Bošnjačko-hrvatski sukob: Ljubuški

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Bošnjačko-hrvatski sukob dotakao se i Ljubuškoga. Dio muslimana ljubuškog kraja namjeravao je odigrati izdajnički udar s leđa Hrvatima, uzdajući se u spajanjem s Armijom BiH koja je bila u punom zamahu agresije na prostore bh. Hrvata. U Ljubuškom je djelovao i Merhamet,[1] muslimanska humanitarna organizacija koja je ovdje bila paravan za krijumčarenje oružja u BiH tijekom rata.[2]

Muslimanskom izdajom Hrvata izbio je bošnjačko-hrvatski sukob u BiH. U Vitini je osnovana tajna organizacija vitinskih Muslimana. Tajni plan vitinskih Muslimana bio je da s Muslimanima iz Ljubuškoga i okolice napadnu i uđu u Ljubuški radi razoružavanja većinskih Hrvata. Jedan od suorganizatora te akcije bio je neslavni "Neđo" Galić,[3] kompromitiran prijeratnom djelatnošću.[4] Tobože je pomagao Muslimanima davajući im garantna pisma, no godinama poslije javljaju se ljudi koji ga optužuju da je to naplaćivao velikim iznosima novca, da im je dužan i da je time ratni profiter. Iskazuju nezadovoljstvo što je proglašen humanistom i dobitnikom nagrade Duško Kondor.[5]

Hrvati su vidjeli kakvu opasnost im sprema određeni dio muslimanskog puka. Da bi spriječili scenarije iz bh. gradova gdje su napadom s leđa saveznicima Hrvatima zauzimali gradove, mjesni Hrvati odlučili su se djelovati.[3] Poduzeli su sigurnosnu akciju premještanja tj. evakuiranja u treće zemlje do normalizacije stanja u Bosni i Hercegovini. Nije bilo nikakva zločina, genocida, fašizma, organiziranog protjerivanja i uništavanja objekata stanovnika ljubuške općine.[6] Zapovijedili su svim Muslimanima napustiti Ljubuški. Nitko u toj akciji nije ozljeđen, ničija kuća u tom trenutku nije srušena. Naprotiv, ljubuški Muslimani su govorili da su Hrvati ludi i da je situacija kojim slučajem obrnuta "vi Hrvati bi visjeli po drvećima kako ste završili u srednjem vijeku". Bilo je onih nerealnih koji su umišljali da će Armija BiH doći do ovamo, pa prijetili "Jadni vi kad vam budemo vraćali za ovo!". Ljubuški musliman mirno su napustili Ljubuški i BiH. Otišli su na Zapad, u Norvešku, Njemačku i Hrvatsku. Ondje su ih prihvatili baš Hrvati i pomogli im snaći se u novoj sredini. Svi su se odlično snašli u novim sredinama.[3] Akcija je sprovedena radi sprječavanja pokolja hrvatskoga življa u ljubuškoj regiji, pa su muslimanske snage jednostavno razoružane pri čemu nitko nije ni stradao ni poginuo, a svim Muslimanima u Ljubuškom dala se mogućnost i opcija suživota ili odlaska u inozemstvo. Brojni su to prihvatili. Ovakva mogućnost nije dana Hrvatima Vareša, Zenice, Tuzle, Sarajeva, Konjica, Jablanice, Kiseljaka, Žepča i još 32 općine pod kontrolom Bošnjaka koji su Hrvate etnički i vjerski progonili te ih na krajnje zvjerski način ubijali samo zato jer su Hrvati a i danas se na medijsko-politički način nad Hrvatima sprovodi na sličan način diskriminacija, etnocid i kulturocid.[7] 15. kolovoza 1993.[8] godine ljubuški muslimani napustili su Ljubuški.[1] Mnogi su Muslimani otišli da bi se spasili od ratnih zbivanja u BiH jer nisu htjeli ratovati ni na čijoj strani.[5] Zlonamjernici su poslije premještanje Muslimana interpretirali kao progon,[7] a umišljene veličine govorili su da su spasili na tisuće Muslimana (pamflet film Neđo od Ljubuškoga, redateljice Svetlane Broz, snimljen u svrhu propagiranja bošnjačke politike unitarizma na temeljima stare jugoslavenske ideje propalog "bratstva i jedinstva" bez uvažavanja konstitutivnih naroda, snimljen sramotno financiranjem norveške vlade, uz sumnje na neke bošnjačke crne fondove).[6][7] Takve interpretacije su netočne, jer da su Hrvati Ljubušaci to htjeli nitko od tih Muslimana Ljubuškoga se ne bi spasio. Da je postojala namjera etničkog čišćenja, nikada se nikada ne bi dopustilo ljubuškim Muslimanima vratiti se nazad, ne bi im se uvezao ratni staž u bivšim ljubuškim tvornicama, čime su sami pobili tu tezu da su protjerani iz Ljubuškoga. Uz to se danas u oduvijek većinski hrvatskome Ljubuškom održava muslimansko silo i dani mevluda svake godine u gornjem gradu od 2010. godine, na kojoj je čak prikazan bezočni propagandni film "Neđo od Ljubuškoga", što je na tragu muslimana koji su u Jugoslaviji vladali mjestom te pokušavaju vratiti svoje prijeratne povlaštene pozicije. Muslimanima iz Ljubuškoga sve je omogućeno pa i to da imaju šest džamija u općini i svoju mjesnu zajednicu.[3]

