Boris Ljubičić

Izvor: Wikipedija

Boris Ljubičić (Sinj, 1945.) hrvatski dizajner, višestruko nagrađivan, poznat po upornom zalaganju za promicanje hrvatskog identiteta temeljenog na "kockicama"; također autor izmjenično postavljenih kvadrata ili popularno zvanih "kockica"; poznat i po umjetničkom djelovanju koje kombinira grafički dizajn i performans.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Boris Ljubičić diplomirao je 1968. slikarstvo na Likovnoj akademiji u Zagrebu, te se potom profesionalno usavršavao u Finskoj, Irskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj, Izraelu i Japanu. Prvi značajan projekt koji je napravio bio je vizualni identitet VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine. Znak kojega je dizajnirao Ljubičić – tri bijela kruga uronjena u more, na plavoj podlozi – usvojen je kao trajni simbol za sve mediteranske sportske igre. Godine 1987. osniva vlastiti studio, Studio International, u Zagrebu.

"Hrvatske kockice"[uredi | uredi kôd]

Dva izmjenična kvadrata koja je dizajnirao Ljubičić kao prepoznatljivi nacionalni identitet pojednostavljen do krajnosti, danas su u toliko širokoj upotrebi da se više povezuju s Hrvatskom a manje sa samim autorom.

Nakon 1990. godine značajnije se posvećuje projektu vizualnog identiteta Hrvatske kao nove države nastale raspadom SFRJ. Tada Ljubičić predlaže novi izgled hrvatskog novca i zastave, ali se njegovi prijedlozi ne realiziraju. Unatoč tome, Ljubičić je uporan u promidžbi svoje ideje koja hrvatski identitet stilizira do krajnosti i koristi samo dva izmjenična kvadrata kao vizualni kôd. Ideja postupno biva prihvaćena, najvećim dijelom upornim djelovanjem Ljubičića koji taj izmjenični kôd integrira u većinu svojih projekata, ali jednim dijelom i od dizajnerske struke koja prihvaća kôd i također ga počinje koristiti kao osnovu za većinu identiteta u novonastaloj Hrvatskoj državi, te jednim dijelom od same javnosti. Danas su izmjenični kvadrati ili popularno zvane "hrvatske kockice" općeprihvaćene kao najprepoznatljiviji hrvatski identitet.

Sve knjige o nogometnom dizajnu spominju kockaste dresove hrvatske reprezentacije koja je zbog njih prepoznatljivija čak i od Brazila, iako su oni četiri puta bili svjetski prvaci. Paradoksalan je podatak da su se u međuvremenu sve hrvatske reprezentacije u ostalim sportovima odrekle kockastih dresova, za razliku od navijača koji su redovito u takvim majicama. Obično kažem kako se, kad nastupa Hrvatska, na igralištu nalaze krivi dresovi, a na tribinama pravi.[1]

Prosvjetiteljska uloga[uredi | uredi kôd]

Boris Ljubičić je dugi niz godina prisutan u javnom životu i bavi se prosvjetiteljskom ulogom u pitanjima dizajna. Sudjelovao je u formiranju Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, te niz godina radio kao profesor na tom fakultetu. Osim toga, bio je i pokretač ideje o Hrvatskom dizajn centru[2] kao bitne udruge koja povezuje hrvatske dizajnere, hrvatsko gospodarstvo i Vladu. Ljubičić je također bio i predsjednik Hrvatskog dizajnerskog društva od 2003. do 2005. godine.

Često organizira predavanja kojima je tema hrvatski identitet, te kroz svoje djelovanje objašnjava značaj nacionalnog identiteta. Za razliku od ostalih grafičkih dizajnera, Boris Ljubičić je nerijetko spreman svoje mišljenje i radove prikazati i pomoću performansa – hodanje gradom s napola obrijanom bradom, tiskanje majica s porukama ili pojavljivanje u medijima s projektima kao komentarima društvene situacije. Šokantniji pristup koji nužno uključuje publicitet značajan je i za njegove novije radove (odbijeni plakat za Međunarodni dan muzeja 2003. godine[3]).

