Bitka kod Agincourta

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Bitka kod Agincourta
Dio Stogodišnjeg rata
Schlacht von Azincourt.jpg
Bitka kod Agincourta, minijatura iz XV. stoljeća, Enguerrand de Monstrelet
Nadnevak 25. listopada 1415. (sv. Krispin)
Lokacija Azincourt, Pas-de-Calais, Francuska
Ishod engleska pobjeda
Sukobljeni
Royal Arms of England (1399-1603).svg Kraljevina Engleska France moderne.svg Kraljevina Francuska
Vođe
Royal Arms of England (1399-1603).svg kralj Henrik V.

Arms of Edward of Norwich, 2nd Duke of York.svg Edward od Norwicha, 2. vojvoda od Yorka†
Arms of Humphrey of Lancaster, 1st Duke of Gloucester.svg Humphrey, vojvoda od Gloucestera
Camoys arms.svg Thomas de Camoys
Sir Thomas Erpingham, KG.png Thomas Erpingham

Coat of arms of Charles dAlbret.svg Charles d'Albret†

Boucicaut.svg Jean Le MaingreWhite flag icon.svg
Arms of Jean dAlencon.svg Jean I, vojvoda od Alençona†
Arms of Gaston dOrleans.svg Charles, vojvoda od OrléansaWhite flag icon.svg

Vojne snage
Suvremene procjene od 6,000[1] do 9,000;[2].
• Oko 5/6 strijelaca
• 1/6 vitezova pješaka i oružnika u teškom oklopu.
Suvremene procjene od 12,000[2] do 36,000;[3].
• Oko 10,000 vitezova i oružnika (od toga oko 1,200 konjice)
• nekoliko tisuća drugoga pješaštva, samostreličara i strijelaca.
Posljedice
112–600 ubijenih, nepoznat broj ranjenih[4][3] 1,500–11,000 ubijenih[4]
700–2,200 zarobljenih[5]

Bitka kod Agincourta bila je ključna engleska pobjeda u Stogodišnjem ratu. Dogodila se 25. listopada 1415., na sv. Krispina, u grofoviji Saint-Pol u Artoisu, nekih 40 kilometara južno od Calaisa, danas Azincourt u sjevernoj Francuskoj.[6] Neočeikvana pobjeda Engleske kod Agincourta, naspram brojčano nadmoćnije francuske vojske, uzdigla je moral i prestiž kod Engleza, osakatila Francusku, i započela novo razdoblje rata, u kojemu je engleska strana uživala velike vojne uspjehe.

Nakon nekoliko desetljeća relativnoga mira, Englezi su obnovili svoj ratni pohod 1415., usljed neuspjeha u pregovorima s Francuskom. U pohodu koji je uslijedio, mnogi su vojnici umrli zbog bolesti i Englezi su brojčani oslabili; pokušali su se povući Calais, ali je njihov put blokirala znatno brojnija francuska vojska. Unatoč nepovoljnijem položaju, bitka koja je uslijedila, završila je u nadmoćnoj taktičkoj pobjedi Engleza.

Kralj Henrik V. poveo je svoje jedinice u bitku, i izravno sudjelovao u borbama. Francuski kralj Karlo VI. nije osobno zapovijedao svojom vojskom, jer je patio od teške psihoze, s umjerenom mentalnom onesposobljenošću. Umjesto njega, zapovijedao je Charles d'Albret, te različiti istaknuti francuski plemići iz Armagnacove stranke.

Bitka je poznata po masovnoj uporabi engleskog dugog luka, te su engleski i velški strijelci činilo gotovo 80 posto Henrikove vojske. Razaranje francuske konjice od strane strijalaca označilo je pad konjice i sve veću dominaciju dalekosežnog oružja na bojnom polju.

Agincourt je jedna od najpoznatijih engleskih pobjeda, i najznačajniji engleski trijumf u Stogodišnjem ratu, uz bitke kod Crécyja (1346.) i Poitiersa (1356.). Bitka je središnji dio drame Henrik V. Williama Shakespearea.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Barker 2005, str. 227.
  2. 2,0 2,1 Curry 2006, str. 192.
  3. 3,0 3,1 Barker 2005, str. 320.
  4. 4,0 4,1 Curry 2000, str. 12.
  5. Barker 2005, str. 337, 367, 368.
  6. Monstrelet 1853, str. 340.