Blenda
Blenda je švedska junakinja koja je, prema legendi, povela žene iz sela Värenda u borbu protiv danske pljačkaške vojske i porazila je.[1]
Dok su verendski muškarci bili u ratnom pohodu s kraljem Alleom u Västergötlandu, Danci su napali selo. Verendske žene pozvale su Dance na gozbu na brevalskoj vrištini, a kad su se Danci napili, izbole su ih i ubile. Govori se kako je verendskim ženama u počast dodijeljeno pravo na nasljedstvo, u čemu su postale jednake muškarcima, i da su otad na dan svojeg vjenčanja na putu prema crkvi smjele biti u punoj ratničkoj opremi i udarati u bubnjeve.[2]
Legendu je krajem 17. stoljeća otkrio pukovnijski intendant Petter Rudebeck i dugo je bila tema ozbiljnih povijesnih istraživanja. Zapisana je 1691. kao osnova za ilustracije u djelu Suecia antiqua et hodierna, a na karti brevalske vrištine otisnutoj nekoliko godina poslije pojavljuje se Blendino ime.
Priča se brzo proširila, a kad ju je Olof von Dalin uvrstio u svoja povijesna djela, stekla je vjerodostojnost.[3] Rudebeck je navodno oblikovao legendu prema drevnoj priči o Filotidi, ropkinji koja je na sličan način uspjela zaustaviti fidensku vojsku koja je okružila Rim nakon što su Gali 387. godine pr. Kr. napali i oslabili taj grad.[4]
Međutim, dijelovi priče stariji su od zapisa i mogu se pronaći u djelu Inventarium Ecclesiæ Sueogothorum Joannesa Baaziusa Starijeg i zapisima Johana Stiernhööka, no ti su zapisi relativno kratki i u njima se ne spominje Blendino ime. Već je 1637. spomenuto da su žene davno dobile jednaka prava na nasljeđe i da se ta prava temelje na starijim zakonima, no bez preciznijih podataka.[3]
Prema Rudebecku ti su se događaji odvili 2493. godine poslije postanka svijeta.
Legendi se nekoliko puta pokušavala pronaći povijesna podloga. Stiernhöök je pokušao datirati zbivanja u 8. stoljeće. Von Dalin pretpostavio je da se bitka odvila 1270-ih, kad je Erik Klipping napao Småland. Sven Lagerbring sa zadrškom je procijenio da se događaj odvio 1150-ih, kad je kralj Sven III. Danski napao Švedsku. Kasniji su autori pretpostavili da se sve odvilo u vrijeme napada Sigurda I. Križara 1123. ili za vrijeme bitki ubrzo nakon sastanka triju kraljeva 1101.
Carl Johan Schlyter u svojem je istraživanju pretpostavio da je priča izmišljena kako bi se objasnila pojava jednakih prava na nasljedstvo u Värendu. Tu je legendu s tim pravom prvi put povezao Johan Stiernhöök, koji je zaključio da je verendskim ženama to pravo dao „Hakon Ring” (Sigurd Ring) kao nagradu za hrabrost koju su iskazale u bitki na Brávelliru protiv Haralda Hildetanda.[5]
Proširena inačica, u kojoj se prvi put spominje Blendino ime, navodi se u zahtjevima koje su stanovnici područja predavali 1680-ih i 1690-ih kako bi zaštitili jednaka prava na nasljeđe i dijelom kako bi se usprotivili novom crkvenom zakonu koji je zabranio sviranje bubnjeva u svadbenoj povorci.[6]
- ↑ Harrison, Dick. 2021. Sveriges stormaktstid. Historiska Media. str. 248–249. ISBN 978-91-7789-624-1
- ↑ Stålberg, Wilhelmina. 1864. Anteckningar om svenska qvinnor. str. 39–41
- 1 2 Carlquist, Gunnar, ur. 1938. Svensk uppslagsbok – četvrti svezak. Svensk Uppslagsbok AB. Malmö. str. 292
- ↑ Henrikson, Alf. 1958. Antikens historier: Rom. Albert Bonniers förlag. str. 50. ISBN 91-0-057394-9
- ↑ De iure sueonum et gothorum vetusto, 1672., str. 186
- ↑ Nordisk familjebok – 2. svezak. 1905. str. 816.