Branka Stilinović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Branka Stilinović (Zagreb, 24. listopada 1926.Rijeka, 4. studenog 2016),[1][2] bila je hrvatska operna pjevačica (sopran).

Životopis[uredi VE | uredi]

Branka Stilinović završava pjevanje u glazbenoj školi Pavao Markovac , gdje je studirala kod Nade Pirnat.[1][2] Prvi angažman je dobila, prije svoje karijere na pozornici, kao pjevačica i komentatorica na radio postaji Radio Zagreb.[1][2] Tu je radila u periodu između 1949. i 1958. Njena premijera na pozornici odigrava se 1958., gdje kao operna pjevačica u ulozi Santuzze pjeva u Cavalleriji rusticani u Hrvatskom nacionalnom kazalištu u Rijeci.[1][2]

Sjedeće godine postaje solistica Hrvatskog narodnog kazalište u Zagrebu, gdje je sve do mirovine 1979. bila stalni član opere.[1][2] Na njenom repertoaru bili su mladalačko-dramatične u dramatične sopranske sladbe.

Stilinović je bila posebno cijenjena po briljantnoj visini soprana, i po sugestivnom izričaju svog glasa.[1] Njenim scenskim nastupima pripadale su uloge: Donna Anne iz Don Giovannija, Abigaille iz Nabucca, Amelie iz Un ballo in maschera, glavna uloga iz Aide, glavna uloga u La Giocondi, Leonore u Fideliu, Senta u Ukletom Holandezu, Micaëla u Carmen, Floria Tosca u Tosci, Maddalena u Andrea Chénier, Tatjana u Jevgeniju Onjeginu, Lisa in Pikovoj dami, Marie u Prodanoj nevjesti i Jaroslavna u Knezu Igoru.

Interpretirala je i brojne uloge hrvatske opere: Irmengarde u operi Vatroslava Lisinskog Porin, obe uloge soprana (Eva i Jelana) u operi Ivana Zajca Nikola Šubić Zrinjski, ulogu Đule u operi Jakova GotovcaEro s onoga svijeta. U prosincu 1964. pjevala je u zagrebačkoj operi praizvedbu opere Jakova Gotovca Dalmaro.

Za svoje izvanredne interpretacije Eve i Jelene u Nikola Šubić Zrinjski kao i za ulogu Elisabette di Valois u Verdijevoj operi Don Carlos nagrađena je nagradom Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika "Milka Trnina".[1][2]

Redovno je pjevala u Beogradskoj narodnoj operi. Pored toga u inozemstvu je nastupaka u operama ili kazalištima u Kölnu, Berlinu, Baselu, Bolonji, Napulju, Budimpešti, Ateni.

Stilinović je smatrana izuzetnom koncertnom pjevačicom, posebice u izvedbi oratorija kao i u izvedbi sopranske dionice u Verdijevom Requiemu. [1] Nakon završetska svoje scenske karijere radila je kao profesor na Zagrebačkom konzervatorijumu.

Stilinović se pojavljuje na Jugotonovim gramofonskim pločama u operama Ero s onog svijeta i Nikola Šubić Zrinjski. Pored toga ista izdavačka kuća objavila je njenu solo recitaciju.

Branka Stilinović preminula je 4. studenog 2016. u Rijeci u 91. godini. Posljednji ispraćaj bio je 9. studenog 2016. na zagrebačkom krematorijumu.[1][2]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Karl J. Kutsch, Leo Riemens: Großes Sängerlexikon. Band 6: Rasa–Sutton. Vierte, erweiterte und aktualisierte Auflage. München 2003, ISBN 3-598-11598-9, S. 4542.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 1,7 1,8 Umrla Branka Stilinović, primadona Opere zagrebačkog HNK-a. Nachruf Nacional.hr vom 4. November 2016. Abgerufen am 9. November 2016.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Preminula Branka Stilinović, primadona zagrebačke Opere (Arhivirano 9. studenoga 2016.). Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Abgerufen am 9. November 2016.