Budimski krški sustav

Izvor: Wikipedija
Stalaktitna špilja Pavlove doline

Budimski krški sustav predstavlja više od 80 špilja Budimskog gorja (dijela Srednjodunavskog gorja) od koji su najpoznatije i najveće Špilja planine vidikovca (Szemlõhegy) i stalaktitna špilja Pavlove doline (Pál-völgyi). Neke od njih su koristili špiljski ljudi (npr. Pustinjačku gornju špilju), dok su druge također odigrale važnu ulogu u povijesti (poput ratnog skrovišta u labirintu špilja Budimskog dvorca, te rudarstva u špilji Velike vapnenačke planine (Nagy-Hárs-hegyen) ili u Špilji hrabrih (Bátori-barlang), itd.).

God. 1994., Mađarska je šest špilja budimskog krškog sustava nominirala za upis na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi.[1]

Ulaz u špilju planine vidikovca
Donji ulaz špilje Molnár János
Ime Izvorni naziv Duljina Godina otkrića Opis
Stalaktitna špilja Pavlove doline Pál-völgyi-cseppkőbarlang 7,4 km 1904. Špilja Pavlove doline, koja je nastala djelovanjem termalnih voda, nalazi se u drugoj četvrti glavnog grada i otkrivena je 1904. godine prilikom iskapanja kamena. Njezina do sada istražena duljina od 7,4 km ujedno je i treći najduži špiljski prostor Mađarske. Oko 500 m toga prostora se može posjetiti od 1919. god. Galerije labirintskog sustava su ukrašene karakterističnim otopljenim oblicima i mineralnim padalinama, kao i sigama na nekim mjestima.
Špilja planine vidikovca Szemlő-hegyi-barlang 2,2 km 1930. Špilja planine vidikovca je otkrivena 1930. god., a nalazi na udaljenosti od 800 m od Špilje Pavlove doline gdje je su po prvi put otrkiveni termalni izvori Budima. Uska i visokih prolaza, bogato je prekrivena kokičastim formacijama minerala nalik cvjetači i grožđu. Ova 2200 m duga špilja koju su njezini otrkivači prozvali "cvjetnim vrtom Budimpešte" je otvorena za javnost 1986. god.
Špilja Franjine planine Ferenc-hegyi-barlang 4,1 km 1933. Špilja Franjine planine je otkrivena 1933. god. tijekom podzemnih drenažnih radova. Labirintski sustav ukupne dužine od 4100 m nalazi se na relativno malom prostoru. Jakovljeve kapice i cjevulje se mogu pronaći samo u ovoj špilji, dok su najčešće sige nalik grožđu (botryoidal).
Špilja Matijašove planine Matyas-hegyi-barlang 4,9 km 1930-ih Špilja Matijašove planine se nalazi u neposrednoj blizini Špilje Pavlove doline. One imaju vrlo sličnu morfologiju i vjerojatno su prošlosti bili dio istog sustava. Ova špilja je otkrivena 1930-ih, i dodanas je njezina otkrivena duljina 4900 m. Najdublja točka u špilji se nalazi na 113 m nadmorske visine, gdje doseže sadašnju razinu krša.
Špilja Josipove planine József-hegyi-barlang 5,67 km 1984. "Kristalna" špilja Josipove planine je otkrivena 1984. godine i najbogatija je sigama. Njezina dosada izmjerena dužina je oko 4800 m, a najveća dvorana u špilji, promjera od 70 m dužine, 15 m širine i 20 m visine, je jedna od najvećih hidrotermalnih komora na svijetu. Ova lijepa špilja je prepuna iglama aragonita, multi-generiranim kristalima gipsa i snježno bijelim kalcitnim botridima.
Špilja Molnára Jánosa Molnár János-barlang 7 km 1856. Špilja Molnára Jánosa je nazvana po svom pronalazaču i istraživaču iz 19. st. Ona je jedina aktivna jer se spušta ispod krških razina i poznata je samo zahvaljujući istraživanju ronioca. Njezina duljina je 400 metara i u njezinom sustavu se može mjeriti miješanje voda različitih temperatura.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Caves of the Buda Thermal Karst System na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 14. lipnja 2013.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Najslavnije krške tvorevine na svijetu:

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Budimski krški sustav