Bogdan Bogdanović
| Bogdan Bogdanović | |
| Rođenje | Beograd 20. kolovoza 1922. |
|---|---|
| Smrt | Beč 18. lipnja 2010. |
| Poznata djela | Kameni cvijet |
| Portal o životopisima | |
Bogdan Bogdanović (Beograd, 20. kolovoza 1922. – Beč, 18. lipnja 2010.) bio je srpski arhitekt,[1] graditelj,[2] umjetnik, filozof,[2] profesor[2] Beogradskog sveučilišta, gradonačelnik Beograda od 1982. do 1986. godine.[3] Značajan je arhitekt memorijalne arhitekture,[2] spomen-obilježja podignutih u drugoj polovici 20. stoljeća, žrtvama fašizma u Drugom svjetskom ratu, širom SFR Jugoslavije. Najznačajniji spomenici Bogdana Bogdanovića nalaze se u Beogradu,[2] Jasenovcu, Garavicama,[2] Prilepu, Mostaru, Kruševcu i Leskovcu.
Značaj[uredi | uredi kôd]
Pojava Bogdan Bogdanovića na arhitektonskoj sceni Srbije je podjednako značajna za arhitekturu i za skulpturu. On unosi u skulpturu arhitekturalnost, koja zamjenjuje prevladavajuću figurativnost. Također, kompozicija arhitektonskog kompleksa kod njega postaje značajnija od kompozicije samog spomenika. Njegovi spomenici izviru iz samog pejzaža i predstavljaju arhitektonsku cjelinu s prirodom i okruženjem u kojem se nalaze.
Bogdanović je individualist, okrenut izvanvremenskim povijesnim uzorima. Ono što je nesumnjivo i nesporno je da je Bogdanović jedan od najkolosalnijih autora sa ovih prostora, da su njegova djela bezvremena, odnosno, svevremena, da su nastala ne pod utjecajem trenda ili stila, već iz dubine autorove kreativne osobnosti.
Bogdanović je također bio vrlo značajan pisac.[2] Njegovo djelo na tom polju predstavlja ga kao izuzetnog esejista, analitičara ali i kao pripovjedača.[3] Međunarodno su značajni njegovi brojni radovi o gradovima i arhitekturi sa mitologističkim i simbolističkim pogledima i o „ljudskoj unutrašnjoj arhitekturi“. Napisao je 25 knjiga i pisao tekstove u raznim časopisima kao „El Pais“ i „Die Zeit“ iz oblasti arhitekture i urbanizma. Njegove knjige su stilski i žanrovski vrlo različite, ali imaju jedno zajedničko u sebi: ogroman naboj duha, koncentraciju energije koju nose sobom i prenose je na čitatelje. Bogdanović je intenzivno pisao, ali je svoje knjige izdavao izvan granica Srbije, u Austriji, Mađarskoj, Hrvatskoj, Češkoj.
Iako je bio jedan od kulturnih stožera srpske arhitekture i kulture uopće, Bogdanović je, kao i njegovi veliki prethodnici, u svojoj karijeri imao neprestane uspone i padove. Bio je veliki protivnik nacionalizama svih vrsta i razaračkih politika koje su krajem 1980-ih i početkom 1990-ih zahvatile dobar dio tadašnje Jugoslavije i time neizbježno došao u sukob s režimom Slobodana Miloševića. Bojkotirali su ga njegovi kolege profesori na fakultetu, čak je bio i „isključen“ sa mjesta predavača na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu. U revoltu je napustio članstvo u Srpskoj akademiji znanosti i umjetnosti. U razdoblju ratnih previranja, država mu je oduzela objekte u kojima je vodio Ljetnu školu arhitekture u Malom Popoviću. Nedugo zatim bio je prisiljen napustiti zemlju, nakon čega se, rezigniran, nastanio u Beču kao politički emigrant.
Osnovao je Seosku školu za filozofiju arhitekture u Malom Popoviću, nadomak Beograda, od milja nazvanu „Mistrija pod orahom“. „Zelena kutija” je knjiga-kutija sa ceduljicama, bilješkama iz njegovog života, poslije sukoba sa Slobodanom Miloševićem.
