Boeing 737 Classic

Izvor: Wikipedija
Boeing 737 Classic
Boeing 737-500 japanskog All Nippon Airwaysa prilikom slijetanja u tokijsku zračnu luku.
Opći podatci
Tip Linijski putnički avion
Proizvođač Boeing
Probni let 24. veljače 1984.[1]
Status u uporabi
Prvotni korisnik Vidi korisnici
Proizveden 1981.2000.[2]
Broj primjeraka 1.988[2]
Portal:Zrakoplovstvo

Boeing 737 Classic je serija putničkih zrakoplova koje proizvodi američka zrakoplovna tvrtka Boeing. Serija obuhvaća modele 737-300, 737-400 i 737-500. Riječ je o uskotrupnim mlaznim zrakoplovima koji su namijenjeni kratkim i srednjim letovima.

Zrakoplovi su se proizvodili od 1981. do 2000. te je s Boeingovih proizvodnih traka sišlo ukupno 1.988 aviona.[2]

Razvoj[uredi | uredi kôd]

Nakon uspjeha Boeingovog modela 737-200, tvrtka je htjela povećali kapacitet i dolet zrakoplova. Razvoj novog modela je započeo 1979. dok su preliminarne inačice prikazane sljedeće godine na Farnborough Airshowu.[2] U ožujku 1981. avio kompanije US Airways i Southwest Airlines naručuju svaka po deset zrakoplova uz opciju kupnje dodatnih 20.

Predstavljena je nova verzija CFM56 turbomlaznih motora koji su pokazali poboljšanja u potrošnji goriva i smanjenju buke ali su i predstavljali izazov inženjerima s obzirom na malu udaljenost od tla. Naime, zbog blizine usisnika zraka zemlji, motori su se često oštećivali usisavanjem raznih predmeta. Boeing i proizvođač motora CFM International su problem riješili postavljanjem motora ispred a ne ispod krila i pomicanjem motorskih komponenti u stranu.[2] Agregati koji se uobičajeno nalaze ispod, na većem CFM56 motoru, premješteni su na njegovu lijevu stranu (nešto ispod njegove poprečne osi) kako bi se postigao propisani razmak između motora i tla. Ovakva ugradnja je "krivac" za nešto zaobljeniji, trokutasti oblik usisnika zraka. Zbog toga motori CFM56 za razliku od većine drugih avionskih motora nemaju uobičajen okrugli nego trokutasti usisnik zraka.

Niz promjena je urađeno i na krilima kako bi se poboljšala aerodinamika[2] dok su poboljšanja u putničkoj kabini slična onima iz Boeinga 757.

Inačice[uredi | uredi kôd]

737-300[uredi | uredi kôd]

Boeing 737-300 malteškog avio prijevoznika Air Malte.

Prototip modela 737-300 je izgrađen u tvornici Renton 17. siječnja 1984. dok je prvi puta poletio 24. veljače 1984.[1] Nakon što je dobio letnu dozvolu 14. studenog iste godine, US Airwaysu je nakon dva tjedna dostavljen prvi zrakoplov.[2] Budući da je taj model bio veoma popularan, Boeing je tijekom 1985. primio 252 narudžbe a proizvedeno ih je ukupno preko 1.000.[1] Model 737-300 se proizvodio do 1999. kada je posljednji zrakoplov isporučen Air New Zealandu 17. prosinca 1999.

U prosincu 2008. avio kompanija Southwest Airlines je odabrala Boeing za posao modernizacije svojih 737-300 aviona u pogledu instrumenata te hardvera i softvera. Avioni koji imaju ugrađene nove vrhove krila (winglet) nose oznaku 737-300SP (Special Performance) dok se rabljeni putnički zrakoplovi mogu konvertirati u avione za teretni transport.

