandi[uredi VE | uredi]

Rijeka koja istječe iz Viktorijinog jezera kod ugandskog grada Jinje zove se "Viktorijin Nil". To je tipična planinska rijeka, velike snage, s brojnim brzacima i vodopadima. Zato su kod Jinje, odmah na istjeku, podignute dvije hidroelektrane Nalubale (Owen Falls Dam) i Kira, a odmah nakon slapova Bujagali, koji su svega 15 kilometara sjevernije od Jinje, podignuta je i treća hidroelektrana, Bujagali.

Zatim Viktorijin Nil skreće i teče u smjeru sjeverozapada kroz Ugandu, zatim utječe u jezero Kijoga, otprilike u sredini Ugande. Od jezera Kijoga teče na zapad do vodopada Karuma, gdje se na koordinatama 2°14′45.40″N 32°15′9.05″E / 2.2459444°N 32.2525139°E / 2.2459444; 32.2525139 nalazi rijetki most na rijeci, izgrađen 1963. zbog transporta pamuka. Ugandska vlada je 2009. najavila gradnju hidroelektrane snage 750 MW sedam kilometara sjevernije od mosta, koja bi trebala biti dovršena 2016.[2]

Nešto prije uvira u Albertovo jezero, na Viktorijinom Nilu nalaze se Murchisonovi vodopadi i Nacionalni park Murchisonovi vodopadi. Rijeka ima ušće u Albertovom jezeru na sjeveroistočnoj (ugandskoj) strani jezera, a s iste strane istječe iz Albertovog jezera u pravcu sjevera, no sad se zove "Albertov Nil".

Murchisonovi vodopadi na Viktorijinom Nilu

Tok rijeke u Južnom Sudanu[uredi VE | uredi]

Albertov Nil nakon kratkog toka kroz Ugandu, sjeverno od grada Nimule ulazi u Južni Sudan, gdje se rijeka naziva Bahr al Jabal ("Rijeka s brda" ili "Brdski Nil"). Potom rijeka teče pored glavnog grada Južnog Sudana Džube, koji je najužnija riječna luka do koje dopiru brodovi po Nilu. Bahr al Jabal nakon toga ulazi u sudansku ravnicu, kroz područje velikih močvara zvanih Sad (barijere).

Željezni most preko Bijelog Nila kod grada Džuba u Južnom Sudanu

Rijeka tu skreće na zapad prema jezeru No, gdje se spaja s rijekom Bar el Gazal i stvara Bijeli Nil, zatim 115 km nizvodno prima svoju najveću pritoku s lijeve strane, rijeku Sobat. Bijeli Nil, ili Bar al-Abjad kako ga Arapi zovu, u Južnom Sudanu ima brojne rukavce, koji često puta vrlo dugo teku nezavisno prije nego se spoje sa maticom - tako da Južni Sudan ima brojne otoke.

Bijeli Nil kod Bahrija (Kartum)

Tok rijeke u Sudanu[uredi VE | uredi]

Nakon toga Bijeli Nil ravnomjerno teče prema sjeveru (uz velike meandre), prolazi pored grada Kodoka, nekadašnje Fašode, zatim teče do Kartuma gdje se spaja sa Plavim Nilom u Nil.

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. White Nile, Columbia Encyclopedia, Sixth Edition
  2. Karuma Power Station to cost US$1.2 billion

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Bijeli Nil