Branko Ivanković (nogometni trener)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Za druga značenja, pogledajte Branko Ivanković.
Branko Ivanković
Branko Ivanković

Branko u Dinamu 2008.

Država Hrvatska
Osobne informacije
Puno ime Branko Ivanković
Rođen 28. veljače 1954.
Klub
Trenutačni klub Flag of Iran.svg Persepolis Teheran
Pozicija Trener
Mlađi uzrasti
1961. - 1973. NK Varteks
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1973. - 1985. NK Varteks 0263 00(31)
Trenerska karijera
1985. - 1987.
1989. - 1995.
1995. - 1996.
1996. - 1997.
1997. - 1999.
1999. - 2000.
2001.
2002.
2003. - 2006.
2006. - 2008.
2008.
2009. - 2011.
2012.
2012. - 2013.
2013.
2015. -
NK Varteks
NK Varteks
HNK Segesta
HNK Rijeka
Flag of Croatia.svg Hrvatska (pom. trener)
Hannover 96
Flag of Iran.svg Iran (pom. trener)
Iran do 23
Flag of Iran.svg Iran
Dinamo Zagreb
Dinamo Zagreb
Shandong Luneng
Al Ettifaq
Al Wahda
Dinamo Zagreb
Persepolis Teheran
Osvojene medalje
Nogomet
Svjetska prvenstva
bronca Francuska 1998.
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 22. listopada 2013.

Portal o životopisima
Portal o športu

Branko Ivanković (Čakovec, 28. veljače 1954.), je hrvatski nogometni trener.

Igračka karijera[uredi VE | uredi]

Igrao je 12 sezona za prvu momčad NK Varteksa iz Varaždina i odigrao 263 prvenstvene utakmice postigavši 31 zgoditak.[1]

Trenerska karijera[uredi VE | uredi]

Između 1985. i 1987. godine te između 1989. i 1995. godine bio je trener NK Varteks iz Varaždina.[1] Sljedeću sezonu vodi HNK Segestu iz Siska, a 1996. i 1997. je na čelu HNK Rijeka.

Godine 1993. trenirao je mladu i Mediteransku reprezentaciju Hrvatske.[1]

Nakon toga, 1994. godine, postaje pomoćnikom Miroslava Ćire Blaževića, koji vodi hrvatsku nogometnu reprezentaciju na Euro 1996 i Svjetskom prvenstvu 1998. godine u Francuskoj gdje osvaja brončanu medalju. Kao član reprezentacije 1998. dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".

U sezoni 1999./00. trener je Hannovera 96, bundesligaškog tima. Na kratko se vraća u Hrvatsku, opet kao pomoćni selektor, ovog puta Mirka Jozića tijekom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2002. (Južna Koreja/Japan). Nakon toga nasljeđuje Blaževića na čelu iranske reprezentacije, kojem je bio pomoćnik na istom poslu od 2001. godine.[2]

Nakon isteka prvog mandata, 3. listopada 2003. godine ponovno je izabran. Iranska nogometna vrsta je tijekom kvalifikacija izborila svoj nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2006. godine u Njemačkoj, za što je za nagradu proglašen počasnim građaninom Teherana.[2]

Ivanković je 6. studenog 2006. postao trenerom Dinama iz Zagreba. Od preuzimanja trenerskog mjesta vodio je Dinamo do osvajanja prvenstva 2007. godine sa 20 uzastopnih pobjeda. Iste godine osvaja kup u finalu pobjedivši Slaven Belupo. Rekorder je po broju uzastopnih pobjeda na klupi Dinama u službenim utakmicama (28!) a nanizao je i rekordne 34 uzastopne službene utakmice bez poraza!

Nakon napada dinamovog izvršnog direktora Zdravka Mamića na njega nakon trećeg mjesta na dvoranskom HNL sezone 2007./08. podnosi ostavku na mjesto trenera kluba i odlazi s te funkcije. Nakon ostavke Zvonimira Solde, 20. svibnja 2008., ponovno je kratko bio trener Dinama. Od prosinca 2009. do svibnja 2011. trenirao je kineski klub Shandong Luneng Taishan s kojim osvaja prvenstvo Kine za 2010. godinu, a 13 bodova prednosti i to bez ijednog reprezentativca u momčadi.[2] Početkom 2012. godine odlazi u Saudijsku Arabiju i preuzima Al Ettifaq[3] u kojem se zadržao nekoliko mjeseci, gdje je došao do završnice Kupa i ušao azijsku Ligu prvaka i samo slučajem nisu bili prvaci.[2] Krajem svibnja 2012. godine postaje trener emiratske Al Wahde[3] u kojem ostaje do 2013.

2. rujna 2013. Branko sjeda po treći put na klupu zagrebačkog Dinama.[4] Nakon niza loših rezultata, Branko dobiva otkaz u Dinamu 22. listopada 2013. [5]

U travnju 2015. je Ivanković preuzeo iranski Persepolis Teheran. Persepolis ima iskustva s hrvatskim trenerima, vodili su ga Stanko Poklepović, Tomislav Ivić, Vinko Begović i Zlatko Kranjčar, a pod vodstvom Poklepovića klub iz Teherana u dva navrata osvajao je naslov prvaka Irana. Tako je Ivanković postao peti trener u povijesti Persepolisa.[6]

S Persepolisom je sezone 2016./17. osvojio deseti naslov iranskog prvaka,[7] koji im je prijašnje 2015./16. izmakao zbog razlike pogodaka, [3] premda su u međusobnim susretima s izravnim protivnikom bili bolji. Sljedeće sezone pravila o ljestvici su promijenili te su o poretku bili bitniji međusobni susreti, a ne razlika pogodaka, koja ih je lani stajala naslova. Persepolis 2016./17. u potpunosti je Ivankovićevo djelo, jer od njegova dolaska 2015. do osvajanja naslova ostala su samo dvojica igrača iz ondašnje postave.[2]

Športsko administrativna karijera[uredi VE | uredi]

Kao dužnosnik bio je klupski tajnik u NK Varteksu od 1981. do 1983. godine.[1]

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Individualna[uredi VE | uredi]

Reprezentacija[uredi VE | uredi]

Hrvatska

Iran-do 23

Iran

Klupska[uredi VE | uredi]

Dinamo Zagreb

Shandong Luneng Taishan F.C

Persepolis Teheran:

  • prvak Irana (1): 2016./2017.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Nogometni leksikon: Ivanković, Branko Preuzeto 13. lipnja 2011.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 2,6 Davorin Olivari: Video: 100.000 ljudi se klanja hrvatskom asu na drugoj strani svijeta 'Ovdje sam megazvijezda! To je uz mene napravio još samo jedan Hrvat!' , Sportske novosti, 18. travnja 2017. Pristupljeno 20. travnja 2017.
  3. 3,0 3,1 3,2 Tomislav Dasović: Cro-treneri osvajaju Aziju od Bliskog istoka do Kine, Večernji list, 25. prosinca 2016. Pristupljeno 20. travnja 2017.
  4. Ivanković po treći put na klupi Dinama, sportske.jutarnji.hr, preuzeto 2. rujna 2013.
  5. Ivankoviću otkaz na klupi Dinama, jutarnji.hr, preuzeto 22. listopada 2013.
  6. Branko Ivanković pronašao novi klub i postao peti Hrvat na klupi Persepolisa, preuzeto 25. rujna 2015
  7. Hrvoje Tironi: Ivanković do naslova i u trećoj zemlji! Za Goal otkriva: Najeduciraniji sam trener svijeta!, Goal.com, 17. travnja 2017. Pristupljeno 20. travnja 2017.