737-400[uredi | uredi kôd]

Rad na dizajnu modela 737-400 je započeo 1985. kako bi popunio prazninu između modela 737-300 i 757-200 te bio konkurent Airbusu A320 i McDonnell Douglasu MD-80. U odnosu na prethodnika, duži je za 3,45 m te može prevoziti 168 putnika. Prototip ovog modela je proizveden 26. siječnja 1988. dok je prvi puta poletio 19. veljače iste godine. Zrakoplov je ušao u službu 15. rujna 1988. kada ga je prvi počeo koristiti Piedmont Airlines koji je naručio 25 aviona.[2]

Alaska Airlines je prva konvertirala svoj 737-400 iz putničkog u transportni zrakoplov koji je mogao prenijeti deset paleta.[3] Također, ovaj avion je imao mogućnost pretvorbe u mješoviti avion koji je istovremeno mogao prevoziti dio putnika i dio tereta. Takav 737-400 Combi model je i danas u uporabi.[4]

737-500[uredi | uredi kôd]

LOT-ov Boeing 737-500.

Ovaj model je Boeing ponudio na zahtjev kupaca koji su htjeli modernu i direktnu zamjenu za 737-200 a koji bi uključivao poboljšanja iz 737 Classic serije, npr. duži dolet s manje putnika te veća ekonomičnost u odnosu na 737-300. Trup zrakoplova je za 47 cm duži od 737-200 te može prevoziti 132 putnika. Dostupni su stariji stakleni i mehanički kokpiti[1] a zrakoplov koristi CFM56-3 motore koji su za 25% ekonomičniji u potrošnji goriva u usporedbu na prijašnje Pratt & Whitney motore.[1]

Projekt Boeinga 737-500 je započeo 1987. godine a prvi puta je poletio 30. lipnja 1989.[1] Njegov prvi korisnik bio je Southwest Airlines koji je naručio 20 zrakoplova.[1] Nakon što je prototip letio 375 sati, ovaj model je dobio certifikat[1] dok je Southwest Airlinesu prva pošiljka aviona dostavljena 28. veljače 1990.[2]

Taj model je postao popularan kod ruskih avio kompanija kao što su Nordavia, Rossiya Airlines, S7 Airlines, Sky Express, Transaero i Yamal Airlines koje su imale potražnju za rabljenim 737-500 kao zamjenu za starije sovjetske zrakoplove i/ili proširenje vlastite zračne flote. I argentinski nacionalni avio prijevoznik Aerolíneas Argentinas je s rabljenim 737-500 zamijenio postojeće 737-200 avione.

Danas se zrakoplovi 737-500 zamjenjuju modelima 737-600 iz Boeingove 737 Next Generation serije. Unatoč tome, model 737-600 je pokazao lošu prodaju u odnosu na prethodnika sa svega 69 prodanih zrakoplova.

Korisnici[uredi | uredi kôd]

Boeing 737 je u službi mnogih civilnih i vojnih korisnika diljem svijeta. Koristi se za prijevoz putnika i robe te vojnih i vladinih službenika (VIP transport).

Zračne nesreće i incidenti[uredi | uredi kôd]

Zrakoplov salvadorskog avio prijevoznika TACA Airlines je na liniji Belize City - New Orleans pretrpio nekoliko kvarova motora tijekom oluje. Pilot je zbog toga uspješno izveo prisilno slijetanje na travnatoj površini bez ozlijeđenih. Kvarovi su kasnije uklonjeni i zrakoplov je ponovo vraćen u službu. Kao rezultat tog incidenta, provedena su poboljšanja na toj inačici motora kako bi se spriječili budući kvarovi u teškim vremenskim uvjetima.

Boeing 737-400 britanskog British Midlanda srušio se pokraj zračne luke East Midlands. Od osam članova posade i 118 putnika, poginulo je 47 putnika.

U Los Angelesu je prilikom slijetanja US Airwaysovog Boeinga 737-300 došlo do sudara s Fairchild Metrolinerom od SkyWest Airlinesa. U zrakoplovnoj tragediji je poginulo svih 12 ljudi u Metrolinersu dok je u Boeingu smrtno stradalo 20 putnika i dva člana posade (od šest članova posade i 83 putnika).

