Bitka za Bugojno 1993.
| Bitka za Bugojno | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Dio Bošnjačko-hrvatski sukoba i Rat u Bosni i Hercegovini | |||||||||
 Borbe u Bugojnu u srpnju 1993. | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljeni | |||||||||
| Armija Republike Bosne i Hercegovine | Hrvatsko vijeće obrane | ||||||||
Bitka za Bugojno bila je jedna od ključnih bitaka bošnjačko-hrvatskoga sukoba u središnjoj Bosni, vođena u srpnju 1993. na području Bugojna i okolnih naselja. Završila je pobjedom Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), slomom mjesnih snaga HVO-a i uspostavom nadzora ARBiH nad gradom i većim dijelom općine.
Bitka je imala teške posljedice za hrvatsko stanovništvo Bugojna. Uz borbe i stradanja civila, uslijedila su masovna zatočenja hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a, zlostavljanja u više zatočeničkih objekata, prisilni radovi na prvim crtama bojišta te nestanak skupine bugojanskih Hrvata poznate kao Bugojno 21.[1][2][3]
Do otvorenoga sukoba između ARBiH i HVO-a u Bugojnu došlo je u srpnju 1993., nakon višemjesečnoga pogoršavanja hrvatsko-bošnjačkih odnosa u središnjoj Bosni. Sukob u Bugojnu bio je dio širega raspada dotadašnjega savezništva između dviju strana, koje su se prethodno zajednički borile protiv Vojske Republike Srpske.[4]
Sudski utvrđene činjenice koje je prikupio Detektor navode da su zatočavanja u Bugojnu uslijedila već na početku sukoba između ARBiH i HVO-a u srpnju 1993. godine te da je Ratno predsjedništvo Bugojna više gradskih objekata pretvorilo u zatvore za osobe koje je zarobila ARBiH.[5]
Otvorene borbe u Bugojnu izbile su u drugoj polovici srpnja 1993. i brzo su se proširile na grad i okolna sela. Tijekom borbi mjesne su snage HVO-a postupno bile potisnute, a ARBiH je preuzimala nadzor nad pojedinim dijelovima grada i općine. Sukob je bio osobito težak za civile, koji su se našli između crta bojišta ili su neposredno nakon sloma obrane bili zatočeni i raseljeni.
Prema sudski utvrđenim činjenicama, pripadnici ARBiH zarobili su 24. srpnja 1993. ispred hotela Kalin oko 100 pripadnika HVO-a i 150 civila, koji su potom raspoređeni na više mjesta zatočenja u bugojanskoj općini.[6]
Nakon sloma hrvatske obrane velik broj hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a bio je zatvoren u više objekata u Bugojnu. Sudski je utvrđeno da u Bugojnu nije postojao pravi zatvor te da su gradske vlasti više civilnih objekata pretvorile u zatočeničke centre.[7]
Među glavnim zatočeničkim mjestima bili su stadion NK Iskra, Gimnazija Mahmut Bušatlija, salon namještaja Slavonija i samostan u Bugojnu. U podrumu salona Slavonija od 24. srpnja do 23. kolovoza 1993. bilo je zatvoreno između 50 i 200 osoba, većinom vojnika HVO-a, ali i civila hrvatske i srpske nacionalnosti. Zatočenici su ondje premlaćivani drvenim predmetima, pendrecima i šipkama, a jedan je ratni zarobljenik nakon premlaćivanja preminuo.[8][9]
Samostan u Bugojnu također je služio kao zatočenički centar u srpnju 1993., gdje su zatočenici, pripadnici HVO-a i civili – bosanski Hrvati, bili zatvarani u učionicama, prizemlju i podrumu te višekratno fizički zlostavljani. Jedan je zatočenik, pripadnik HVO-a, preminuo od ozljeda zadobivenih izvan samostana.[10]
U Gimnaziji Mahmut Bušatlija od 18. srpnja do 8. listopada 1993. bilo je zatočeno više od stotinu osoba, među njima vojnici HVO-a, hrvatski civili i najmanje dvije žene. Sudski je utvrđeno da su ondje zatočenici bili podvrgnuti višestrukim oblicima teškoga fizičkog nasilja, uključujući premlaćivanja kundacima, palicama i kabelima.[11]
Najduže je djelovao zatočenički centar pod tribinama stadiona NK Iskra. Ratno predsjedništvo općine Bugojno odlučilo je 24. kolovoza 1993. da se taj prostor koristi za pritvaranje civila i vojnih osoba. Između druge polovice kolovoza 1993. i početka studenoga iste godine ondje je bilo smješteno više od 400 zatočenika, uglavnom vojnika HVO-a, ali i civila, bosanskih Hrvata te manjega broja bosanskih Srba. Sudski je utvrđeno da su zatočenici na stadionu živjeli u atmosferi straha i oskudice te da su višekratno bili izloženi fizičkom zlostavljanju. Posljednji su zatočenici s toga mjesta oslobođeni 19. ožujka 1994., kada su na stadionu bile zatočene još 292 osobe.[12]
Dio hrvatskih zarobljenika izvođen je i na prisilne radove na prvim crtama bojišta, čime su bili izravno izloženi pogibelji. U djelomično potvrđenoj optužnici protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića Sud Bosne i Hercegovine naveo je da se optužene tereti i za izdavanje naredaba da se zarobljene osobe hrvatske nacionalnosti izvode na obavljanje prisilnih radova na prvim borbenim crtama, pri čemu im je život bio ugrožen.[13]
Posebno je teško i nerazriješeno pitanje nestanka skupine poznate kao Bugojno 21. U djelomično potvrđenoj optužnici iz 2024. Sud Bosne i Hercegovine naveo je da se Dževada Mlaću tereti da je naredio ubojstva 23 do 26 zarobljenika hrvatske nacionalnosti, nakon što je sastavljen popis tzv. »ekstrema« među zarobljenicima HVO-a, a da su ti ljudi potom odvođeni u prostorije BH banke, zlostavljani te odvedeni na lokalitet Rostovo, gdje su likvidirani. Istom se optužnicom Selmu Cikotića tereti da nije poduzeo sve moguće mjere da takva djela spriječi ili kazni.[14]
