Prijeđi na sadržaj

Boris Buden

Izvor: Wikipedija
Boris Buden
Rođenje 1958. (Garešnica, FNR Jugoslavija)
Škola/tradicija Akademski postmodernizam
Portal o životopisima

Boris Buden (Garešnica, 1958.), hrvatski prevoditelj, publicist, teoretičar filozofije i kulturni kritičar. Piše eseje i članke s područja filozofije, politike, društvene kritike, kulturologije i umjetnosti.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao je filozofiju, uz dopunske studije marksizma. U četrdesetosmoj godini života doktorirao je iz teorija prevođenja na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu.[1] Budući da nije i habilitirao, povremeno je nekoliko godina do umirovljenja radio kao predavač na određeno vrijeme na Fakultetu za umjetnost i dizajn u Weimaru. Eseje je devedesetih godina 20. stoljeća objavljivao uglavnom u Arkzinu, čiji je bio i urednik. Potom se preselio u Beč i dobio austrijsko državljanstvo. Sudjelovao je na Documenti 11 i na Platformi 2 ("Istina i Pomirenje"). Od 2003. godine živi u Berlinu, gdje se oženio i dobio kćerku.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Barikade I, II, Zagreb: Arkzin 1996/1997.
  • Kaptolski Kolodvor, Beograd: Vesela nauka, 2001.
  • Der Schacht von Babel: ist Kultur übersetzbar?, 2004.[1]
    • Vavilonska jama. O (ne)prevodivosti kulture, Beograd: Fabrika knjiga, 2007. (prijevod)
  • Zone des Übergangs: vom Ende des Postkommunismus, 2009.
    • Zona prelaska – o kraju postkomunizma, Beograd: Fabrika knjiga, 2012. (prijevod)
Prijevodi drugih autora
  • Pronađena psihoanaliza
  • Budućnost jedne iluzije i drugi spisi
  • Intimnost i socijalna patnja

Kritike

[uredi | uredi kôd]

Kritičari Borisu Budenu zamjeraju što odbacuje znanost kao ključni alat za bolje razumijevanje stvarnosti i što zastupa akademski postmodernizam čija glavna svojstva su odbojnost prema znanosti, činjenicama, dokaznom postupku i empirijskoj provjeri te korištenje relativiziranja. Također mu zamjeraju što poziva na rješavanje društvenih problema nasilnim sredstvima i što u predočavanju tema o kojima piše iznosi neistine.[2][3][4]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. 1 2 Kordić, Snježana. 2005. Institucionalizirani jezični teror: recenzija knjige (disertacije) Borisa Budena Der Schacht von Babel (PDF). Književna republika. 3 (7–8): 225–227. ISSN 1334-1057. (CROSBI). (NSK)
  2. Jović, Dejan. 17. srpnja 2003. Uspješna investicija komunizma : uz tekst Borisa Budena, Još o komunističkim krvolocima (PDF). Zarez. Zagreb. str. 16–17. ISSN 1331-7970. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 26. kolovoza 2018. Pristupljeno 31. kolovoza 2025.
  3. Kordić, Snježana. 10. siječnja 2018. Reagiranje na tekst Borisa Budena povodom Deklaracije o zajedničkom jeziku. Slobodni Filozofski. Zagreb. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2018. Pristupljeno 31. kolovoza 2025.
  4. Kordić, Snježana. 24. kolovoza 2018. Kratke noge laži (odgovor Borisu Budenu). Slobodni Filozofski. Zagreb. (CROSBI). Inačica izvorne stranice arhivirana 26. kolovoza 2018. Pristupljeno 31. kolovoza 2025.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]