Bodin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bodin
Бодин
Konstantin Bodin.jpg
Dukljanski kralj
Vladavina 1082. - 1099.
Prethodnik Mihailo
Regis Bodin gloriossimi
Bodin, veleslavni kralj
Krunidba 1082.
καὶ ἐζουσιαστ(η) Διοκλίας (καὶ) Σερβ(ίας)
Protosevast i eksusijast Duklje i Srbije
Цар на България Петър III
Car Bugarske Petar III.
Supruga Jakvinta
Djeca
Mihailo II., Đorđe, Arkiriz, Tomo.
Dinastija Vojislavljevići
Preminuo 1099.
Vjera katolik

Bodin, na crnogor. ćiril. Бодин, također u povijesnim izvorima i Konstantin Bodin (grč. Κωνσταντίνος Βοδινός, lat. Bodinus-Constantin Bodinus), iz dinastije Vojislavljevića, jedan od najznačajnijih vladara u crnogorskoj nacionalnoj povijesti, vladao Dukljanskim kraljevstvom od 1082. do 1099. godine.

Naslijedio je prijestolje od oca, prvog dukljanskog kralja, Sclavorum Regi ili Kralja Slavena, Mihaila.

Opća ocjena[uredi VE | uredi]

Tijekom Bodinove vladavine prva crnogorska povijesna država Duklja je postala najmoćnijom južnoslavenskom državom toga doba. Pokraj povijesnoga teritorija Duklje, obuhvaćala je vazalne oblasti Travunju, Zahumlje, Rašku, Bosnu, dijelove Albanije.

Pop Dukljanin u svojem Ljetopisu navodi da je Bodin vladao točno 26 godina i 5 mjeseci, no u znanosti nije posve sigurno utvrđeno koju godinu on uzima kao početnu.

Životopis[uredi VE | uredi]

Obitelj[uredi VE | uredi]

Po Ljetopisu popa Dukljanina, Bodinov otac Mihailo imao je 11 sinova, 7 iz prvog braka s princezom iz obitelji bugarskoga cara Samuila, 4 iz drugog braka.

Bodinova su braća Vladimir, Prijaslav, Sergije, Derija, Gavril i Miroslav, a polubraća iz drugog Mihailovog braka s rođakom bizantskoga cara Konstantina IX. Monomaha su Dobroslav, Petrislav, Nićifor (Nikefor) i Teodor.

U mladosti[uredi VE | uredi]

Bodin je, još kao mladić, predvodio Dukljane u bojevima, skupa s bratom Vladimirom. Godine 1072. pobijedio je Srbe i okupirao Rašku, a po naredbi svoga oca Mihaila pomagao je, skupa s polubratom Petrislavom, makedonske ustanike (koje ondašnji izvori nazivaju "Bugarima") u Makedoniji protiv bizantske vojske.

Bodinov pohod na Biznat (Ilirik)[uredi VE | uredi]

Bizantski vojskovođa i kroničar Nikefor Brijenije bilježi kako je u razdoblju od 1072. do Bodin, po naredbi kralja Mihaila, predvodio vojsku od Dukljana i Hrvata (u grčkom izvorniku Dioclenses et Chorobatos) i kako je ta vojska zlostavljala Ilirik.[1]

Dok je Bodin pošao prema Nišu i Podunavlju, svog je polubrata i doglavnika Petrila poslao u Makedoniju.[2]

Osvojio je Bodin Skoplje i Niš i na sjeveru opsjedao bizantske utvrde na Dunavu.

Na drugom mjestu u svojoj kronici, Brijenije piše:

...a narod Slavena, odbacivši pokornost Romejima (Bizanticima - op.a.), pustošio je i pljačkao zemlju Bugara. Skoplje i Niš bjehu osvojeni, a i Simium i mjesta oko rijeke Save i podunavski gradovi oko Vidina teško su postradali. Hrvati i Dukljani pobunivši se, cio Ilirik zlostavljahu.[3][4]

Ustanički car[uredi VE | uredi]

Bodina su u Prizrenu ili Prištini (Kosovo) ustanici okrunili za svoga cara pod imenom

Car Bugarske Petar III.

ili u orig. na bug.

Цар на България Петър III

Ljetopis popa Dukljanina o tome izvješćuje[5] (citati na crnogorskom):

Wikicitati „.... Zatim pođu (Bodin i Petrilo - op.a.) na Bugarsku i povedu mnoge bitke protiv Grka i Bugara, pa zauzmu čitavu Bugarsku, i tu pokrajinu kralj Mihala dade na upravu svom sinu Bodinu. Potom Bodin postavi na svoju glavu dijademu i naredi da ga nazivaju carem.
()

Zatočeništvo u Carigradu[uredi VE | uredi]

No, Bizatnici su ubrzo porazili Bodinovu vojsku. Bilo je to prosinca 1073. godine kod Paunova polja u južnom Kosovu.

