Branko Najman
Branko Najman (Zagreb, 17. prosinca 1949. – Dubrovnik, 12. kolovoza 1996.), hrvatski matematičar i istraživač u polju matematičke analize.
Diplomirao je 1972. na Prirodoslovno-matematičkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i doktorirao 1979. disertacijom o temi Prilog spektralnoj teoriji Klein-Gordonove jednadžbe[1] pod mentorstvom Krešimira Veselića.[2] Zaposlio se na istome fakultetu 1972., stekao zvanje izvanrednog profesora 1984., a redovitog 1988. te djelovao na toj instituciji do kraja života. Bio je gostujući profesor na nizu sveučilišta: Berkeley (1980./82.), Tulane (1985./86.), Calgary (1989./90.), Birmingham, Alabama (1990.), Bellingham, Western Washington University (1992./93.).[3]
Surađivao je s desetak suradnika.[4] Suradnja s Heinzom Langerom osobito se ističe s desetak objavljenih radova.[5] Ukupno je objavio preko 60 znanstvenih radova.[6] Područje rada je obuhvaćalo nekoliko grana matematičke analize, među inima diferencijalne jednadžbe, funkcionalnu analizu, teoriju matrica i operatora te varijacijski račun.[7] Nekolicina radova motivirana je pitanjima iz kvantne mehanike. Pridonio je problemima eliptičkih singularnih perturbacija u prostoru $L^p$, varijacijskoj karakterizaciji svojstvenih vrijednosti u prostorima s indefinitnim skalarnim produktom, primjenom Newtonova dijagrama na problem perturbacija svojstvenih vrijednosti, te primjenom spektralne teorije u Kreinovu prostoru na diferencijalne operatore.[8]
Godine 1995. organizirao je zajedno s Heinzom Langerom u Puli znanstveni skup Krein spaces and applications to differential equations. Sudjelovao je u organizaciji prvoga Hrvatskoga matematičkog kongresa od 18. do 20. srpnja 1996. godine na Sveučilištu u Zagrebu.[9] Kolege i suautori organizirali su memorijalnu konferenciju za Najmana 2000. godine u Interuniverzitetskom centru u Dubrovniku.[10] Iz toga se razvio znanstveni nakladnički niz Najman konferencija.[11]
Za svoj doprinos problemu svojstvenih vrijednosti hermitskih operatora i u problemu nerelativističkog limesa za Klein-Gordonovu i Diracovu jednadžbu dobio je Državnu nagradu za znanstvenoistraživački rad Ruđer Bošković 1991./92.[3][12]
- ↑ Katalog PMF SMK -. katalog.math.hr. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ Branko Najman - The Mathematics Genealogy Project. genealogy.math.ndsu.nodak.edu. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- 1 2 Najman, Branko. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ Branko Najman - Author Profile - zbMATH Open. zbmath.org. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ mathscinet.ams.org. mathscinet.ams.org. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ Branko Najman - Author Profile - zbMATH Open. zbmath.org. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ mathscinet.ams.org. mathscinet.ams.org. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ Najman, Branko. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ Croatian Mathematical Society. Maths History (engleski). Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ Inter University Centre Dubrovnik. iuc.hr. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ 8th Najman Conference. web.math.pmf.unizg.hr. Pristupljeno 30. travnja 2025.
- ↑ Dobitnici Državne nagrade za znanstvenoistraživački rad mzom.gov.hr, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih