Boeing-Stearman Model 75
Stearman (Boeing) Model 75
| |
|---|---|
 | |
Boeing Stearman N67193 s USN oznakama
| |
Opći podatci
| |
| Tip | Školski zrakoplov |
| Proizvođač | Stearman Aircraft / Boeing |
| Probni let | 1934. |
| Broj primjeraka | 9.800 |
| Pojedinačna cijena | 11000 $ |
Portal:Zrakoplovstvo 
| |
Stearman (Boeing) Model 75 je dvokrilac korišten kao vojni školski zrakoplov. U SAD-u ih je tijekom 1930-ih i 1940-ih godina izrađeno najmanje 8584 komada.[1] Aviotvrtka Stearman postala je 1934. godine podružnica Boeinga te je od tada poznata kao Stearman, Boeing Stearman ili Kaydet. Stearman je bio primarni školski zrakoplov USAAF-a (Ratno zrakoplovstvo SAD-a tijekom i neposredno nakon 2. svjetskog rata), Ratne mornarice SAD-a (kao NS&N2S) i Ratnog zrakoplovstva Kanade (kao Kaydet) tijekom Drugog svjetskog rata. Nakon rata tisuće zrakoplova prodano je na civilnom tržištu te su postali popularni kao poljoprivredni zrakoplovi korišteni za zaprašivanje usjeva, sportski i akrobatski zrakoplovi.
Dizajn i razvoj[uredi | uredi kôd]
Stearman je bio konvencionalni dvokrilac grube izrade s velikim, fiksnim podvozjem s repnim kotačem. Student i pilot instruktor smješteni su u otvorenu pilotsku kabinu jedan iza drugoga. Radialni motor većinom nije imao oplatu iako su ju neki korisnici kao Stearmanova eskadrila Crveni barun, odlučili ugraditi.
Uporaba poslije Drugog svjetskog rata[uredi | uredi kôd]
Nakon Drugog svjetskog rata tisuće inačica PT-17 su prešle u civilno vlasništvo ili su ih otkupili bivši piloti. Mnogi su modificirani za korištenje u poljoprivredi te su sa spremnikom za pesticide ili gnojivo postavljenim na mjesto prednje kabine služili za zaprašivanje polja. Dodatna oprema uključivala je pumpe te cijevi s mlaznicama montiranim ispod donjeg krila. Popularna nadogradnja tog razdoblja radi povećanje maksimalne težine uzlijetanja i penjanja, bila je ugradnja jačeg Pratt & Whitney R-985 motora i propelera stalne brzine (propeler s promjenjivim napadnim kutom).
Inačice[uredi | uredi kôd]
Kaydet Ratnog zrakoplovstva SAD-a imao je tri različite oznake na temelju pogonske grupe:
- PT-13 s Lycoming R-680 motorom, ukupno izrađeno 2141 zrakoplova ovog modela.[2]
- PT-13, početna proizvodna inačica s R-680-B4B s motorom. Izgrađeno ih je 26.
- PT-13A s R-680-7 motorom. Tijekom 1937. – 1938. isporučeno ih je 92.
- PT-13B s R-680-11 motorom. Tijekom 1939. – 1940. isporučeno ih je 255.
- PT-13C, šest PT-13B modificiranih za let pomoću instrumenata.
- PT-13D, PT-13A s jačim R-680-17 motorom. Isporučeno ih je 353.
- PT-17 s Continental R-670-5 motorom, isporučeno je ukupno 3519 zrakoplova.
- PT-17A, 18 zrakoplova P-17 opremljenih za instrumentalno letenje.
- PT-17B, tri PT-17 opremljeni s poljoprivrednom opremom za raspršivanje.
- PT-18, PT-13 s Jacobs R-755 motorom, izgrađeno ih je 150.
- PT-18A, šest PT-18 opremljenih za instrumentalno letenje.
- PT-27, kanadski PT-17. Ovu oznaku je imalo 300 zrakoplova ugovorno isporučena RCAF-u.
Američka mornarica imala je nekoliko inačica:
- NS, isporučeno do 61 zrakoplov, s Wright J-5 Whirlwind motorom od 220 KS (164 kW).[3]
- N2S, inačica poznata kao "Žuta prijetnja" radi njene sheme sa žutom bojom.
- N2S-1 s R-670-14 motorom. 250 ih je isporučeno Američkoj mornarici.
- N2S-2 s R-680-8 motorom. 125 ih je isporučeno Američkoj mornarici.
- N2S-3 s R-670-4 motorom. 1.875 ih je isporučeno Američkoj mornarici.
- N2S-4, 99 zrakoplova iz Ratnog zrakoplovstva SAD-a prebačeno u Američku mornaricu, plus 577 novo izrađenih zrakoplova.
- N2S-5 s R-680-17 motorom. 1.450 ih je isporučeno Američkoj mornarici.
- Stearman 70, izvorni prototip s Lycoming radijalnim motorom od 215 KS (160 kW). Privremena oznaka razvojne inačice je XPT-943.[4]
- Model 73, početna inačica za proizvodnju. Izgrađeno je 61 zrakoplov za Američku mornaricu i više NS inačica za izvoz.[3]
- Model 73L3, inačica za Filipine, pokretana s R-680-4 ili R-680C1 motorom od 200 KS (150 kW). Izrađeno ih je sedam.[5]
- Model A73B1, sedam zrakoplova za Ratno zrakoplovstvo Kube s Wright R-760 Whirlwind motorom od 235 KS (175 kW). Isporučeni su tijekom 1939. i 1940. godine.[5]
- Model A73L3, unaprijeđena inačica za Filipine. Izrađeno ih je tri.[6]
- Stearman 75, (nastao iz X75 ) je prihvaćen od strane vojske kao glavni školski zrakoplov. X75L3 postao je PT-13 prototip a inačice 75 postale su dio PT-17 serije.
- Stearman 76, izvozna naoružani školski zrakoplov nastao iz inačice 75.
- Stearman 90 i 91, (nastali iz X90 i X91) inačica s metalnom konstrukcijom, kasnije baza za XBT-17.
- Stearman XPT-943, X70 razvijen na Wright Fieldu.
- Američki Airmotive NA-75
- Poljoprivredni zrakoplov s jednim sjedalom nastao na bazi modela 75, opremljen s novim krilima koji omogućuju veći uzogn.[7]
Tehničke karakteristike (PT-17)
Izvori podataka: Podatci iz " United States Military Aircraft since 1909"United States Military Aircraft since 1909 [8]
Osnovne karakteristike
- posada: dvoje, student i instruktor
- dužina: 7,54 m
- raspon krila: 9,81 m
- površina krila: 27,7 m2
Letne karakteristike
- najveća brzina: 217 km/h
- ekonomska brzina: 155 km/h
- najveća visina leta: 4.024 m
- motor: 1 × Continental R-670-5 radialni motor sa sedam cilindara, 220 KS (164 kW)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ National Museum of the United States Air Force gives the figure 10,346 but this includes the equivalent airframes in manufactured spare parts.
- ↑ NMUSAF fact sheet: Stearman PT-13D Kaydet Arhivirana inačica izvorne stranice od 1. kolovoza 2010. (Wayback Machine). Retrieved 18. svibnja 2010.
- ↑ a b Bowers 1989, pp.252-253.
- ↑ Bowers 1989, pp. 251–252.
- ↑ a b Bowers 1989, p. 253.
- ↑ Bowers 1989, p. 254.
- ↑ Taylor 1965, p. 178.
- ↑ Swanborough and Bowers 1963, p. 443.