Prijeđi na sadržaj

Billingsova ovulacijska metoda

Izvor: Wikipedija
Primjer grafikona promatranja koji se koristi u Billingsovoj metodi ovulacije za prirodno planiranje obitelji.

Billingsova ovulacijska metoda prirodna je metoda kontracepcije u kojoj žene koriste svoju vaginalnu sluz kako bi odredile svoju plodnost. Ne oslanja se na prisutnost ovulacije, već identificira obrasce potencijalne plodnosti i očite neplodnosti unutar ciklusa, bez obzira na njegovu duljinu.

Dokazi o učinkovitosti nisu posve jasni.[1] Tipična uporaba ove metode povezana je sa stopom trudnoće od 1 do 22%. Studija Svjetske zdravstvene organizacije pokazala je da je 15% uzrokovano svjesnim odstupanjem od pravila metode. Postotak ljudi koji prestaju koristiti metodu nakon godinu dana je 1-24%. Procjenjuje se da savršena uporaba rezultira trudnoćom u 0,5-3%.[2] Neke studije o savršenoj uporabi isključile su one koji nisu mogli otkriti izlučevine koje predstavljaju plodnost.[3]

Tablica promatranja

[uredi | uredi kôd]

Žena ovulira samo jednom tijekom svog ciklusa, a neoplođena jajna stanica može preživjeti samo 12-24 sata. Cervikalna sluz koja zdravim spermijima omogućuje kretanje genitalnim traktom neophodna je za plodnost. Najčešće, spermatozoidi žive samo jedan do tri dana u prisutnosti plodne sluzi, a rijetko preživljavanje je do pet dana. Menstruacija nastupa otprilike 2 tjedna nakon ovulacije.

Desetogodišnja studija na 45 280 neplodnih parova u Kini otkrila je da je 32,1% žena uspjelo zatrudnjeti i živo roditi korištenjem Billingsa.[4]

Funkcija

[uredi | uredi kôd]

U danima koji prethode ovulaciji, cerviks reagira na estrogen proizvodnjom sluzi koja je sposobna održati preživljavanje spermija. Ova sluz napušta vaginu dok je žena u uspravnom položaju. Sluz se promatra preko osjeta na vulvi i gledanjem bilo kakvog cervikalnog sekreta. Svakodnevno bilježenje ovih opažanja otkrit će ili nepromjenjivi obrazac koji ukazuje na neplodnost ili promjenjivi obrazac osjeta i iscjetka koji ukazuje na plodnost. Oba ova obrasca slijede hormonske obrasce koji kontroliraju preživljavanje i začeće spermija.[5]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Prva zabilježena opažanja odnosa između cervikalne sluzi i preživljavanja spermija potječu iz sredine 19. stoljeća. Međutim, tema nije sustavno proučavana još gotovo jedno stoljeće. Godine 1948. Erik Odeblad proučavao je mikoplazme u ženskom genitalnom traktu. Tijekom studija primijetio je da se cervikalna sluz mijenja u predvidljivom obrascu tijekom ženskog ciklusa. Nastavio je proučavati cerviks.[6]

John Billings (1918. – 2007.) i njegova supruga Evelyn Billings bili su uključeni u razvoj Billingsove metode ovulacije.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Poston, Dudley L. Jr.; Bouvier, Leon F. (2010). Population and Society: An Introduction to Demography. Cambridge University Press. p. 91. ISBN 9781139489386.
  2. Hatcher, Robert Anthony; M.D, Anita L. Nelson (2007). Contraceptive Technology. Ardent Media. p. 345. ISBN 9781597080019.
  3. Fertility Awareness-Based Methods: Another Option for Family Planning jabfm.org Preuzeto 19. kolovoza 2024.
  4. China successfully launching Billings Ovulation Method woomb.org Preuzeto 19. kolovoza 2024.
  5. Teaching the Billings Ovulation Method, Dr E. L. Billings AM, MB BS, DCH (London), 2001.
  6. Odeblad, Erik (1994). "The Discovery of Different Types of Cervical Mucus". Bulletin of the Ovulation Method Research and Reference Centre of Australia. 21 (3): 3–35

Vidite i:

[uredi | uredi kôd]