Bitka kod Pterije

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bitka kod Pterije
Dio vojnih pohoda Kira Velikog
Kapadocija na istoku karte Male Azije Kapadocija na istoku karte Male Azije
Nadnevak jesen 547. pr. Kr.
Lokacija Pterija u Kapadociji
Ishod Taktička pat pozicija,
strateška perzijska pobjeda
Casus belli Invazija lidijskog kralja Kreza na Perzijsko Carstvo
Sukobljeni
Lidijsko Carstvo
babilonski plaćenici
arapski plaćenici
Perzijsko Carstvo
Vođe
Krez od Lidije
Artakam od Frigije
Aribej od Kapadocije
Aragd od Arabije
Gabed od Helesponta
Kir Veliki
Arsam
Histasp
Gobrias I.
Harpag
Aglaitad
Megabiz I.
Krizant
Madat
Abradat
Andamijant
Araspa
Rambaka
Tanaoksar
Tigran
Embas
Artouka
Datama
Alkeuna
Ratin
Gadat
Amorg (Tambrada)
Eufratza
Dauha
Karduha
Artaoz
Artagerso
Farnuh
Azijadat
Adusije
Vojne snage
Nepoznato 20.000[1]
Posljedice
Gubici:
Veliki
Gubici:
Veliki

Bitka kod Pterije odigrala se u jesen 547. pr. Kr. između Perzijskog Carstva predvođenog Kirom Velikim i lidijskog kralja Kreza koji je pokušao osvojiti novonastalo Kirovo carstvo. Bitka je taktički završila nerješeno, no Perzijanci su ostvarili stratešku pobjedu budući kako su se Krez i njegova vojska morali povući natrag u svoje kraljevstvo.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Lidija je 585. pr. Kr. nakon bitke na rijeci Halis (Kizil) sklopila sporazum sa Medijskim Carstvom prema kojem će ta rijeka biti njihova granica, a mir je potvrđen i dinastijskim savezom. Budući kako su Medijci već ranije imali sličan sporazum sa Babiloncima, sve tri kraljevske kuće bile su praktički rodbinski povezane što je donijelo desetljeća mira, stabilnosti i prosperiteta na Bliskim istokom.

Perzijski princ Kir Veliki godine 553. pr. Kr. pokrenuo je Perzijski ustanak protiv medijskog kralja Astijaga. Iako je u to doba Perzija bila nevažan dio Medijskog Carstva, Kir Veliki je bio Astijagov unuk koji je dobio potporu dijela medijske aristokracije. Do 550. pr. Kr. pobuna je završila a Kir je izašao iz nje kao pobjednik, te je osnovao Ahemenidsko Perzijsko Carstvo na temeljima Medijskog Carstva[2]. Krez je medijsko-perzijski sukob vidio kao priliku da proširi svoje carstvo, pa je pitao proroka iz Delfija za savjet na što mu je ovaj odgovorio: „ako Krez prijeđe rijeku Halis osvojiti će veliko carstvo[3]. Krez potom sklapa savez sa babilonskim kraljem Nabonidom i egipatskim faraonom Amazisom II. te lakomisleno kreće u rat protiv Perzijskog Carstva.

Bitka[uredi VE | uredi]

Prema Herodotu[4], Lidijci su napali i osvojili grad Pteriju koji se nalazio u blizini rijeke Kizil. Ipak, ubrzo su se suočili sa nadmoćnijom perzijskom vojskom. U žestokom okršaju obje strane doživjele su velike gubitke, no ni jedna nije ostvarila jasnu pobjedu. S obzirom kako više nije mogao napredovati prema istoku i kako se bližila zima odnosno kraj tradicionalne sezone ratovanja, Krez se odlučio povući natrag u glavni lidijski grad Sard.

Posljedice[uredi VE | uredi]

Iako je bitka završila taktički neodlučeno Kir Veliki imao je razloga biti zadovoljan jer je zaustavljena lidijska invazija te potvrđena perzijska vlast nad dotadašnjim medijskim posjedima. Međutim, Kir je odlučio kako neće raspustiti vojsku već će sa njom krenuti na zapad i obračunati se sa Krezom u njegovom kraljevstvu[5], što je iste godine dovelo do bitke kod Timbre. U idućoj bitci Perzijancima je dobro poslužilo iskustvo koje su stekli u sukobu s lidijskom konjicom, odnosno spoznaja da lidijski konji nenaviknuti na prizor i miris panično bježe od deva[6].

Poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. David Eggenberger, str. 386.
  2. Holland, str. 9.-12.
  3. Herodot, I. 53.
  4. Herodot, I. 76.
  5. Herodot, I. 76.
  6. Herodot, I. 80.

Literatura[uredi VE | uredi]

Antička djela[uredi VE | uredi]

Moderna djela[uredi VE | uredi]

  • David Eggenberger: „Enciklopedija bitaka“ (An Encyclopedia of Battles), izdavač: Courier Dover Publications, 1985., str. 386.
  • Tom Holland: „Perzijska vatra“ (Persian Fire), 2006.
  • R. Ernest Dupuy i Trevor N. Dupuy: „Enciklopedija vojne povijesti od 3000. pr. Kr. do danas“ (The Encyclopedia of Military History from 3500 B.C. to the present), New York, izdavač: Harper and Row, 1977.
  • J. F. C. Fuller: „Vojna povijest zapadnog svijeta“ (A Military History of the Western World), izdavač: Minerva Press, 1. svezak, 1954.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]