Bogdan Filov
| Bogdan Dimitrov Filov | |
| |
| 28. predsjednik Vlade Bugarske | |
|---|---|
| trajanje službe 15. veljače 1940. – 14. rujna 1943. | |
| Prethodnik | Georgi Kjoseivanov |
| Nasljednik | Petăr Gabrovski |
| Rođenje | 10. travnja 1883., Stara Zagora |
| Smrt | 1. veljače 1945., Sofija |
Bogdan Dimitrov Filov (bugarski: Богдан Димитров Филов, Stara Zagora, 10. travnja 1883. – Sofija, 1. veljače 1945.), bugarski arheolog, povjesničar umjetnosti i političar. Tijekom njegove vladavine Bugarska je postala sedma zemlja koja se pridružila savezu Sila Osovine.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Filov je rođen u Staroj Zagori, dijelom se školovao u Njemačkom Carstvu u Leipzigu, Freiburgu i Würzburgu. Od 1. svibnja 1906., radio je u Nacionalnom arheološkom muzeju u Sofiji. Studirao je arheologiju i numizmatiku u Bonnu,Parizu i Rimu (1907. – 1909.). Godine 1918. otkrio je nekropolu kod Trebeništa bogatu zlatom i željeznim artefakatima. Između 1910. i 1920. godine bio je ravnatelj Nacionalnog arheološkog muzeja. Kasnije je postao profesor arheologije i povijesti umjetnosti, na Sveučilištu u Sofiji. Godine 1937. izabran je za predsjednika Bugarske akademije znanosti.
Nakon ostavke Georgija Kjoseivanova 15. veljače 1940. imenovan je premijerom Kraljevine Bugarske. Filov je bio saveznik cara Borisa III. U studenom 1940. godine, Vlada Bogdana Filova predložila je Zakon o zaštiti nacije, a Parlament ga je usvojio 24. prosinca 1940. Ovaj zakon je jednak Nürnberškom zakonu Trećeg Reicha kojim se Židovima ukidaju građanska prava.[1] Filov je osnovao Komesarijat za židovske poslove, kao izvršno tijelo koje se bavi Židovima u Bugarskoj. U skladu s vladinom odlukom donesenom u ožujku 1943., 11.343 Židova iz "novih teritorija" okupirane sjeverne Grčke i Vardarske banovina bilo je deportirano u njemačke pritvore, a kasnije u logor Treblinka gdje su ubijeni i gotovo nitko nije preživio.[2] Zbog pritiska Bugarske pravoslavne crkve i zamjenika predsjednika Parlamenta Dimitra Peševa 50.000 Židova iz "stare zemlje" (Bugarska prije rata) nije deportirano.
Nakon smrti Borisa III. u kolovozu 1943. godine, Filov je postao član Regentnog vijeća koje je osnovano jer je novi car Simeon II. bio maloljetan.
Nakon primirja s Sovjetskim Savezom čije snage su ušli u Bugarsku 1944. godine, osnovana je nova komunistička vlada i uhićeni su članovi Regentog vijeća. Filov i 22 druga javna dužnosnika te večeri su bili osuđeni na smrt od strane "Narodnog suda" i u popodnevnim satima 1. veljače 1945. godine pogubljeni strijeljanjem na groblju u Sofiji.
Izvor[uredi | uredi kôd]
- ↑ Enciklopedija holokausta: Bugarska. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. svibnja 2009. Pristupljeno 19. rujna 2016. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Holokaust nad Židovima iz Trakije i Makedonije. Inačica izvorne stranice arhivirana 27. siječnja 2010. Pristupljeno 19. rujna 2016. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
- Bulgaria in the Second World War by Marshall Lee Miller, Stanford University Press, 1975.
- Royalty in Exile by Charles Fenyvesi, London, 1981, pps:153-171 - "Czar Simeon of the Bulgars". ISBN 978-0-86051-131-1
- Boris III of Bulgaria 1894-1943, by Pashanko Dimitroff, London, 1986, ISBN 978-0-86332-140-5
- Crown of Thorns by Stephane Groueff, Lanham MD., and London, 1987, ISBN 978-0-8191-5778-2
- Un archeologo al servizio della monarchia bulgara. La parabola politica di Bogdan Filov (1940–1944)by Alberto Basciani, in Francesco Guida (ed) Intellettuali versus democrazia. I regimi authoritari nell'Europa sud-orientale (1933–1953), Roma, Carocci, 2010, ISBN 978-88-430-5239-4