Boja šipka

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Boja šipka
4882lg.jpg
DVD omot filma
Naslov izvornika
armenski: Նռան գույնը,
ruski: Цвет граната
RedateljSergej Paradžanov
ScenaristSajat Nova (pjesme)
Sergej Paradžanov
Glavne ulogeSofiko Čiaureli
Melkon Aleksanjan
Vilen Galstjan
Giorgi Gegečkori
MontažaSergej Paradžanov
Godina izdanja1968.
Trajanje79 min.
DržavaFlag of the Soviet Union.svg SSSR
Jezikarmenski
IMDB Logo 2016.svg Profil na IMDb-u
Applications-multimedia.svg Portal o filmu

Boja šipka[1] (armenski: Նռան գույնը, Nran goujne, ruski: Цвет граната, Cvet granata) sovjetski je umjetnički film – drama iz 1968. godine, kojeg je režirao Sergej Paradžanov. Film su remek-djelom proglasili ljudi poput: Federica Fellinija, Jean-Luc Godarda i Michelangela Antonionija. Film je bio cenzuriran i zabranjen u Sovjetskom savezu, no unatoč tome uspio je ući među deset najboljih filmova Cahier Du Cineme 1982. i među 100 najboljih proglašenih u časopisu Time Out.

Radnja[uredi | uredi kôd]

Jedno od najvećih remek djela dvadesetog stoljeća, film Sergeja Paradžanova zvan Boja šipka, predstavlja biografiju armenskog kralja pjesama po imenu Sajat Nova. Film pripovijeda o pjesnikovom životu više kroz njegovu poeziju, nego što to čini konvencionalnom naracijom važnih događaja njegovog života. Mi vidimo pjesnika kako odrasta, kako se zaljubljuje, ulazi u samostan i umire, no ti događaji su opisani u kontekstu slika iz Sergej Paradžanove mašte, potpomognute pjesmama Sajat Nove, pjesmama za koje je rijetko tko čuo. Sofiko Čiaureli tumači 6 različitih uloga, i muških i ženskih, dok je Sergej Paradžanov napisao scenarij za film, režirao ga, odradio montažu istog, bio koreograf, radio na kostimima, dizajnu i dekoru, tj. on je odradio doslovno svaki segment filma vezan uz dijalog i kretanje kamera.

Glavne uloge[uredi | uredi kôd]

  • Sofiko Čiaureli kao pjesnik u mladosti/pjesnikova ljubav/pjesnikova muza/Mime/anđeo uskrsnuća
  • Melkon Aleksanjan kao pjesnik u ranom djetinjstvu
  • Vilen Galstjan kao pjesnik u manastiru
  • Giorgi Gegečkori kao pjesnik u starosti
  • Spartak Bagašvili kao pjesnikov otac
  • Medea Džaparidze kao pjesnikova majka
  • Hovhannes Minasjan kao princ
  • Onik Minasjan kao princ

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]