Brazilsko-surinamska granica
| Brazilsko-surinamska granica | |
|---|---|
Zemljovid Surinama s granicom s Brazilom na jugu | |
| Osobine | |
| Entiteti | |
| Duljina | 593 km |
| Povijest | |
| Formirana | 1906. |
| Sadašnje stanje od | 1938. |
| Ugovori | Ugovor o granicama |
Brazilsko-surinamska granica je međunarodna granica između Brazila i Surinama, a duga je 593 km. To je najkraća međunarodna granica koju Brazil ima sa svojim susjedima. Surinamsku stranu granice u potpunosti čini Sipaliwini, najveći okrug u zemlji. Brazilsku stranu granice gotovo u potpunosti pokriva savezna država Pará, a samo 52 km granice na istoku je u državi Amapá.[1]

Granica se proteže od tromeđe s Gvajanom na zapadu do tromeđe s Francuskom Gvajanom na istoku. Granično područje između Brazila i Surinama izuzetno je izolirano, s tek nekoliko autohtonih sela i maloka na obalama rijeka.
Na surinamskoj strani granice, najbliži grad je Kwamalasamutu.
Granična linija između ovih dviju država klasičan je primjer granice na razvodnici, u kojem ne postoji dijeljenje hidrografskih slivova između dvije zemlje, te je granica stoga potpuno suha. Dakle, Surinam nema pristup rijekama sliva Amazone, koje teku prema jugu, niti Brazil ima pristup rijekama slivova Courantyne i Maroni, koje teku do sjeverne obale, dijela Atlantika koji graniči s Gvajanom.[2]
Rane kolonijalne ispostave u Južnoj Americi, posebno u Gvajanama, bile su uglavnom ograničene na obalu i rijeke. Gusta amazonska prašuma otežala je potencijalno iskorištavanje resursa koje je potaknulo Francuze, Britance, Nizozemce, Španjolce i Portugalce da koloniziraju regiju zbog teškoća u prelasku terena. To je dovelo do toga da granice između unutarnjih amazonskih regija Surinama, tadašnje nizozemske kolonije zvane Surinam, i Brazila nisu formalno razgraničene sve do nekoliko stoljeća nakon početka njihove prisutnosti u regiji.[3]
Interes za formalno definiranje granice između dviju nacija započeo je u drugoj polovici 19. stoljeća pregovorima između Venezuele, Velike Britanije, Francuske i Brazila o granicama Francuske Gvajane. Nizozemci su održavali prijateljske odnose s Brazilom od stjecanja neovisnosti od Portugala i zatražili su da pričekaju s definiranjem zajedničke granice kako ne bi uznemirili Francusku ili Ujedinjeno Kraljevstvo koji su bili zainteresirani za nepotvrđenu amazonsku regiju. Nakon što je Brazil potpisao ugovore s Francuskom (1900.) i Ujedinjenim Kraljevstvom (1904.) o definiranju svojih sjevernih granica, Nizozemci su 5. svibnja 1906. potpisali Ugovor o granicama kojim su definirane granice Surinama s Brazilom. Ovaj ugovor ratificiran je u Haagu 15. rujna 1908. Ugovorom je granica definirana kao:
Sporazum o osnivanju dviju komisija, jedne brazilske i jedne nizozemske, koje bi zajedno radile na definiranju granice, potpisan je 22. rujna 1931., ali je njihovo osnivanje odgođeno do 1934. Nizozemsku komisiju vodio je nizozemski povjerenik za granicu viceadmiral Conrad Carel Käyser, a brazilsku Brás de Aguiar Dvije skupine povjerenika suočile su se s brojnim izazovima u određivanje točnog položaja granice zbog različitih sezonskih struja tijekom kišnih razdoblja, slivova koji prate neobične rute i nedostatka lokalnog znanja. Dvije komisije su 30. travnja 1938. u Belému zajedno izašle s izvješćem u kojem se navodi da "granica mjeri 593 kilometra i da je postavljeno 59 graničnih oznaka".[4]
- ↑ Fronteiras e Limites do Brasil. info.lncc.br. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. prosinca 2022. Pristupljeno 11. travnja 2023.
- ↑ GANNS, Claudio (1938). studos brasileiros (volume 1, edições 1–3). [S.l.]: Instituto de Estudos Brasileiros
- ↑ FRONTEIRA BRASIL / SURINAME – BREVE HISTÓRICO. info.lncc.br. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. listopada 2021. Pristupljeno 11. travnja 2023.
- ↑ de Oliveira, Reginaldo Gomes, and Andrea Idelga Jubithana-Fernand, eds. From Historical Paths to the Cultural Processes Between Brazil and Suriname. Editora UFRR, 2014.
- (port.) Ugovor o granicama : Puni tekst