Cakavizam

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Cakavizam je užem smislu naziv za izgovorne osobine nekih čakavskih govora, u širem smislu podvrsta čakavskih govora. Obilježava ga depalatalizacija glasa č i njegova zamjena glasom c (npr. cudo, cinit, covik), izgovor glasova s, š srednjim glasom š (śestra, śuma) te glasova z, ž srednjim glasom (npr. źena, źviźda).[1]

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Jedna od uvriježenih predrasuda o cakavizmu je da je to pretežno gradski govor, ali danas to ne odgovara stvarnosti. Ako je ranije i bio u primorskim gradovima, dosad je većinom izumro pod pritiskom književnog standarda, pa su danas većina cakavskih govornika u primorskim i otočnim selima.

  • Primorski cakavizam: najviše Labin, Rabac i okolnih dvadesetak sela istočne Istre, a s manje govornika još gradići Bakar i Trogir. U 20. stoljeću je ranije potvrđeni cakavizam izumro u Senju i Omišu (a nesigurni pokazatelji iz tekstova upućuju na mogući cakavizam u ranijim stoljećima još za Rijeku, Zadar itd.).
  • Otok Lošinj (južni dio): Veli i Mali Lošinj, te susjedni otoci Susak, Srakane, Ilovik i Ist (možda ranije i Premuda?).
  • Otok Cres: grad Cres i Beli, te okolnih desetak sela na sjeveru otoka.
  • Otok Krk, cakavski Khark (jugoistočni dio) - ekstremna "scakavica": Baška i okolna sela Jurandvor, Draga, Batomal, Gorica, Sv. Juraj, Vinca itd. (glagoljski zapisi upućuju na mogući cakavizam Vrbnika već od 14. stoljeća).
  • Otok Rab: grad Rab (već u izumiranju).
  • Otok Pag (cakavski Poag): grad Pag i selo Metajna.
  • Otok Brač, cakavski Broc (sjeverozapadni dio): Milna, Sutivan, Supetar i okolna sela.
  • Otok Hvar, cakavski For (zapadni dio): grad Hvar i okolna sela.
  • Otok Vis: grad Vis, Komiža (ekstremna "cokavica") i većina sela (osim čakavskog Rukavca), te susjedni otok Biševo (cokavski Bisovo), a na otoku Svecu govornici su nedavno izumrli.
  • Dio Šibenika zvan Dolac, u kojem se govorilo cakavicom sve do 1960-ih.
  • Iseljenički cakavizam u Americi (većinom naše ribarske udruge - govor s dosta anglizama umjesto starih romanizama): otočje Breton u delti Missisippija kod New Orleansa, manje skupine uz luke Vancouver i San Pedro u Kaliforniji, te pojedine cakavske obitelji u drugim američkim gradovima.

Značajke cakavizma[uredi VE | uredi]

U poredbi s tipskim palatalnim čakavcima (i inim našim govorima), glavne su zajedničke značajke cakavizma ove:

  • Odnosno-upitna zamjenica većinom glasi ca (rjeđe lokalno ce ili co), te njezine izvedenice zac ili zace (zašto) i cane? ili cene? (zar ne?).
  • I u drugim riječima "tvrdi" palatal č većinom je zamijenjen sibilarom c (rjeđe umekšano ć ili š)
  • Palatali š i ž se također izgovaraju umekšano - približno kao "šj" i "žj" ili u ekstremnim govorima kao sibilari s i z.
  • Umjesto slavenske palatalizacije, u izvedenicama je česta sibilarizacija: npr. buog > bozji, vroag > vrazji i slično.
  • Umjesto palatala đ, lj, nj, u cakavizmu se često govori bez jotiranja obično d, l, n (u tipskoj čakavštini je češće samo j): npr. divli, sliva, supli (šupalj), zmul (čaša), zeli (kupus), nadra (njedra), dimnik (dimnjak) itd.
  • Vrlo su česti raznoliki dvoglasni samoglasnici (tzv. diftongacija), npr oa umjesto a i drugi slični (kod običnih čakavaca se rjeđe nalazi samo uo umjesto o).
  • Nepostojano a u cakavizmu većinom se trajno čuva pri sklonidbi: pasi (psi), macaki (mačori) itd.
  • Osim običnog samoglasnika i, u cakavizmu Kvarnerskih otoka se još izgovara drugo muklo y kao prijelaz prema preglašenom ü.
  • Padeži i plurali u cakavizmu uglavnom nemaju sibilarizacije, pa je vrlo čest polukorijenski izgovor: ruki, nogi, raki, rogi, juhi, dlaki, vlahi, orihi itd.
  • Pripadnost se često izražava ranohrvatskim posvojnim dativom koji je kao apozicija ispred pripadne imenice: coviku glava, planini varh, kamari vroata (sobna vrata), itd. (u običnoj čakavštini je češća romanska konstrukcija npr. "glava od čovika", a u štokavštini tomu odgovara posvojni genitiv kao "glava čovjeka" itd.).
  • Većinom nema posebnog vokativa, nego ga zamjenjuje apelativna konstrukcija: nominativ imenice + glagolski imperativ.
  • Pomoćne čestice složenih glagolskih oblika u cakavizmu su česte kao proklitike ispred glavnog glagola: se-, bi-, će- itd. (u običnoj čakavštini i štokavštini su većinom iza glagola).
  • Slično kajkavštini, i u cakavizmu je vrlo veliki broj povratnih glagola (koji su u štokavštini bez čestice se): se leć, se sist (sjesti), se mislit, se šnit (sanjati), se ucit (učiti) itd.
  • Rijetke su i većinom nejasne razlike između trajnih i svršenih glagola.
  • Izgovor je jako ubrzan i obično bez nenaglašenih dužina, često kao "mitraljeska paljba" i nerazumljiv je književnim štokavcima s otegnutim vokalima.
  • U ekstremnom cakavizmu Komiže i Baške postoje još i druge lokalne osobitosti.


Jezikoslovni pregledi[uredi VE | uredi]

Prvu monografiju o cakavizmu napopisao je Mieczysław Małecki 1927., uspoređujući cakavske i poljske govore. Cakavski govor otoka Suska i Lošinja opisali su Josip Hamm, Mate Hraste i Petar Guberina 1956. Također je niz vrijednih priloga o cakavizmu Komiže objavio Joško Božanić u tridesetak svezaka časopisa "Čakavska rič".

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Mieczysław Małecki, Cakawizm i mazurzenie - doktorska disertacija, Krakow, 1927.
  • J. Hamm, M. Hraste, P. Guberina: Govor otoka Suska. Hrvatski dijalektološki zbornik 1, Zagreb 1956.
  • J. Božanić: časopis "Čakavska rič", sv. 1.- 32., Književni krug Split.
  • M. Milevoj: Gonan po nase (Rječnik labinskog govora). Labin 1993 (2. izdanje u tisku 2007.)
  • D. Geić, M.S. Šilović: Rječnik trogirskog cakavskog govora. Muzej grada Trogira, 1994.
  • A. Roki-Fortunato: Libar Viškiga jazika. Libar Publishing, Toronto 1997.
  • N. Kustić: Cakavski govor grada Paga s rječnikom. Društvo Pažana, Zagreb 2002.
  • N. Velčić: Besedar Bejske Tramuntane. Čakavski sabor i Adamić d.o.o, Cres-Lošinj 2003.
  • P. Šimunović: Rječnik bračkih čakavskih govora. Brevijar, Supetar 2006.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] Hrvatski jezični portal, cakavizam (pristupljeno 14. rujna 2020.)