Bitka kod Agincourta
| Bitka kod Agincourta | |||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Stogodišnjeg rata | |||||||
 Bitka kod Agincourta, minijatura iz XV. stoljeća, Enguerrand de Monstrelet | |||||||
| |||||||
| Sukobljeni | |||||||
.svg){kind=small} Kraljevina Engleska
|
 Kraljevina Francuska
| ||||||
| Vođe | |||||||
| kralj Henrik V.
|
 Charles d'Albret†
| ||||||
| Vojne snage | |||||||
| Suvremene procjene od 6,000[1] do 9,000;[2]. • Oko 5/6 strijelaca • 1/6 vitezova pješaka i oružnika u teškom oklopu. |
Suvremene procjene od 12,000[2] do 36,000;[3]. • Oko 10,000 vitezova i oružnika (od toga oko 1,200 konjice) • nekoliko tisuća drugoga pješaštva, samostreličara i strijelaca. | ||||||
| Posljedice | |||||||
| 112–600 ubijenih, nepoznat broj ranjenih[4][3] | 1,500–11,000 ubijenih[4] 700–2,200 zarobljenih[5] | ||||||
Bitka kod Agincourta bila je ključna engleska pobjeda u Stogodišnjem ratu. Dogodila se 25. listopada 1415., na sv. Krispina, u grofoviji Saint-Pol u Artoisu, nekih 40 kilometara južno od Calaisa, danas Azincourt u sjevernoj Francuskoj.[6] Neočeikvana pobjeda Engleske kod Agincourta, naspram brojčano nadmoćnije francuske vojske, uzdigla je moral i prestiž kod Engleza, osakatila Francusku, i započela novo razdoblje rata, u kojemu je engleska strana uživala velike vojne uspjehe.
Nakon nekoliko desetljeća relativnoga mira, Englezi su obnovili svoj ratni pohod 1415., zbog neuspjeha u pregovorima s Francuskom. U pohodu koji je uslijedio, mnogi su vojnici umrli zbog bolesti i Englezi su brojčani oslabili; pokušali su se povući Calais, ali je njihov put blokirala znatno brojnija francuska vojska. Unatoč nepovoljnijem položaju, bitka koja je uslijedila, završila je u nadmoćnoj taktičkoj pobjedi Engleza.
Kralj Henrik V. poveo je svoje jedinice u bitku, i izravno sudjelovao u borbama. Francuski kralj Karlo VI. nije osobno zapovijedao svojom vojskom, jer je patio od teške psihoze, s umjerenom mentalnom onesposobljenošću. Umjesto njega, zapovijedao je Charles d'Albret, te različiti istaknuti francuski plemići iz Armagnacove stranke.
Bitka je poznata po masovnoj uporabi engleskog dugog luka, te su engleski i velški strijelci činilo gotovo 80 posto Henrikove vojske. Razaranje francuske konjice od strane strijalaca označilo je pad konjice i sve veću dominaciju dalekosežnog oružja na bojnom polju.
Agincourt je jedna od najpoznatijih engleskih pobjeda, i najznačajniji engleski trijumf u Stogodišnjem ratu, uz bitke kod Crécyja (1346.) i Poitiersa (1356.). Bitka je središnji dio drame Henrik V. Williama Shakespearea.
Vidi još[uredi | uredi kôd]
Bibliografija[uredi | uredi kôd]
- Barker, J. Listopad 2005. Agincourt: The King, the Campaign, the Battle [US title: Agincourt: Henry V and the Battle That Made England]. Little, Brown. London. ISBN 978-0-316-72648-1CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Curry, A. 2000. [Bitka kod Agincourta na Google knjigama The Battle of Agincourt: Sources and Interpretations] Provjerite vrijednost parametra
|url=(pomoć). Boydell Press. ISBN 978-0-85115-802-0CS1 održavanje: ref=harv (link) - Curry, A. 2006. [2005] Agincourt: A New History. Tempus. UK. ISBN 978-0-7524-2828-4 CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Monstrelet, E. 1853. [1810] The Chronicles of Enguerrand de Monstrelet. Prijevod: Thomas Johnes. Henry G. Bohn. London. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar - origyear (pomoć)CS1 održavanje: ref=harv (link)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Barker 2005, str. 227. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFBarker2005 (pomoć)
- ↑ a b Curry 2006, str. 192.
- ↑ a b Barker 2005, str. 320. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFBarker2005 (pomoć)
- ↑ a b Curry 2000, str. 12.
- ↑ Barker 2005, str. 337, 367, 368. Pogreška u predlošku sfn: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFBarker2005 (pomoć)
- ↑ Monstrelet 1853, str. 340.