Boeing 737-500 južnokorejskog Asiana Airlinesa je prilikom leta udario u planinu zbog čega je život izgubilo 68 od 110 putnika.

Izvan međunarodne zračne luke Pittsburgh srušio se Boeing 737-300 US Airwaysa zbog kvara na kormilu. U nesreći je poginulo svih 127 putnika i pet članova posade.

Boeing 737-500 kineskog avio prijevoznika China Southern Airlines srušio se prilikom slijetanja u Shenzhen pri čemu je poginulo 33 od 65 putnika te dvoje od devetero članova posade.

Dijelovi olupina srušenog Boeinga 737-400 od Silk Aira pronađenih u rijeci Musi.

SilkAirov Boeing 737-400 na letu Jakarta - Singapur, srušio se u rijeku Musi na jugu Sumatre pri čemu su poginuli svi u avionu (97 putnika i sedam članova posade).

Prilikom slijetanja Boeinga 737-500 Continental Airlinesa u Guadalajari, došlo je do oštećenja zrakoplova zbog snažnog naleta vjetra. Nitko u avionu nije stradao dok je sam Boeing nakon toga otpisan iz uporabe.[5]

Turkish Airlinesov Boeing 737-400 koji je putovao bez putnika, srušio se u Turskoj zbog čega je poginulo svih šest članova posade.

Boeing 737-400 Southwest Airlinesa je prilikom slijetanja u kalifornijskom Burbanku prešao cijelu pistu i došao do zemljanog terena. U ovom incidentu nitko u zrakoplovu nije stradao.

U zračnoj luci tajlandskog grada Chiang Mai došlo je do eksplozije središnjeg krilnog spremnika goriva na Boeingu 737-400 nacionalnog Thai Airwaysa. Do eksplozije je došlo zbog metalnih strugotina koje je prouzrokovala pumpa za gorivo te zbog zapaljive smjese goriva i zraka u spremniku.[6] Poginula je stjuardesa u zrakoplovu.[7]

Boeing 737-500 EgyptAira srušio se pri dolasku u tuniški glavni grad Tunis. U nesreći je poginulo troje od šestero članova posade te 11 od 56 putnika.[8]

Flash Airlinesov Boeing 737-300 snimljen tijekom ožujka 2002. u Zürichu, gotovo dvije godine prije zrakoplovne tragedije i pada u Crveno more.

Flash Airlinesov Boeing 737-300 srušio se u Crveno more pri čemu su poginuli svi u zrakoplovu (13 članova posade i 135 putnika).

Na pisti u bostonskoj zračnoj luci Logan izbjegnut je sudar US Airwaysovog Boeinga 737-300 i Airbusa A330 irskog avio prijevoznika Aer Lingus.

Boeing 737-300 ciparskog Helios Airwaysa je tijekom leta doživio postepenu dekompresiju zbog čega je zrakoplov kružio iznad Grčke prije nego što je udario u brdo i povukao u smrt šestero članova posade i 115 putnika.

Tijekom pripreme Continental Airlinesovog Boeinga 737-500 za let iz El Pasa u Houston, provedena je standardna procedura održavanja motora. Tada je desni motor usisao mehaničara usmrtivši ga na mjestu.[9]

Teretni Boeing 737-300 od TNT Airwaysa letio je na liniji Liège - London ali je zbog lošeg vremena svoj let morao preusmjeriti na zračnu luku East Midlands. Pogreška u slijetanju rezultirala je oštećenjem desnog podvozja i motora koji je strugao po pisti. Piloti su tada uspjeli podići zrakoplov te hitnom diverzijom preusmjeriti let u zračnu luku Birmingham gdje su sletjeli s preostala dva podvozja (što je dovelo do struganja nosa i desnog motora aviona po asfaltu piste). U ovom incidentu nije bilo stradalih a njegov razlog bila je greška u komunikaciji između pilota i zračne kontrole.[10]

Boeing 737-400 Turkish Airlinesa oteo je Hakan Ekinci dok je zrakoplov letio iznad grčkog zračnog prostora. Otmicu je preživjelo svih šestero članova posade i 107 putnika dok je avion sigurno prizemljen u talijanskom Brindisiju.

