Božo Baničević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Božo Baničević (Smokvica, 24. prosinca 1937.) je hrvatski katolički svećenik, romanist, crkveni povjesničar, crkveni glazbenik. Bavi se i jezikoslovljem.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se u Smokvici 1937. godine. U Smokvici i Blatu pohađao je osnovnu školu. U Dubrovniku je završio klasičnu gimnaziju. U Zagrebu je diplomirao na filozofsko-teološkom fakultetu 1965. godine. Zaredio se 1963. godine. U Skoplju, Sarajevu i Parizu studirao je romanistiku.

Duhovnikom je od 1965. godine. Prvo je bio u Majkovima. Od 1971. je godine u Korčuli gdje je župni pomoćnik i katehet. 1978. godine župnikom je u Janjini na Pelješcu. 1991. godine vratio se u Korčulu gdje je župnik i dekan do 1996. godine. Nakon toga župnikom je u Žrnovu sve do danas.

Bavio se proučavanjem crkvene povijesti Korčulanske biskupije. Pisao je o korčulanskom rječniku, župama i crkvenom pjevanju.

Baničevićev prinos jezikoslovlju jest nova metoda u tumačenju podrijetla toponima, t.zv. dalmatoromanska toponimija.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Korčulanska biskupija,
  • brojne rasprave i prilozi iz povijesti, književnosti, jezikoslovlja i povijesti umjetnosti

Svećeničko geslo[uredi VE | uredi]

Wikicitati „Gospodine, u tebe se uzdam jer ti si jakost moja!”
()

Izvori[uredi VE | uredi]

  • A. Tadić: "Šutljivi heroizam" don Bože Baničevića, Glas Koncila, Božić 2013., str. 34