Branka Stilinović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Branka Stilinović (Zagreb, 24. listopada 1926.Rijeka, 4. studenog 2016.),[1][2] bila je hrvatska operna pjevačica (sopran).

Životopis[uredi | uredi kôd]

Branka Stilinović završava pjevanje u glazbenoj školi Pavao Markovac , gdje je studirala kod Nade Pirnat.[1][2] Prvi angažman je dobila, prije svoje karijere na pozornici, kao pjevačica i komentatorica na radio postaji Radio Zagreb.[1][2] Tu je radila u periodu između 1949. i 1958. Njena premijera na pozornici odigrava se 1958., gdje kao operna pjevačica u ulozi Santuzze pjeva u Cavalleriji rusticani u Hrvatskom nacionalnom kazalištu u Rijeci.[1][2]

Sjedeće godine postaje solistica Hrvatskog narodnog kazalište u Zagrebu, gdje je sve do mirovine 1979. bila stalni član opere.[1][2] Na njenom repertoaru bili su mladenačko-dramatične u dramatične sopranske sladbe.

Stilinović je bila posebno cijenjena po briljantnoj visini soprana, i po sugestivnom izričaju svog glasa.[1] Njenim scenskim nastupima pripadale su uloge: Donna Anne iz Don Giovannija, Abigaille iz Nabucca, Amelie iz Un ballo in maschera, glavna uloga iz Aide, glavna uloga u La Giocondi, Leonore u Fideliu, Senta u Ukletom Holandezu, Micaëla u Carmen, Floria Tosca u Tosci, Maddalena u Andrea Chénier, Tatjana u Jevgeniju Onjeginu, Lisa in Pikovoj dami, Marie u Prodanoj nevjesti i Jaroslavna u Knezu Igoru.

Interpretirala je i brojne uloge hrvatske opere: Irmengarde u operi Vatroslava Lisinskog Porin, obe uloge soprana (Eva i Jelana) u operi Ivana Zajca Nikola Šubić Zrinjski, ulogu Đule u operi Jakova GotovcaEro s onoga svijeta. U prosincu 1964. pjevala je u zagrebačkoj operi praizvedbu opere Jakova Gotovca Dalmaro.

Za svoje izvanredne interpretacije Eve i Jelene u Nikola Šubić Zrinjski kao i za ulogu Elisabette di Valois u Verdijevoj operi Don Carlos nagrađena je nagradom Hrvatskog udruženja glazbenih umjetnika "Milka Trnina".[1][2]

Redovno je pjevala u Beogradskoj narodnoj operi. Pored toga u inozemstvu je nastupaka u operama ili kazalištima u Kölnu, Berlinu, Baselu, Bolonji, Napulju, Budimpešti, Ateni.

Stilinović je smatrana izuzetnom koncertnom pjevačicom, posebice u izvedbi oratorija kao i u izvedbi sopranske dionice u Verdijevom Requiemu. [1] Nakon završetska svoje scenske karijere radila je kao profesor na Zagrebačkom konzervatorijumu.

Stilinović se pojavljuje na Jugotonovim gramofonskim pločama u operama Ero s onog svijeta i Nikola Šubić Zrinjski. Pored toga ista izdavačka kuća objavila je njenu solo recitaciju.

Branka Stilinović preminula je 4. studenog 2016. u Rijeci u 91. godini. Posljednji ispraćaj bio je 9. studenog 2016. na zagrebačkom krematorijumu.[1][2]

Literatura[uredi | uredi kôd]

  • Karl J. Kutsch, Leo Riemens: Großes Sängerlexikon. Band 6: Rasa–Sutton. Vierte, erweiterte und aktualisierte Auflage. München 2003, ISBN 3-598-11598-9, S. 4542.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e f g h i Umrla Branka Stilinović, primadona Opere zagrebačkog HNK-a. Nachruf Nacional.hr vom 4. November 2016. Abgerufen am 9. November 2016.
  2. a b c d e f g Preminula Branka Stilinović, primadona zagrebačke OpereInačica izvorne stranice arhivirana 9. studenoga 2016.. Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Abgerufen am 9. November 2016.