Bizantski vojskovođa Nikefor Brienije Stariji ...zarati na Dukljane i Hrvate... slomi ih svlada... i uzevši taoce i postavivši jake posade u svakom kraju povrati se u Drač.[2]

Bodin je zarobljen i odveden u ropstvo.

Nekoliko godina proveo je Bodin zatvoren u samostanu Svetoga Sergija (Srđa) i Baha (Vakha) u Carigradu, a potom u Antiohiji (suvremena Sirija).

Uspio je otuda pobjeći 1078. godine.

Povratak u Duklju[uredi VE | uredi]

Od oca Mihaila je, po povratku u Duklju, dobio na upravu župu Grbalj s Budvom.

Godine 1081. vjenčao se s Jakvintom, kćerkom normanskoga vladara Arhiriza iz Barija (Italija).

Na dukljanskom prijestolju[uredi VE | uredi]

1082. godine umire njegov otac, kralj Mihailo, pa ga Bodin naslijeđuje. No, tome je prethodio krvavi obračun s Mihailovim bratom a Bodinovim stricem Radoslavom, koji je na kraju morao pobjeći u susjednu Travuniju.

Sukob se nastavio, sada između Bodina i Radoslavljevog sina Branislava, ali je spor nekako izglađen uz posredovanje biskupa Petra iz Bara.

Napadi na Rašku, Bosnu i Albaniju[uredi VE | uredi]

1083. i 1084. godine poduzeo je Bodin nove napade na Rašku, te ju je ponovno pokorio.

Osvajanja je nastavio u Bosni, koju je također pokorio. Svoja je dva župana, Vukana i Marka, postavio upraviteljima Raške, a župana Stevana upraviteljem Bosne.

Potom je nastavio osvajati na jugu, u Albaniji, gdje je 1085. godine od Normana oteo Drač, no ubrzo predao ga je Bizanticima.

Potvrda kraljevske krune[uredi VE | uredi]

Protupapa Klement III. 8. siječnja 1089. godine potvrdio je Bodinu kraljevsku titulu njegovoga oca Mihaila. Titulira u pismu:

regis Bodini gloriossimi
Bodina, veleslavnoga kralja [6]

Priznanje Dukljanske crkve[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dukljanska crkva

Još u buli pape Aleksandra II. iz 1067. godine, Dukljanska crkva je tretirana kao arhiepiskopija.

U Rimu je 8. siječnja 1089. godine izdata bula kojom je Petru, čelnom prelatu Duklje potvrđen rang arhiepiskopata.[7]

Dukljanska crkva je tada dobila sufraganstvo nad biskupijama barskom, kotorskom, ulcinjskom, svačkom, skadarskom, drivastskom, polatskom, srpskom, bosanskom i travunjskom.[8]

Službena titula poglavara Dukljanske crkve je glasila:

Arhiepiscopus diocliensis atque antibarensis ecclesiae

Petar I., arhiepiskop dukljanski i nadbiskup barski je i u Bodinovo vrijene bio poglavar Dukljanske crkve.

Prolazak križara[uredi VE | uredi]

Između 1096. i 1097. godine kroz Dukljansko Kraljevstvo su prolazile postrojbe križara koje je Bodin gostio u svojoj prijestolnici - Skadru.

Unutarnje borbe[uredi VE | uredi]

No, unutarnje borbe za vlast su dobile zamah.

Bodinov drugi stric Branislav, te njegovi sinovi Predihna, Petrislav, Dragilo, Tvrdislav, Grubeša i Gradihna, organizirali su snažnu opoziciju koja je kanila organizirati prevrat. Bodin je zarobio Branislava i dao ga baciti u tamnicu u Skadru a njegovi su sinovi uspjeli pobjeći u Dubrovnik.

Napad na Dubrovnik[uredi VE | uredi]

Bodin je stoga poduzeo oružanu akciju protiv Dubrovčana u čemu mu je pomogla vojska njegova bosanskoga namjesnika Stevana.

Dukljanska je vojska opsjedala Dubrovnik i na koncu su 1104. godine uspjeli u nakani: Dubrovnik je zauzet a Bodinovi rođaci su protjerani, pa su neprijateljstva s Dubrovčanima svršena.

Bodin je Dubrovčanima podigao jednu od utvrda i dao im je na upravljanje.

Smrt[uredi VE | uredi]

Nakon 26 godina vladavine umro je Bodin 1099. godine.[9] Pokopan je u samostanu Sv.Srđa i Vakha pokraj rijeke Bojane. Nakon njegove smrti moć je Dukljanskoga kraljevstva trajno opala.

Bodinov pečat[uredi VE | uredi]

Olovni pečat dukljanskoga kralja Bodina pronađen je u Arheološkom muzeju u Istanbulu, a znanstvenoj javnosti pokazan 2008. godine.[10]

Otkirće predstavlja prvorazredni događaj za proučavanje crnogorske medijevalistike, sfragistike i uopće cjelokupne crnogorske nacionalne povijesti.

