Bitka kod Agincourta

Bitka kod Agincourta
Dio Stogodišnjeg rata
Bitka kod Agincourta, minijatura iz XV. stoljeća, Enguerrand de Monstrelet
Vrijeme 25. listopada 1415. (sv. Krispin) Lokacija Azincourt, Pas-de-Calais, Francuska Ishod engleska pobjeda
Sukobljeni
Kraljevina Engleska	Kraljevina Francuska
Vođe
kralj Henrik V. Edward od Norwicha, 2. vojvoda od Yorka† Humphrey, vojvoda od Gloucestera Thomas de Camoys Thomas Erpingham	Charles d'Albret† Jean Le Maingre Jean I, vojvoda od Alençona† Charles, vojvoda od Orléansa
Vojne snage
Suvremene procjene od 6,000 do 9,000;. • Oko 5/6 strijelaca • 1/6 vitezova pješaka i oružnika u teškom oklopu.	Suvremene procjene od 12,000 do 36,000;. • Oko 10,000 vitezova i oružnika (od toga oko 1,200 konjice) • nekoliko tisuća drugoga pješaštva, samostreličara i strijelaca.
Posljedice
112–600 ubijenih, nepoznat broj ranjenih	1,500–11,000 ubijenih 700–2,200 zarobljenih

Bitka kod Agincourta bila je ključna engleska pobjeda u Stogodišnjem ratu. Dogodila se 25. listopada 1415., na sv. Krispina, u grofoviji Saint-Pol u Artoisu, nekih 40 kilometara južno od Calaisa, danas Azincourt u sjevernoj Francuskoj. Neočeikvana pobjeda Engleske kod Agincourta, naspram brojčano nadmoćnije francuske vojske, uzdigla je moral i prestiž kod Engleza, osakatila Francusku, i započela novo razdoblje rata, u kojemu je engleska strana uživala velike vojne uspjehe.

Nakon nekoliko desetljeća relativnoga mira, Englezi su obnovili svoj ratni pohod 1415., uslijed neuspjeha u pregovorima s Francuskom. U pohodu koji je uslijedio, mnogi su vojnici umrli zbog bolesti i Englezi su brojčani oslabili; pokušali su se povući Calais, ali je njihov put blokirala znatno brojnija francuska vojska. Unatoč nepovoljnijem položaju, bitka koja je uslijedila, završila je u nadmoćnoj taktičkoj pobjedi Engleza.

Kralj Henrik V. poveo je svoje jedinice u bitku, i izravno sudjelovao u borbama. Francuski kralj Karlo VI. nije osobno zapovijedao svojom vojskom, jer je patio od teške psihoze, s umjerenom mentalnom onesposobljenošću. Umjesto njega, zapovijedao je Charles d'Albret, te različiti istaknuti francuski plemići iz Armagnacove stranke.

Bitka je poznata po masovnoj uporabi engleskog dugog luka, te su engleski i velški strijelci činilo gotovo 80 posto Henrikove vojske. Razaranje francuske konjice od strane strijalaca označilo je pad konjice i sve veću dominaciju dalekosežnog oružja na bojnom polju.

Agincourt je jedna od najpoznatijih engleskih pobjeda, i najznačajniji engleski trijumf u Stogodišnjem ratu, uz bitke kod Crécyja (1346.) i Poitiersa (1356.). Bitka je središnji dio drame Henrik V. Williama Shakespearea.

Vidi još

• Stogodišnji rat

Bibliografija

• Barker, J. Listopad 2005. Agincourt: The King, the Campaign, the Battle [US title: Agincourt: Henry V and the Battle That Made England]. Little, Brown. London. ISBN 978-0-316-72648-1CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Curry, A. 2000. [Bitka kod Agincourta na Google knjigama The Battle of Agincourt: Sources and Interpretations]. Boydell Press. ISBN 978-0-85115-802-0CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Curry, A. 2006. [2005] Agincourt: A New History. Tempus. UK. ISBN 978-0-7524-2828-4 CS1 održavanje: ref=harv (link)
• Monstrelet, E. 1853. [1810] The Chronicles of Enguerrand de Monstrelet. Prijevod: Thomas Johnes. Henry G. Bohn. London. CS1 održavanje: ref=harv (link)