Na obali indonežanskog otoka Sulawesi srušio se Adam Airov Boeing 737-400 usmrtivši sve u zrakoplovu (šest člana posade i 96 putnika).

Teško oštećen Adam Airov Boeing tijekom leta 172 iz veljače 2007.

Gotovo dva mjeseca nakon zrakoplovne tragedije, Adam Air je izbjegao novu nesreću kada je prilikom slijetanja modela 737-300 u zračnu luku Juanda došlo do strukturnih greški i otkazivanja.

Prilikom slijetanja Boeinga 737-400 indonežanskog nacionalnog avio prijevoznika Garuda Indonesia u zračnu luku Adisucipto, avion se srušio zbog čega je poginulo 20 putnika i jedan član posade (od 133 putnika i sedmočlane posade).

Nedugo prije predviđenog dolaska u Perm, srušio se Nordavijin model 737-500 te je poginulo svih 82 putnika i šest članova posade.[11]

U zračnoj luci Denver, Boeing 737-500 od Continental Airlinesa je tijekom polijetanja skrenuo s piste i zapalio se. U ovom incidentu nije bilo žrtava.[12]

Southwest Airlinesov Boeing koji je bio uključen u incident iz 13. srpnja 2009., snimljen 2008. u zračnoj luci u Philadelphiji.

Tijekom leta 2294 američkog Southwest Airlinesa, na zrakoplovu se pojavila rupa zbog čega je hitno sletio u Charleston. Uzrok ove greške je još pod istragom dok nitko od 131 putnika nije ozlijeđen.

Prilikom UTair Aviationovog slijetanja Boeinga 737-500 u moskovsku zračnu luku Vnukovo teško je oštećen nos aviona.

Boeing 737-300 indonežanskog prijevoznika Merpati Nusantara Airlines je prilikom slijetanja u zračnu luku Rendani prešao cijelu pistu zbog čega se prepolovio na dva dijela. Srećom, nije stradao nitko od 103 putnika i šestero članova posade.[13]

Lion Airov Boeing 737-400 je kao i zrakoplov Merpati Nusantara Airlinesa također prilikom slijetanja prešao cijelu pistu zbog čega se teško oštetio. Svih 174 putnika i članova posade je uspješno evakuirano putem izlaznog tobogana dok je svega nekoliko ljudi ozlijeđeno.[14]

Američki Southwest Airlines je doživio treći incident s Boeingovim modelom 737 tijekom leta iz Phoenixa u Sacramento kada je oštećen gornji dio trupa. Zbog toga je avion prisilno sletio u Yumu dok je jedan putnik prijavio lakšu ozljedu.[15]

Boeing 737-500 od Tatarstan Airlinesa srušio se pokraj zračne luke Kazan tijekom leta iz Moskve povukavši pritom u smrt 44 putnika i šestero članova posade.[16][17]

Boeing 737-400 afganistanskog nacionalnog avio prijevoznika Ariana Afghan Airlinesa je na povratku iz Delhija preletio kabulsku zračnu luku pri čemu je avion znatno oštećen. U tom incidentu nije stradao nitko u zrakoplovu (125 putnika i petero članova posade).

