Bonaventura Duda

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bonaventura Duda
Fotografija fra Bonaventure Dude.
Fotografija fra Bonaventure Dude.
Pravo ime Roko
Rođen 14. siječnja 1924.
Rijeka
Umro 3. kolovoza 2017.
Franjevački samostan sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu [1]
Zaređen 15. siječnja 1950.
Portal: Kršćanstvo

Fra Bonaventura Duda (Rijeka, 14. siječnja 1924.Varaždin, 3. kolovoza 2017.[1]) bio je hrvatski teolog, bibličar, franjevac i dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Djetinjstvo i školovanje[uredi | uredi kôd]

Duda, (Roko) Bonaventura rođen je u Rijeci 14. siječnja 1924. godine. Podrijetlom je s otoka Krka, iz mjesta Krasa, gdje je pohađao osnovnu školu (1929.-1933.). Nakon dva razreda građanske škole na Sušaku, pohađa u Varaždinu Franjevačku klasičnu gimnaziju (1935.-1944.). U franjevački red stupa 14. kolovoza 1941. godine i tada uzima ime fra Bonaventura.

Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1944.-1950.). U tom razdoblju profilirao se i kao glazbenik uz tadašnjeg orguljaša franjevačke crkve u Zagreb, fra Kamila Kolba. Za svećenika je zaređen 15. siječnja 1950. godine, a u prosincu 1952. postiže gradus licencijata iz teologije. Od jeseni 1954. do lipnja 1957. nalazi se na poslijediplomskome studiju u Rimu, najprije na Antonianumu (1954.-1955.), gdje je doktorirao iz teologije, a potom na Papinskome biblijskome institutu (1955.-1957.), gdje je postigao biblijski licencijat.

Teološko i pastoralno djelovanje[uredi | uredi kôd]

Istaknuti je biblijski prevoditelj i promicatelj duha Drugoga vatikanskog koncila. S franjevcem Zorislavom Lajošem pokreće list Glas s koncila iz kojega će nastati današnji Glas Koncila (1963.). Pokretač je i (s J. Kaštelanom) glavni urednik prijevoda Biblije u izdanju Stvarnosti (1968.). Preveo je (s J. Fućkom) Novi zavjet i priredio novi hrvatski Lekcionar (od 1969.). Sudjelovao je u osnivanju nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost i Teološkog društva Kršćanske sadašnjosti (od 1968.). Od 2010. dopisni je član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Razredu za društvene znanosti.[2]

Usto, fra Bonaventura je dugogodišnji propovjednik u crkvi Sv. Franje na Kaptolu, gdje je od 1981. do 2009. svake nedjelje predvodio misu u 11 sati, a njegove su propovijedi uvijek bile rado slušane.[3]

Fra Bonaventura preminuo je 3. kolovoza 2017. godine u samostanu Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu.[1]

Glavna djela[uredi | uredi kôd]

  • Sjeme je Riječ Božja ( 1987.)
  • Sijač je Sin Čovječji (1989.)
  • U plemenitu srcu (1990.)
  • Koncilske teme (1995.)
  • U svjetlu Božje riječi (2000.).

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Spomen[uredi | uredi kôd]

  • Bernardin Škunca, Vjeropoj riječi (2019.), roman esej [7][8]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. 1,0 1,1 1,2 HRT, Preminuo fra Bonaventura DudaInačica izvorne stranice arhivirana 3. kolovoza 2017., objavljeno i pristupljeno 3. kolovoza 2017.
  2. HAZU - Bonaventura, fra Duda (životopis), pristupljeno 12. siječnja 2014.
  3. Večernji list, 'Drugi sam po redu kandidat za sretnu smrt'. Pristupljeno 14. siječnja 2014.
  4. Životopis i intervju s fra Bonaventurom Dudom. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. listopada 2008. Pristupljeno 6. studenoga 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  5. MojTV Manji brat - fra Bonaventura Duda (pristupljeno 9. listopada 2016.)
  6. LaudatoInačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2016. Marija Pandžić: Ljiljana Bunjevac Filipović: Važna je otvorenost čovjeka za život, 17. lipnja 2013. (pristupljeno 9. listopada 2016.)
  7. Bernardin (Robert) Škunca, Vjeropoj riječi : roman esej o fra Bonaventuri Dudi, Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda : Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2019. (219 str.), ISBN 9789536428670
  8. Vjeropoj riječi – roman esej o fra Bonaventuri Dudi, djos.hr, arhivirano 6. rujna 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta