Carske grobnice Zapadne Xia
| Carske grobnice Zapadne Xia | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
.jpg) | |
| Država |  NR Kina |
| Godina uvrštenja | 2025. (76. zasjedanje) |
| Vrsta | Kulturno dobro |
| Mjerilo | (ii), (iii) |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1736 |
| Koordinate | 38°24′57.9828″N 105°58′16″E / 38.416106333°N 105.97111°E |
  Carske grobnice Zapadne Xia Lokacija carskih grobnica Zapadne Xia u Kini | |
Carske grobnice Zapadne Xia (kineski: 西夏王陵) je UNESCO-ova svjetska baština carskih grobnica kineske dinastije Zapadna Xia (Xi Xia) u podnožju južnog gorja Helan, oko 40 km zapadno od Xingqinga, nekadašnjeg glavnog grada Zapadne Xia, današnjeg Yinchuana, glavnog grada autonomne regije Ningxia. Ova nekropola jedinstveno je svjedočanstvo o dinastiji Zapadna Xia i njezinoj carskoj lozi, koja je trajala gotovo 200 godina, od 11. do 13. stoljeća. Ovaj mauzolejski kompleks jedan je od najvećih i najbolje očuvanih carskih mauzolejskih kompleksa u Kini i poznat je kao „orijentalne piramide”.
Smještene uz Put svile, carske grobnice Zapadne Xia postale su multikulturalna civilizacija po uzoru na kineske carske tradicije, s budizmom u svojoj srži. Zbog toga su upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji 2025. godine jer „odražavaju vjersko i društveno-političko nasljeđe dinastije Zapadna Xia”.[1]
Dinastiju Zapadna Xia osnovali su 1038. godine Tanguti, nomadski stočari koji su se naselili u regiji koju je presijecao Put svile i okupili raznoliko stanovništvo koje su, osim Tanguta, činili narodi Han, Tibetanci, Ujguri, Kitani i Džurdži.
Kontaktom s trgovcima, karavanima, redovnicima i nomadima, Tanguti su razvili civilizaciju temeljenu na kineskom carskom modelu, čiji je budizam bio bitan dio. To potvrđuju vrlo velika, raznolika arhitektonska nalazišta, kao i mnoštvo predmeta iskopanih na arheološkom lokalitetu, uključujući fragmente stela na tangutskom pismu. Dinastija Zapadna Xia trajala je sve dok ju nije uništila mongolska vojska Džingis-kana 1227. godine.
Xingqing, glavni grad zapadnog Xia i grobni kompleks dugo su bili nepoznati. U moderno doba, o njima je prvi put izvijestio njemački pilot Wulf-Dieter Graf zu Castell-Rüdenhausen, koji je zabilježio lokaciju na zračnoj fotografiji, objavljenoj 1938. godine u njegojoj knjizi „Letenje u Kini”.[2]
.jpg)
Carske grobnice Zapadne Xia svjedoče o kulturnim i vjerskim utjecajima iz više izvora, od tradicija dinastija Sung i Tang do vjerovanja i pogrebnih običaja Tanguta, gdje je dominiralo pridržavanje budizma i zadržale su se tradicije predaka. Te se karakteristike u potpunosti odražavaju u prostornoj organizaciji, dizajnu i arhitekturi pogrebnog kompleksa Zapadne Xia. Svaka grobnica, bilo da se radi o mauzoleju, podređenoj grobnici, ili sustavima za zaštitu od poplava, sačuvani su na svojoj izvornoj lokaciji u netaknutom prirodnom pustinjskom okruženju. Također je sačuvana njihova vizualna i duhovna veza s planinama Helan.[1]
Lokalitet, koji je djelomično iskopan od 1972. godine, otkriva zamršene detalje poput unutarnjih trgova, cesta, dvorišta i podzemnih palača, a svi svjedoče o veličini Zapadnog kraljevstva Xia.
Devet carskih mauzoleja prostiru se na više od 50 četvornih kilometara, raspoređeni od juga prema sjeveru na udaljenosti od oko 10 km, pri čemu su najraniji carevi sahranjeni na jugu, a kasniji carevi prema sjeveru. Od trenutnih iskopavanja, samo je mauzolej broj 3 adekvatno iskopan i istražen. Ovaj mauzolej se pripisuje prvom caru Zapadne Xia Jingzongu, rođenom kao Li Yuanhao (1003.–1048.). Arhitektonski predstavlja utvrđeni paviljon-toranj koja spaja tradicionalne stilove mauzoleja i hrama s budističkim karakteristikama.
