Bistrenje (vinarstvo)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bistrenje je tehnološki postupak smanjenja mutnosti alkoholnog napitka, obično vina.

Nakon što završi alkoholna fermentacija u vinima, snažno se talože razne tvari. Tim taloženjima vino se oslobađa nestabilnog dijela nekih svojih sastojaka. Bistrenje se zbiva spontano i nakon protjeka vremena dobivamo vino dobre bistrine i zadovoljavajuže stabilnosti. Potrošači žele bistra i stabilna vina, a proizvođači ih žele što prije staviti na tržište. Prirodnim putem ne može se tako brzo postići bistrina vina, pa se dodaju razna organska i mineralna sredstva.

Kod voćnih vina, dopušteno je bistrenje s jednim ili više sredstava za enološku upotrebu. Kod voćnih vina ta sredstava su: jestiva želatina, morunji mjehur, kazein ili kalijev kazeinat, bjelanjak jajeta, bentonit, silicij dioksid u obliku gela ili koloidne otopine, kaolin, tanin i pektolitički enzimi.[1]

Pri bilo kakvom bistrenju, prvo se u laboratoriju određuje koliko treba bistrila. Nakon pokusa u laboratoriju izdaje es receptura kako će se bistriti vino u odgovarajućoj posudi u podrumu. Slijedi glavno bistrenje u podrumu. Vinu se ne smije ništa raditi od trenutka otkad je poslan uzorak u laboratorij sve dok nije gotov postupak bistrenja.[2]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Narodne novine Pravilnik o voćnim vinima, NN 73/2006., Donositelj: Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva Republike Hrvatske (pristupljeno 19. prosinca 2016.)
  2. [1] "Bistrenje vina", Prof. dr Milenko Blesić, časopis "Tehnologija hrane", www.tehnologijahrane.com, 25. prosinca 2010. (pristupljeno 19. prosinca 2016.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]