Međunarodna komisija za nestale osobe priopćila je u veljači 2021. da su pronađeni i identificirani posmrtni ostatci četvorice pripadnika skupine Bugojno 21, dok je nakon ranijih identifikacija njih petnaest još uvijek vođeno kao nestalo. ICMP je naveo da je riječ o skupini istaknutih bugojanskih Hrvata koji su u studenome 1993. nestali nakon što su, prema navodima, prebačeni iz zatočeničkoga centra na stadionu u Bugojnu na nepoznatu lokaciju.[15]
Bitka za Bugojno dovela je do sloma mjesne strukture HVO-a i do teških demografskih promjena u općini. Veći dio hrvatskoga stanovništva napustio je grad i okolna sela, a povratak nakon rata tekao je sporo i uz velike teškoće. Prema izvješću objavljenom na Refworldu, koje se poziva na procjene UNHCR-a, do kraja 1997. u Bugojno se vratilo oko 800 Hrvata, gotovo svi u okviru pilot-projekta povratka, dok su lokalni predstavnici procjenjivali da se izvan toga projekta vratilo još oko 150 do 200 osoba.[16]
Za zločine nad bugojanskim Hrvatima vođeno je više kaznenih postupaka pred domaćim i međunarodnim sudovima. U predmetu Hadžihasanović i Kubura Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju razmatrao je zlostavljanja i ubojstva u bugojanskim zatočeničkim objektima, uključujući salon namještaja Slavonija, samostan, Gimnaziju i stadion NK Iskra.[17]
Pred Sudom Bosne i Hercegovine vođen je i predmet protiv Nisveta Gasala, Musajba Kukavice i Senada Dautovića zbog zločina povezanih s logorom Stadion i drugim zatočeničkim mjestima u Bugojnu.[18][19]
Dana 29. prosinca 2023. djelomično je potvrđena optužnica protiv Dževada Mlaće i Selme Cikotića zbog zločina nad ratnim zarobljenicima hrvatske nacionalnosti na području Bugojna, a suđenje je u tijeku.[20][21]
- ↑ Bugojno – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH. Detektor. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Djelimično potvrđena optužnica u predmetu Dževad Mlaćo i drugi. Sud Bosne i Hercegovine. 18. siječnja 2024. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Progress Made by Bosnia and Herzegovina in Finding the “Bugojno 21” Who Went Missing in 1993. International Commission on Missing Persons. 19. veljače 2021. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Sažetak presude u predmetu Hadžihasanović i Kubura (PDF). Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. 15. ožujka 2006. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Bugojno – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH. Detektor. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Bugojno – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH. Detektor. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Bugojno – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH. Detektor. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Bugojno – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH. Detektor. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Prosecutor v. Hadžihasanović and Kubura, Trial Judgement (PDF). Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. 15. ožujka 2006. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Bugojno – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH. Detektor. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Bugojno – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH. Detektor. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Bugojno – Sudski utvrđene činjenice iz rata u BiH. Detektor. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Djelimično potvrđena optužnica u predmetu Dževad Mlaćo i drugi. Sud Bosne i Hercegovine. 18. siječnja 2024. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Djelimično potvrđena optužnica u predmetu Dževad Mlaćo i drugi. Sud Bosne i Hercegovine. 18. siječnja 2024. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Progress Made by Bosnia and Herzegovina in Finding the “Bugojno 21” Who Went Missing in 1993. International Commission on Missing Persons. 19. veljače 2021. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ The Western Gate of Central Bosnia: the Politics of Return in Bugojno and Prozor-Rama. International Crisis Group / Refworld. 31. srpnja 1998. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Prosecutor v. Hadžihasanović and Kubura, Trial Judgement (PDF). Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju. 15. ožujka 2006. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Izrečena drugostepena presuda u predmetu Nisvet Gasal i dr. Sud Bosne i Hercegovine. 19. prosinca 2013. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Musajb Kukavica i dr. S1 1 K 003485 14 Kžž. Sud Bosne i Hercegovine. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Djelimično potvrđena optužnica u predmetu Dževad Mlaćo i drugi. Sud Bosne i Hercegovine. 18. siječnja 2024. Pristupljeno 31. ožujka 2026.
- ↑ Sarajevo: Nastavak suđenja za ratni zločin nad Hrvatima u Bugojnu. HRT. 26. studenoga 2024. Pristupljeno 31. ožujka 2026.