Tehničke karakteristie[uredi | uredi kôd]

Karakteristike[18] 737-300 737-400 737-500
Posada pilotske kabine Dva
Kapacitet sjedala 149 (1. klasa, gusta konfiguracija)
140 (1. klasa, klasična konfiguracija)
128 (2. klasa, klasična konfiguracija)
168 (1. klasa, gusta konfiguracija)
159 (1. klasa, klasična konfiguracija)
146 (2. klasa, klasična konfiguracija)
132 (1. klasa, gusta konfiguracija)
122 (2. klasa, klasična konfiguracija)
108 (2. klasa, klasična konfiguracija)
Konfiguracija sjedala (1. klasa, gusta konfiguracija)
(1. klasa, klasična konfiguracija)
(2. klasa, klasična konfiguracija)
Širina sjedala 1,09 m (1. klasa, šest sjedala u istom redu)
Ukupna dužina 33,4 m 36,5 m 31,1 m
Raspon krila 28,9 m
Ukupna visina 11,13 m 11,1 m
Omjer širine i visine 9.16
Širina trupa 3,76 m
Visina trupa 4,11 m
Širina kabine 3,54 m
Visina kabine 2,20 m
Operativna težina praznog zrakoplova 32.700 kg 33.200 kg 31.300 kg
Maksimalna težina polijetanja 62.820 kg 68.050 kg 60.550 kg
Maksimalna težina slijetanja 51.700 kg 56.200 kg 50.000 kg
Teretni kapacitet 23,3 m³ 38,9 m³ 23,3 m³
Najveća visina leta 11.278 m
Brzina krstarenja (u Machu) 0,74
Maksimalna brzina (u Machu) 0,82
Domet u potpunosti natovarenog zrakoplova 4.204 km (2.270 NM) 4.204 km (2.270 NM) 4.444 km (2.402 NM)
Maksimalni kapacitet goriva 23.170 L 23.800 L 23.800 L
Proizvođač motora CFM International
Model motora (2×) CFM56-3B-1 CFM56-3B-2 CFM56-3B-1
Potisak prilikom polijetanja 90 kN 98 kN 90 kN
Potisak prilikom ekonomske brzine 21,81 N 21,9 N 21,81 N
Promjer lopatica motora 1,52 m 1,52 m
Omjer na dvoprotočnom mlaznom motoru 5.0:1 4.9:1 5.0:1
Duljina motora 2,36 m
Težina motora (suh) 1,950 kg
Udaljenost motora od tla 46 cm

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h Shaw, Robbie. Boeing 737-300 to 800, Osceola, Wisconsin: MBI Publishing Company, 1999. ISBN 0-7603-0699-0.
  2. a b c d e f g h i Endres, Günter. The Illustrated Directory of Modern Commercial Aircraft. Osceola, Wisconsin: MBI Publishing Company, 2001., ISBN 0-7603-1125-0.
  3. Informacije o Boeingu 737-400 Freighter od Alaska Airlinesa
  4. Informacije o Boeingu 737-400 Combi (73Q) Alaska Airlinesa
  5. Detalji o zrakoplovnoj nesreći. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2012. Pristupljeno 3. travnja 2015.
  6. Accident Database: Accident Synopsis 03032001. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. siječnja 2009. Pristupljeno 3. travnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  7. ASN Aircraft accident Boeing 737-4D7 HS-TDC Bangkok International Airport (BKK). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. ožujka 2011. Pristupljeno 3. travnja 2015.
  8. ASN Aircraft accident Boeing 737-566 SU-GBI Tunis-Carthage Airport (TUN). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. prosinca 2011. Pristupljeno 3. travnja 2015.
  9. 11:43 pm: Engineer sucked into engine aftermath
  10. Cargo plane crash pilots sacked
  11. Боинг-737-500 VP-BKO. Inačica izvorne stranice arhivirana 22. prosinca 2016. Pristupljeno 3. travnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  12. 737 Bursts Into Flames, All Survive
  13. Accident: Merpati B733 at Manokwari on Apr 13th 2010, overran runway and broke up in river
  14. Accident: Lionair B734 at Pontianak on Nov 2nd 2010, overran runway on landing
  15. Six-foot hole opens in 737 during flight. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. travnja 2015. Pristupljeno 3. travnja 2015. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  16. Dozens dead in Russian plane crash
  17. Accident description for VQ-BBN. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. svibnja 2015. Pristupljeno 3. travnja 2015.
  18. Commercial Airplanes - 737 - Technical Information

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]