Izvori

  1. 1,0 1,1 (boš.) Ljubusaci.com Kemo Mahić: Suzana, 14. rujna 2010. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  2. (boš.) RTVBN Agencije: Izetbegović jedan od vođa islamista u BiH?, 18. srpnja 2015. (pristupljeno 19. prosinca 2017.)
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 Vzs.ba Ljubuški Online Ante Lauc: Što je Ljubuškom Neđo Galić ?!, 14. srpnja 2012. (pristupljeno 18. prosinca 2017.)
  4. Hrsvijet.net M.J. : Ljubušaci uzvratili na provokacije: U ovom gradu manjina nikad više neće upravljati većinom (Video), 17. srpnja 2012. (pristupljeno 19. prosinca 2017.)
  5. 5,0 5,1 Hrsvijet M.J. Otvoreno pismo Mirsada Konjhodžića: 'Neđo Galić je običan ratni profiter' , 21. srpnja 2012. (pristupljeno 19. prosinca 2017.)
  6. 6,0 6,1 Dnevno.hr Marko Šuto: Zapovjednik stožera c.z. Ljubuški: Film ‘Neđo od Ljubuškog’ pun je manipulacija i falsifikata, 8. rujna 2012. (pristupljeno 19. prosinca 2017.)
  7. 7,0 7,1 7,2 Hrsvijet.net M.B.:NVO Croatia Libertas: Film 'Nedjo od Ljubuškog' prepun neistina, iskrivljenih činjenica i probošnjačke propagande, 16. srpnja 2012. (pristupljeno 19. prosinca 2017.)
  8. Film Neđo od Ljubuškoga, izjava Memnune Mahić u 02:54 filma.
Bošnjačko-hrvatski sukob
Sukob po bojištima     Sukobljeni     Vojne snage     Vođe    

Mostar i dolina Neretve
Dolina Neretvice i Konjic
Jablanica
Prozor-Rama, Uskoplje i Bugojno
Dolina Lašve
Kreševo
Kiseljak
Fojnica
Kakanj i Vareš
Maglaj i Zavidovići
Zenica i Žepče
Livno
Ljubuški
Sarajevo

  
Flag of the Croatian Republic of Herzeg-Bosnia.svg
Hrvatska Republika Herceg-Bosna
Flag of Bosnia and Herzegovina (1992–1998).svg
Republika Bosna i Hercegovina
  
Logo of Croatian Defence Council 2.svg
HVO ~50.000 vojnika
Logo of the Army of the Republic of Bosnia and Herzegovina.svg
Armija BiH ~80.000 vojnika
  

Mate Boban (Predsjednik HR Herceg-Bosne)
Bruno Stojić (Ministar obrane HR Herceg-Bosne)
Glavni stožer Hrvatskog vijeća obrane
(Zapovjednici: Milivoj Petković i Slobodan Praljak)
Valentin Ćorić (Zapovjednik vojne policije HVO-a)


Alija Izetbegović (Predsjednik R. Bosne i Hercegovine)
Sefer Halilović (Zapovjednik Armije BiH 1992.-1993.)
Rasim Delić (Zapovjednik Armije BiH 1993.-1995.)
Arif Pašalić (Zapovjednik 4. korpusa Armije BIH)

Ratni zločini Armije BiH nad Hrvatima u Domovinskom ratu