»Srbija koja se javila početkom devetnaestoga vijeka bila je jedna mala simpatična seljačka zemlja, izišla iz revolucije i prihvaćena u Evropi sa romantizmom i oduševljenjem. Srbiju su tad voljeli Nijemci, naročito njemački romantičari. Rankeova knjiga Die serbische Revolution najljepša je himna srpskim ustancima, pa Herder, pa Göthe i njegovo navodno učenje srpskoga. Pazite, jedna mala evropska nacija koja je primljena u Evropu sa toliko pažnje i ljubavi, da završi ovako kako je danas završila, da cio civilizovani svijet okreće od nje glavu kao od čudovišta i monstruma. Srbija je samu sebe izdala.[4]«Živio je sa svojom suprugom u egzilu u Beču od 1993. godine, a od vlade Austrije je dobio nagradu za životno djelo.
Iako je kršten, njegovi posmrtni ostaci kremirani su u Beču, dok je urna sa pepelom smještena na Židovsko groblje u Beogradu.[5][6][7][8] Posmrtni ostaci njegove supruge Ksenije, koja je preminula 2017. godine, nalaze se na istom mjestu.[9]
Ostvarenja[uredi | uredi kôd]
Neka od Bogdanovićevih najznačajnijih arhitektonskih ostvarenja su:[10][11]
- Spomenik židovskim žrtvama fašizma, Beograd 1951.-1952.
- Stambeno naselje Hidrotehničkog instituta, Avala, Beograd, 1952.-1953.
- Spomen-groblje žrtvama fašizma, Srijemska Mitrovica, 1959.-1960.
- Partizansko spomen-groblje, Mostar 1959.-1965.
- Spomen-park Slobodište, Kruševac, 1960.-1965.
- Spomenik srpskim i albanskim partizanima palima u NOB-u, Kosovska Mitrovica, 1960.-1973.
- Spomenik palim borcima NOB-a, Prilep, 1961.
- Spomen-park palim borcima u oslobodilačkim ratovima 1804.-1945. (1804.-1815., 1876.-1878., 1912., 1914.-1918., 1941.-1945.), Knjaževac, 1961.-1971.
- Spomenik Kameni cvijet, Jasenovac, 1966.
- Spomen kompleks Palim borcima Revolucije, Štip, 1969.-1974.
- Spomen-park Garavice, Bihać, 1969.-1981.
- Spomen područje i mauzolej palih boraca, Čačak, 1970.-1980.
- Grupni kenotafi palih boraca, Bela Crkva, 1971.
- Nekropola žrtvama fašizma, Novi Travnik, 1971.-1975.
- Spomen-park Revolucije, Leskovac, 1971.
- Spomenik strijeljanim rodoljubima i Romima, Arapova dolina, Leskovac, 1971.
- Spomenik Slobodi, Ivangrad, 1972.-1977.
- Spomenik palim borcima za slobodu, Vlasotince, 1973.-1975.
- Adonisov oltar, Labin, 1974.
- Spomen-park Dudik, Vukovar, 1978.-1980.
- Spomen park palih boraca NOB-a, sudionika Popinske borbe, Štulac, Vrnjačka Banja, 1979.-1981.
- Grobnica Dušana Petrovića - Šaneta, Aranđelovac, 1980.
- „Čuvar slobode” (Spomenik poginulim partizanima u obrani Klisa 1943.), Klis, 1987. (uništen 1996. godine)
Najznačajnija djela[uredi | uredi kôd]
Na srpskom jeziku[uredi | uredi kôd]
- Mali urbanizam (1958.)
- Zaludna mistrija: doktrina i praktika bratstva zlatnih (crnih) brojeva (1963.)
- Urbanističke mitologeme (1966.)
- Urbs i logos: ogledi iz simbologije grada (1976.)
- Povratak grifona: crtačka heuristička igra po modelu Luisa Karola propraćena uvodnim ogledom Ljerke Mifke (1978.)
- Gradoslovar (1982.)
- Eeji: epistoralni eseji (sa Radom Iveković, 1986.)
- Krug na četiri ćoška (1986.)
- Mrtvouzice: mentalne zamke staljinizma (1988.)
- Knjiga kapitela (1990.)
- Grad kenotaf (1993.)
- Grad i smrt (1994., na njemačkom 1993.)
- Ukleti neimar (2001, na njemačkom 1997.)
- Grad i budućnost (2001, na njemačkom 1997.)
- Glib i krv (2001.)
- O sreći u gradovima (2007., na njemačkom 2002.)
- Tri ratne knjige (Grad i smrt; Srpska utopija; Grad i budućnost, 2008.)
