Braća Italije
| Braća Italije | |
|---|---|
 | |
| Predsjednik | Giorgia Meloni |
| Osnivač | Ignazio La Russa, Guido Crosetto, Giorgia Meloni |
| Osnovana | 28. prosinca 2012. |
| Izdvojena iz | Narod slobode |
| Sjedište | Rim |
| Država djelovanja |  Italija
|
| Glasilo | La Voce del Patriota (od 2018.) |
| Podmladak | Gioventù Nazionale |
| Broj članova (2021.) | 130 000 |
| Ideologija | konzervativizam, euroskepticizam, nacionalizam, tradicionalizam, desni populizam |
| Politički položaj | desnica-krajnja desnica |
| Skupina u Europskom parlamentu | Europski konzervativci i reformisti |
| Dom poslanika Republike Italije | 119 / 400 |
| Senat | 65 / 200 |
| Europski parlament | 8 / 76 |
| Regionalni parlamenti | 81 / 897 |
| Službene boje | tamno plava |
| Službena stranica | |
Braća Italije (tal.: Fratelli d'Italia, skraćeno FdI), talijanska je desna politička stranka osnovana 2012. odvajanjem nacionalističkoga krila stranke desnoga centra Narod slobode pod vodstvom Silvija Berlusconija.[1] Osnovali su je Ignazio La Russa, Guido Crosetto i Giorgia Meloni, koja je na čelu stranke od 2014.
Politički analitičari definirali su stranku kao konzervativnu, nacionalističku, tradicionalističku, nativističku, postfašističku i suverenističku.[2] U logotipu Braće Italije nalazi se plamen u boji talijanske trobojnice, simbol koji je u prošlosti koristila danas nepostojeća neofašistička stranka Talijanski socijalni pokret,[3][4] osnovana davne 1946. od strane bivših članova Nacionalne fašističke stranke (1921. – 1943.) i Fašističke republikanske stranke (1943. – 1945.).[5][6][7] Do 2017. ispod simbola isticala se kratica "MSI", još jedan simbol iste neofašističke stranke.[8]
U Europskome parlamentu Braća Italije pripadaju političkoj grupaciji Europskih konzervativaca i reformista, te se zalaže za "konfederalnu uniju suverenih nacija" nasuprot modelu "Europske federacije".[9][10]
Izbori[uredi | uredi kôd]
Na parlamentarnim izborima 2013. i 2018., Braća Italije su ušli u koaliciju sa strankom desnoga centra Narod slobode i s protuimigrantskom strankom krajnje desnice Sjevernom ligom, no uvijek su odbili predložiti svoje članove kao ministre u vladi preferirajući ostati u oporbi. Na izvanrednim izborima za Talijanski parlament u rujnu 2022. Braća Italije su stranka koja je dobila najviše glasova (26%) i zajedno sa svojim koalicijskim partnerima osvojili su apsolutnu većinu. Predsjednica stranke Giorgia Meloni najavila je da će tražiti mandat za formiranje vlade s njom kao premijerkom.[11][12]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Relazione sulla gestione. Esercizio 2012 (pdf). Fratelli d'Italia. 18. lipnja 2013. Pristupljeno 14. kolovoza 2022.
- ↑ Wolfram Nordsieck. 10. ožujka 2017. Italy (engleski). Pristupljeno 4. srpnja 2022.
- ↑ Piero Ignazi. 2000. Il Mulino (Bologna) str. 255. (ur.). L'estrema destra in Europa
- ↑ Paul Hainsworth. 2008. Routledge (London i New York) (ur.). The Extreme Right in Western Europe (engleski). str. 29. ISBN 978-0-415-17097-0
- ↑ I Mille, ur. 24. ožujka 2014. Fratelli d'Italia: dove va la destra italiana. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2014. Pristupljeno 10. kolovoza 2014.
- ↑ Euronews, ur. 20. lipnja 2022. Could Giorgia Meloni become Italy's next prime minister?. Pristupljeno 21. srpnja 2022.
- ↑ Il Fatto Quotidiano, ur. 13. kolovoza 2022. Dall'Msi a Fratelli d'Italia, passando per An e la svolta di Fiuggi: storia della fiamma tricolore nata con Almirante e arrivata fino a Meloni. Pristupljeno 14. kolovoza 2022.
- ↑ Corriere della Sera, ur. 4. prosinca 2017. La fiamma, dal disegno di Almirante al nuovo logo di Fratelli d'Italia. Pristupljeno 4. srpnja 2022.
- ↑ UE, Meloni: Conservatori europei ribadiscono impegno per costruire Europa delle nazioni fondata su un modello confederale. Giorgia Meloni (talijanski). 6. srpnja 2022. Pristupljeno 19. srpnja 2022.
- ↑ Ue, Meloni: 'Vorrei un'Europa confederale' (talijanski). ANSA. 6. srpnja 2022. Pristupljeno 15. kolovoza 2022.
- ↑ Italy voters shift sharply, reward Meloni's far-right party. AP NEWS (engleski). 25. rujna 2022. Pristupljeno 26. rujna 2022.
- ↑ Italy elections: Giorgia Meloni's right-wing alliance ahead. BBC News (engleski). Pristupljeno 26. rujna 2022.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Benveniste, Annie; Campani, Giovanna; Lazaridis, Gabriella. 2016. The Rise of the Far Right in Europe: Populist Shifts and 'Othering'. Springer. ISBN 978-1-1375-5679-0. Pristupljeno 5. studenoga 2021. – preko Google Books
- Bosworth, R. J. B. 2021. Mussolini and the Eclipse of Italian Fascism: From Dictatorship to Populism. Yale University Press. ISBN 978-0-3002-5582-9. Pristupljeno 5. studenoga 2021. – preko Google Books
- Campani, Giovanna; Lazaridis, Gabriella. 2016. Understanding the Populist Shift: Othering in a Europe in Crisis. Taylor & Francis. ISBN 978-1-3173-2606-9. Pristupljeno 5. studenoga 2021. – preko Google Books
- Jones, Kay Bea; Pilat, Stephanie. 2020. The Routledge Companion to Italian Fascist Architecture: Reception and Legacy. Routledge. ISBN 978-1-0000-6144-4. Pristupljeno 5. studenoga 2021. – preko Google Books
- Kuhar, Roman; Paternotte, David. 2017. Anti-Gender Campaigns in Europe: Mobilizing against Equality. Rowman & Littlefield. ISBN 978-1-7866-0001-1. Pristupljeno 5. studenoga 2021. – preko Google Books
- Mammone, Andrea. 2015. Transnational Neofascism in France and Italy. Cambridge University Press. ISBN 978-1-1070-3091-6. Pristupljeno 5. studenoga 2021. – preko Google Books
- Papakostas, Nikolaos; Pasamitros, Nikolaos. 2016. EU: Beyond the Crisis: A Debate on Sustainable Integrationism. Columbia University Press. ISBN 978-3-8382-6848-4. Pristupljeno 5. studenoga 2021. – preko Google Books
- Russell, Eric Louis. 2019. The Discursive Ecology of Homophobia: Unraveling Anti-LGBTQ Speech on the European Far Right. Multilingual Matters. ISBN 978-1-7889-2347-7. Pristupljeno 5. studenoga 2021. – preko Google Books
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Službeno glasilo Braće Italije. Pristupljeno 27. rujna 2022.