Bitka na Bosworthskom polju

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bitka na Bosworthskom polju
sukob: Bitka na Bosworthskom polju
Battle of Bosworth by Philip James de Loutherbourg.jpg

Bitka na Bosworthskom polju, kako ju je prikazao Philip James de Loutherbourg (1740–1812)
Vrijeme 22. kolovoza 1485.
Mjesto
Ishod Odlučujuća Lancastrianska(Tudorska) pobjeda
Gubitci
1,000 100
Unknown

Bitka na Bosworthskom polju (ili Bitka kod Boswortha) bila je konačna i najvažnija bitka Ratova dviju ruža, građanskog rata koji je bijesnio u Engleskoj od 1455., između kuće Lancaster i kuće York, dva ogranka dinastije Plantagenet. U bitci su se sukobili pretedent Henrik Tudor, vođa ostataka kuće Lancaster i Rikard III., kralj Engleske i vođa kuće York. Na Henrikovu stranu se kasnije umiješao i baron Thomas Stanley, koji je dotad bio suzdržan.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Smrću kralja Henrika V., njegov maleni sin Henrik VI. dolazi na prijestolje. Nakon što njegovo regenstvo gubi Stogodišnji rat u Francuskoj, nakon čega se engleski posjedi u toj zemlji svode jedino na grad Calais, izbija opći kaos u kraljevstvu. Nakon niza bitaka na prijestolje dolazi kralj iz kuće York, Edward IV.. Kralj Henrik VI. je ubijen dok je molio, a ostatci kuće Lancaster i njihovi simpatizeri bježe preko mora, većinom u Francusku. Nakon Edwardove smrti, njegov sin Edward V., koji je bio još dijete stupa na prijestolje. Ali njegov regent i stric Rikard od Gloucestera zatvara njega i njegovog mlađeg brata Rikarda od Yorka, te nedugo poslije naređuje svojim ljudima da ubiju dječake. Nakon toga dolazi na prijestolje kao Rikard III., te pokreće niz administrativnih reformi i kampanju protiv svojih nepodržavatelja. Nakon dvije godine Rikardove vladavine posljednja nada Lancastera Henrik Tudor (koji nije bio direktni Plantagenet) okuplja u Bretanji vojsku od 2000 ljudi i plovi prema Walesu. Znajuči ovo Rikard III. okuplja oko 10 000 ljudi i maršira prema Walesu nebili zaustavio Tudora da uđe u Englesku. U središnjoj Engleskoj, kraj gradića Market Bosworth dvije sile su se susrele, dana 22. kolovoza. Baron Thomas Stanley sa svojih 6000 ljudi stajao je udaljeniji od obje sile te čekao da vidi na koju se stranu valja više priključiti.

Bitka[uredi VE | uredi]

Vojska Henrika Tudora je brojila na samome kraju nekih 5000 ljudi, ubrojivši i dezertere koji su na njegovu stranu prešli iz Rikardove vojske. U njegovoj je vojsci bilo jako malo Engleza, sačinjavali su je većinom Velšani, sa brojnim jedinicama Francuza i Škota. Rikardova sila bila je stastavljena od 10 000 ljudi, većinom iz sjeverne Engleske, a Stanleyeva vojska je bila kombinacija Engleza i Manaca. Bitka je započela Lancasterskim napadom te razbijanjem Henrikovih sila od starne Rikardovog topa. Nakon određenog vremena jedan dio Rikardove vojske, koji je bio sastavljen većinom od ljudi iz južne Engleske,gdje Rikard nije bio omiljen, napustio je bojište, a još jedan kontigent je kasnio u bitku zbog terena. Vidjevši da nije u dobroj poziciji Rikard se zaletio na Henrika Tudora sa 800 vitezova, nebili preokrenuo situaciju. Henrikovo pješaštvo uspijela je obraniti svoga vođu. Vidjevši što se događa baron Stanley dolazi na Henrikovu stranu i okružuje Rikardove vitezove. Očajni i okruženi Rikardovi vitezovi bježe, te napuštaju svoga kralja koji se sam nastavio hrabro boriti bez konja. Međutim okružen gomilama velških kopljanika, nadjačan i umoran pao je na Bosworthskom polju posljednji Plantagenet. Našavši Rikardovu krunu, baron Stanley predao ju je Henriku Tudoru, sad Henriku VII., kralju Engleske i gospodaru Irske.

Posljedice[uredi VE | uredi]

Smrću Rikarda III. dinastija Anjou-Plantagenet je nestala nakon 331 godine vladanja Engleskom. Ova bitka se stoga smatra krajem Srednjeg vijeka u Engleskoj. Henrik, pripadnik dinastije Tudor, bio je samo u srodstvu sa Lancesterima, pa je stoga osnivač nove dinastije. Ta nova dinastija će donijeti radikanile promjene u englesko društvo, pogotovo za vrijeme kraljevanja njegova sina Henrika VIII., kada Engleska postaje prvo protestantsko kraljevstvo u Europi.