Blaženka Zorić
| Blaženka Zorić | |
|---|---|
 Vitomir Ivanjek i Blaženka Zorić (2002.) | |
| Rođen/a | 30. kolovoza 1931. |
| Umro/umrla | 6. listopada 2013. |
| Žanr/ovi | ozbiljna glazba |
| Instrument | glasovir |
| Djelatno razdoblje | 1957. do |
Blaženka Zorić (Zagreb, 30. kolovoza 1931. – Zagreb, 6. listopada 2013.) bila je hrvatska glasovirska pedagoginja i glazbena spisateljica.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Blaženka Zorić je u srednjoj muzičkoj školi bila učenica Margite Matz, a potom je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu studirala glasovir u razredima Ive Mačeka i Darka Lukića: diplomirala je 1957. i odmah se posvetila klavirskoj pedagogiji. Bila je profesorica glasovira i pročelnica klavirskih odjela u zagrebačkim srednjim glazbenim školama, do 1971. na Glazbenoj školi Blagoja Berse, a od 1971. na Glazbenoj školi Vatroslava Lisinskog.[1][2] Godine 1993. imenovana je u zvanje profesora mentora.Njezini su đaci uspješno nastupali na brojnim produkcijama, osobito 1960.-ih, kada su među prvima u svijetu izvodili ondašnju avangardnu glazbu (Muzički biennale Zagreb).[2] Mnogi njezini učenici uspješno su upisali i završili Muzičke akademije u Hrvatskoj i inozemstvu, primjerice Vitomir Ivanjek, Inja Davidović, Matija Dedić, Mia Elezović, Darko Domitrović, Nada Majnarić, Kristina Zolota, Dejana Pejković i dr.
Objavila je izdanja instruktivne literature o radu s malom djecom: Etide za mlade pijaniste (1973.), Abeceda klavira (dva sveska, 1974. i 1975.) te mnoge stručne članke i rasprave. Predavala je na pijanističkim seminarima u Hrvatskoj i inozemstvu (Tunis, Montreux) te bila članicom žirija na Natjecanju mladih pijanista u Senigalliji (Italija). Za svoja je pedagoška postignuća dobila mnoga priznanja i nagrade.[1]
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c Kovačević, Krešimir (gl. ur.): Leksikon jugoslavenske muzike, Zagreb: JLZ "Miroslav Krleža", 1984., sv. 2, str. 560
- ↑ a b LZMK / Hrvatska enciklopedija: Zorić, Blaženka, pristupljeno 7. siječnja 2016.