Crvena tetivika
| Crvena tetivika | |
|---|---|
 | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Razred: | Liliopsida |
| Red: | Liliales |
| Porodica: | Smilacaceae |
| Rod: | Smilax |
| Vrsta: | S. aspera |
| Dvojno ime | |
| Smilax aspera L. | |
| Baze podataka | |
Crvena tetivika (oštra tetivika, bodljikavi slak, lat. Smilax aspera) je vrsta višegodišnje penjuće kritosjemenjače iz porodice Smilacaceae.
Opis[uredi | uredi kôd]
Tetivika je višegodišnja, zimzelena biljka. Penjuća stabljika je izrazito savitljiva i nježna, te na sebi ima vrlo oštre bodlje. Najčešće naraste od 1 do 4 metra duljine.[1] Listovi su pak dugi 8-10 centimetara,[1] naizmjenično poredani, te poprilično tvrdi i kožasti. Srcolikog su oblika, a rubovi su im nazubljeni i trnoviti, a trnovito je i srednje rebro u njegovoj unutrašnjosti.
Vrlo mirisni cvjetovi su dosta maleni, boja im je najčešće žućkasta ili zelenkasta, te su okupljeni u grozdolike cvatove. Razdoblje cvjetanja traje od rujna do studenoga. Plodovi su loptaste bobice, također okupljene u grozdove. U početku su crvene boje, ali s vremenom postaju crni. Promjera su -10 milimetara,[1] te sadrže tri sićušne, okrugle sjemenke. Dok su čovjeku neukusne, nejestive, ove bobice su izvor ishrane mnogim vrstama ptica.
Jestivost[uredi | uredi kôd]
Izdanci ove biljke često se kuhaju i priređuju kao šparoge, kojima su po dosta gorkom okusu slični.
Sastav[uredi | uredi kôd]
Na 100 grama sadrži:
- oko 64,1 g vode,
- oko 9,92 g,ugljikohidrata,
- oko 18,8 g vlakana te
- 3.5 g bjelančevina i
- oko 0,95 g masti.
Makroelementi:
- kalija oko 180 mg,
- kalcija oko 353 mg,
- magnezija 61,2 mg,
- željeza 1,66 mg te
- mangana 551 mg i
- cinka oko 2130 mg.
Od vitamina sadrže alfa tokoferola oko 29.1 mg, te beta tokoferola oko 4,5 mg.[2]
Rasprostranjenost i stanište[uredi | uredi kôd]
Ova biljka penjačica rasprostranjena je na području Meksika, srednje Afrike (Demokratska Republika Kongo, Kenija, Etiopija), mediteranske Europe (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Slovenija, Grčka, Italija, Francuska, Portugal i Španjolska), umjerene (Cipar, Izrael, Jordan, Libanon, Sirija i Turska), i tropske Azije (Indija, Butan, Nepal).[3] Nastanjuje šumovita područja na visini 0-1200 metara iznad mora.[1]
Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]
Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d Pignatti S. - Flora d'Italia – Edagricole – 1982. Vol. III, pag. 401
- ↑ J.Tardio et al.(Eds.) Mediterranean Wild Edible Plants,New York 2016., str. 425-426
- ↑ Smilax aspera L. Germplasm Resources Information Network. United States Department of Agriculture. 22. travnja 1996. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 12. travnja 2009.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
 | Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Smilax aspera |
 | Wikivrste imaju podatke o taksonu Smilax aspera |