- Platonov tajni roman: Platonov gradoslovni nauk (2008.)
- Zelena kutija: knjiga snova (2009., na njemačkom 2007.)
Na njemačkom jeziku[uredi | uredi kôd]
- Die Stadt und der Tod, Wieser Verlag, Klagenfurt - Salzbourg. 1993., isbn=978-3-85129-090-5
- Architektur der Erinnerung. Wieser Verlag, Klagenfurt. 1994., isbn=978-3-85129-130-8
- Der verdammte Baumeister: Erinnerungen, Zsolnay Verlag, Vienne 1997/. 2002., isbn=978-3-552-04846-1
- Die Stadt und die Zukunft, Wieser Verlag, Klagenfurt - Salzbourg. 1997., isbn=978-3-85129-201-5
- Vom Glück in den Städten, Zsolnay Verlag, Vienne. 2002., isbn=978-3-552-05178-2
- Die grüne Schachtel: Buch der Träume, Zsolnay Verlag, Vienne. 2007., isbn=978-3-552-05394-6
- Memoria und Utopie in Tito-Jugoslawien. Wieser Verlag, 2009., 978-3-85129-834-5
Foto-galerija[uredi | uredi kôd]
-
-
-
Spomenik palim borcima revolucije, Vlasotince. -
-
-
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mala enciklopedija Prosveta, Beograd, 1959.
- ↑ a b c d e f g Mala enciklopedija Prosveta, Beograd, 1959.
- ↑ a b Srpska porodična enciklopedija, Narodna knjiga, Politika, 2006.
- ↑ Srbija je samu sebe izdala. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. siječnja 2012. Pristupljeno 20. lipnja 2010.
- ↑ Moja prognoza za braću Srbe je veoma mračna (srpski). Inačica izvorne stranice arhivirana 31. listopada 2020. Pristupljeno 18. kolovoza 2020.
- ↑ Kremacija profesora Bogdana Bogdanovića 2. jula u Beču (srpski). Pristupljeno 18. kolovoza 2020.
- ↑ Preminuo arhitekta Bogdan Bogdanović (srpski). Pristupljeno 1. prosinca 2018.
- ↑ U Beču ga je Dunav povezivao sa Beogradom (srpski). Pristupljeno 18. kolovoza 2020.
- ↑ Gospodska ležernost (srpski). Pristupljeno 1. prosinca 2018.
- ↑ JUSP Jasenovac. Inačica izvorne stranice arhivirana 2. prosinca 2012. Pristupljeno 7. travnja 2012.
- ↑ Lawler, Andrew. 2013. The Memorial works of Bogdan Bogdanović: Their condition and situation as of 2012. Pristupljeno 25. srpnja 2014.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Srpska porodična enciklopedija, Narodna knjiga, Politika, 2006.
- Mala enciklopedija Prosveta, treće izdanje, Beograd, 1978.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- „Glas Javnosti“: „Ko je sve bio gradonačelnik jugoslovenske prestonice od 1944. godine do danas“
- Vom Glück in den Städten, Beitrag des Deutschlandfunks vom 5. Juli 2002 zur Veröffentlichung des gleichnamigen Buchs mit biografischen Angaben
- Architekt einer idealen Stadt, Autorenporträt aus dem Jahr 2000 auf www.fruehjahrsbuchwoche.de Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. srpnja 2021. (Wayback Machine)
- Životopis na stranici SANU
- Preminuo Bogdan Bogdanović („Politika“, 19. lipnja 2010.)
- Graditelj sa magičnim šestarom („Politika“, 20. lipnja 2010.)
- Vatra Bogdana Bogdanovića („Politika“, 19. veljače 2011.)
- Bogdan Bogdanović: „Srbi su u ovom ratu izgubili dušu i čast” (intervju iz 1995.) Arhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2023. (Wayback Machine)
- Spomen-tabla u čast Bogdana Bogdanovića („Politika”, 20. lipnja 2017.)
- Pejzažni koncepti Bogdana Bogdanovića („Politika”, 19. listopada 2022.)
- Neuhvatljivi šarmer, borac za arhitekturu i alhemičar neuhvatljivih granica („Politika”, 30. prosinca 2022.)
- BOGDANOVI SPOMENICI INSPIRIŠU I STRANCE: Monumentalna dela našeg arhitekte interesuju studente širom sveta („Večernje novosti”, 8. siječnja 2023.)