Na prednjoj strani pečata nalazi se poprsje Svetoga Teodora koji u desnoj ruci drži koplje, a u lijevoj štit, u čijem je središtu prikazan biser od kojega se pre­ma rubovima štita šire zraci.

Djelimočno oštećeni kružni natpis na prednjoj i zadnjoj strani pečata na grčkome jeziku glasi:

Kon­stantin, protosevast i eksusijast Duklje i Srbije[11]

U originalu:

καὶ ἐζουσιαστ(η) Διοκλίας (καὶ) Σερβ(ίας)[11]

Titula protosevasta[uredi VE | uredi]

Među vladarima iz redova Južih Slavenena je jedini Bodin, koliko je poznato, nositelj izuzetno visoke bizantske titule protosevasta (grč. πρωτοσέβαστος).

Titula protosevasta, prvog (proto) među sevastima, nastala u doba cara Aleksija I. Komnena.

Kasnije je titula je dodijeljivana bliskim srodnicima samog cara.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Protosevast

Bodinova povelja[uredi VE | uredi]

U povelji iz 1100. godine Bodin je Dubrovčanima, odnosno benediktinskom samostanu na Lokrumu darivao crkvu Sv. Martina u Šumetu.[12]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povelje dukljanskih vladara

U Bodinovoj povelji između ostalog, piše (prijevod s lat. na crnogorski):

Wikicitati „U ime gospoda našeg Isusa Hrista godine od utemeljenja hiljadu stote, indikcije osme. Potvrđuje se ova povelja i nepokretno imanje od mene, božjom milošću kralja Bodina: Neka je svima znano da mjesto Sv. Martin de Zoncheto sa svim pośedima i vinogradima koji se nalaze na tome mjestu dajemo manastiru svetoga Benedikta, da imaju dopuštenje monasi da ga zauvijek uživaju i da nemaju neprilika ni od koga nas današnjih i budućih...”
()

.

Nasljednik[uredi VE | uredi]

Đorđe, Bodinov sin, u dva je navrata dukljanski kralj, najprije uz prijekide od 1113. do 1118. godine a onda u razdoblju od 1125. do 1131. godine. Sa svojom majkom Jakvintom pokušao je obnoviti slavu i nezavisnost Bodinove države. No, Bizant je iskoristio unutarnje borbe, pa su uz potporu unutarnjih neprijatelja i Srba poduzeli vojni napad na Duklju, zauzeli prijestolnicu Skadar, uhitili Đorđa i odveli ga u Carigrad gdje je i umro.[13]

Povijesni izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. (crnog.) Nikefor Brijenije opisuje borbe protiv Dukljana i Hrvata,
  2. 2,0 2,1 Dominik Mandić: Crvena Hrvatska u svjetlu povijesnih izvora, ZIRAL, 1972., poglavlje Nikefor Brijenije, str. 170.
  3. (crnog.) Nikefor Brijenije: "Dukljani i Hrvati zlostavljaše Ilirik"
  4. Latinski prijevod: ... quoniam vero Chorobati et Dioclenses Illyricum incursabant, et gens Francorum Italia Siciliaque occupatis gravia in Romanos meditabatur, putavit e re fore Michaël Augustus si Bryennium e Bulgaria Dyrrachium transferret, quae urbs est metropolis Illyrici. . Sumpto autem ibi aliquo non magno temporis spatio ad expeditionem comparandam duxit exercitum contra Dioclenses et Chorobatos. U grčkom izvorniku: ... έπέί δέ Χωροβάτοι χαί Διοχλείς τήν Ίλλυρίδα... έστράτενσε χατά Δίοχλέων χυί Χωροβάτων. Commentarii, Nicephorus Bryennius, ur. August Meineke, str. 102.
  5. (crnog.) Ljetopis popa Dukljanina, Glavi XL., na crnogorskom jeziku
  6. (crnog.) O dukljanskim kraljevima, faksimili dokumenata
  7. (crnog.) Dr. Danilo Radojević, Hrišćanstvo u Crnoj Gori od početka do Crnojevića
  8. (crnog.) Ivan Jovović, Povijest Dukljansko-barske nadbiskupije
  9. (srp.) Тибор Живковић: Два питања из времена владавине краља Бодина, Зборник радова Византолошког инситута XLII, 2005. str. 52., 56., pristupljeno 8. travnja 2013.
  10. Jean-Claude Cheynet, La place de la Serbie dans la diplomatie Byzantine à la fin du XI e siècle, Zbornik radova Vizantološkog instituta , XLV, Beograd, 2008., 89–9
  11. 11,0 11,1 (crnog.) O Bodinovom pečatu pronađenom 2008. godine
  12. (crnog.) Rotković, Povelja dukljanskog kralja Bodina
  13. (crnog.) Ljetopis popa Dukljanina, glava XLV. o Bodinovu sinu kralju Đorđu