Bjelajski Vaganac

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bjelajski Vaganac
Bjelajski Vaganac na karti BiH
Bjelajski Vaganac
Bjelajski Vaganac
Bjelajski Vaganac na zemljovidu Bosne i Hercegovine
Regija BiH Zapadna Bosna
Entitet Federacija BiH
Županija Unsko-sanska
Općina/Grad Bosanski Petrovac
Zemljopisne koordinate 44°35′28″N 16°13′51″E / 44.591245°N 16.230908°E / 44.591245; 16.230908Koordinate: 44°35′28″N 16°13′51″E / 44.591245°N 16.230908°E / 44.591245; 16.230908
Stanovništvo (1991.)
 - ukupno 141

Bjelajski Vaganac je naselje u Bosni i Hercegovini u općini Bosanski Petrovac koja pripada entitetu Federacija Bosne i Hercegovine. Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 141 stanovnika.[1]

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Bjelajski Vaganac je smješten na blagom uzvišenju (u prosjeku 40 metara) između Medenog i Bjelajskog polja. Sa sjeverne je strane put Petrovac – Bihać, a s južne selo Cimeše. Uzvišenje obiluje mnoštvom brežuljaka kao što su Osoje, Krivokuće, Vujnovica, Korita, Šujin vrh, Metla, Kruškovac, Vršeljak, Tavani. Prostor obiluje velikim brojem manjih dolina koje, ako su uz kuće, služe kao vrtovi. Dio ih je obrastao niskim trnovitim raslinjem, kamenit je, u potpunosti je neplodan i može se koristiti samo za ispašu stoke. Drugi dio je pitomiji i ima karakter pašnjaka i livada, a djelomično je obrastao hrastovom i/ili grabovom šumom. Medeno polje na jednom mjestu pravi uvalu i oko te uvale je smješten dio sela, Vaganac. Drugu uvalu čini Bjelajsko polje i tu su Vekići. Treći dio sela, Jazbine, je smješteno na obodu Bjelajskog polja. Te uvale su od plodnijeg zemljišta i služe za zemljoradnju.

U selu nema nijednog izvora pitke vode: za stoku se koriste lokve, a za ljude bunari. Bunari se grade kopanjem valjkaste rupe, koja se iznutra obloži klesanim kamenom, bez betoniranja. Tako voda, filtrirana prolaskom kroz zemlju, može ući u bunar. Dno bunara je obloženo ilovačom da bi se voda sačuvala od daljnjeg otjecanja. Uz kuće se grade i betonski bunari napunjeni kišnicom. Poslije rata Vaganac je dobio vodovod od Petrovca, a Vekići i Jazbine iz Bjelaja.

Povijest[uredi VE | uredi]

U literaturi se potvrđuje postojanje gradine koja pripada rimskom periodu. To može da bude jedino ona koja nije u samom naselju, već ona, uzdignuta na Osječenici, pola sata hoda od sela.[2]

U samom selu nema vidljivih tragova o životu starijem od 200 godina. Možda imena nekih mini lokacija (Čardačina, Gladni han, Krivokuće, Kućerina) upućuju na život u ranijem periodu, ali niko se nije bavio bilo kakvim iskopavanjima koja bi to potvrdila. Nema podataka da je i Gradina u Osječenici istraživana. Nedostatak tekuće vode je sigurno bio presudan da se na ovom malom području u prošlosti nije odvijao žvot. Preci današnjih stanovnika su se uglavnom doselili u 19. vijeku i to pretežno iz Like.[3]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Nacionalnost 1991.
Srbi 141
Muslimani 0
Hrvati 0
Jugoslaveni 0
ostali 0
Ukupno 141

Vidi i: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Bosanski Petrovac

Privreda[uredi VE | uredi]

Osnovna privredna djelatnost je uvijek bilo stočarstvo (zbog nedostatka vode ), a nedostatak plodnoga obradivoga zemljišta uvjetuje ograničenu poljoprivrednu djelatnost. Skromni prirodni uvjeti omogućuju puko preživljavanje.

Struja je u selo došla 1964. Asfaltnog puta nema.

U selu nema škole, crkve ni prodavaonice.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Sarajevo: Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine
  2. Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine (Sarajevo 1988) tom 2 (reg. 1-13), tom 3 (reg. 14-25), mapa 1-4.
  3. BJELAJSKO POLJE I BRAVSKO -Petar Rađenović, Srpska Kraljevska Akademija u Beogradu 1925. i 1923. godine

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]