Ljubičić je također poznat po svesrdnom korištenju najpoznatije dvije vrste pisma – Helvetica[4] i Times,[5] te za razliku od ostalih hrvatskih dizajnera gotovo da u svim svojim radovima inzistira na tim klasičnim pismima, koja, kombinirana s kvadratima, čine njegov specifičan rukopis. Radovi Borisa Ljubičića jedinstveni su po značaju, jer za razliku od većine dizajnera, Ljubičić ne pristupa problemima komercijalno nego umjetnički, razlažući pojedine zadatke na često neočekivane sastavne dijelove, koristeći svoju kreativnost i osebujnost.

Dobitnik je brojnih međunarodnih nagrada i priznanja, a njegovi su radovi i tekstovi objavljeni u mnogim prestižnim dizajnerskim izdanjima u svijetu. Član je ULUPUH-a i HDD-a.

Značajnije nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

  • Bijenale industrijskog dizajna BIO, Ljubljana, Slovenija, 1971., 1977., 1979., 1981. – zlatne medalje
  • 8. međunarodni bijenale postera u Varšavi, Poljska, 1980. – srebrna medalja
  • Međunarodni bijenale postera u Lahtiju, Finska, 1981. – srebrna medalja
  • Međunarodni trijenale grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf 4, Zagreb, 1984. – Grand Prix
  • Media Save, 1991. UNESCO / ICCROM – 1. nagrada
  • Bijenale grafičkog dizajna u Brnu, Češka, 1994. – brončana medalja
  • 74. godišnja izložba Art Director's kluba u New Yorku, SAD, 1995. – posebno priznanje
  • Međunarodni trijenale grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf 4, Zagreb, 1995. – specijalna nagrada
  • Međunarodni trijenale postera u Nagoyi, Japan, 1997. – srebrna medalja
  • EXPO '98 u Lisabonu, Portugal, 1998. – najbolji turistički plakat
  • Festoril '99 u Lisabonu, Portugal, 1999. – pobjednik
  • Red Dot nagrada, u kategoriji Communication design, Essen, Njemačka, 2001. – nagrada Best of the Best
  • Bijenale industrijskog dizajna BIO, Ljubljana, Slovenija, 2004. – častna pohvala
  • Red Dot nagrada, u kategoriji Communication design, Essen, Njemačka, 2004.
  • Časopis HOW Design, 2005. – nagrada Best of Show
  • Winners Aplied Art u Torontu, 2006.
  • 9. međunarodni bijenale postera u Meksiku, 2006. – srebrna medalja
  • Red Dot nagrada, u kategoriji Communication design, Essen, Njemačka, 2006.
  • Graphis Poster 2007. – platinasta nagrada
  • Creativity Annual Awards – srebrna nagrada
  • Godišnja nagrada časopisa Graphis, 2008. – zlatna nagrada
  • Zagrebački salon 2011. za djelo Baščanska ploča[6]
  • Nagrada Hrvatskog dizajnerskog društva za životno djelo (2023.)[7]

Značajniji radovi[uredi | uredi kôd]

Logo Mediteranskih igara 1979. godine
Logo HRT-a

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Intervju u Nacionalu iz 2004. godine. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. listopada 2008. Pristupljeno 21. lipnja 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  2. Hrvatski dizajn centar. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. srpnja 2008. Pristupljeno 21. lipnja 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  3. Odbijeni plakat za Međunarodni dan muzeja 2003. Inačica izvorne stranice arhivirana 6. lipnja 2007. Pristupljeno 21. lipnja 2008. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Pismo Helvetica
  5. Pismo Times. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. ožujka 2008. Pristupljeno 21. lipnja 2008.
  6. Tportal Priznanja radu posvećenom borbi za Varšavsku, 16. svibnja 2011.
  7. HRT / Magazin: Boris Ljubičić dobitnik Nagrade HDD-a za životno djelo. Objavljeno 4. siječnja 2023. Pristupljeno 7. siječnja 2023.