Svi mauzoleji imaju sličan raspored, obično se sastoje od pravokutnog vanjskog ogradnog zida s parom portala/kula na južnom kraju, jednog ili više paviljona (obično par) s memorijalnim stelama, pravokutnog barbakana ispred ulaza u kvadratni ili pravokutni unutarnji ograđeni prostor, sa stražarnicama na četiri kuta. Čvrsti grobni humak izgrađen nad mjestom ukopa izgrađen je od nabijene zemlje. Postavljen je izvan središta, u sjeverozapadnom dijelu unutarnjeg ograđenog prostora, širok je do 30 metara i visok 23 metra. U grobnim humcima postoje rupe koje su izvorno podupirale drvene grede, a budući da je u svakom mauzoleju pronađen velik broj pločica, vjeruje se da su sačuvani humci bili samo jezgra većeg arhitektonskog spomenika, obloženog ciglama, crijepnim strehom i ukrasnim skulpturama na svakoj razini.[3]
- 1 2 UNESCO-va svjetska baština: 26 novih mjesta upisanih na popis, 17. srpnja 2025. (engl.) Pristupljeno 1. siječnja 2026.
- ↑ Tangutski kraljevski grobovi blizu Yinchuana. Muqarnas Volume X: An Annual on Islamic Art and Architecture - web.archive.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 18. rujna 2009. Pristupljeno 1. siječnja 2026.(engl.)
- ↑ Cheng Xu, Yubing Du, Mauzoleji zapadnog Xia (西夏陵), Dongfang chubanshe, 1995., str. 163.– 174. ISBN 7-5060-0673-1
- "Xixia (Western Xia) Mausoleums: Excavation and Protection Underway", People's Daily
- Across China: Western Xia Imperial Tombs seek world heritage status - Xinhua, English.news.cn, People's Daily
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Carske grobnice Zapadne Xia |
| Kulturna dobra (41) | Carske grobnice dinastija Ming i Qing (2000.) • Carske grobnice Zapadne Xia (2025.) • Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu (Zabranjeni grad) i Shenyangu (Palača Mukden) (1987.) • Planinski ljetnikovac i okolni hramovi u Chengdeu (1994.) • Skulpture u stijenama Dazua (1999.) • Povijesni spomenici Dengfenga, Henan (2010.) • Diaolou tornjevi Kaipinga i okolnih sela (2007.) • Fanjingshan (2018.) • Huashanske slike na stijenama (2016.) • Mauzolej prvog kineskog cara s njegovom terakotnom vojskom (1987.) • Kineski zid (1987.) • Klasični vrtovi Suzhoua (1997.) • Spomenici drevnog kraljevstva Koguryo (Prijestolnice i grobnice) (2004.) • Kulangsu, povijesno međunarodno naselje (2017.) • Kulturni krajolik rižinih terasa Honghe Hanija (2013.) • Kulturni krajolik šuma čaja planine Jingmai u Pu'eru (2023.) • Palača Potala, hram Jokhang i palača Norbulingka u Lasi (1994.) • Arheološki ostaci grada Liangzhua (2019.) • Stari dio grada Lijianga (1997.)• Longmen špilje (2000.) • Nacionalni park Lushan (1996.) • Ljetna palača u Pekingu (1998.) • Povijesno središte Makaa (2005.) • Mogao špilje 1987.) • Nebeski hram s carskim žrtvenikom u Pekingu (1998.) • Stari dio grada Pingyaoa (1997.) • Put svile, mreža putova u koridoru Chang'an-Tianshan (2014.) • Quanzhou, emporij Song-Yuan Kine (2021.) • Planina Qingcheng i Dujiangyan sustav za navodnjavanje (2000.) • Konfucijev hram, groblje i rezidencija porodice Kong u Qufu (1994.) • Središnja os Pekinga (2024.) • Tuloui Fujiana (2008.) • Tusi mjesta (2015.) • Veliki kanal (2014.) • Kompleksi građevina u planinama Wudanga (1994.) • Planina Wutai (2009.) • Lokalitet Xanadua (2012.) • Drevna sela Anhuija: Xidi i Hongcun (2000.) • Yin Xu kod Anjanga (2006.) • Špilje Yunganga (2001.) • Zapadno jezero, kulturni krajolik Hangzhoua (2011.) • Nalazišta pekinškog čovjeka u Zhoukoudianu (1987.) |  |
|---|---|---|---|
| Prirodna dobra (15) | Pustinja Badain Jaran (2024.) • Chengjiang nalazište fosila (2012.) • Danxia reljef (2010.) • Hoh Xil Qinghaija (2017.) • Kalcitne terase Huanglonga (1992.) • Hubei Shennongjia (2016.) • Pokrajinski park u dolini Jiuzhaigou (1992.) • Južnokineski krš (20057.) • Rezervati velikog pande u Sečuanu (2006.) • Nacionalni park Sanqing Shan (2008.) • Tanšan Xinjianga (2013.) • Zaštićena područja u nacionalnom parku "tri paralelne rijeke" u Yunnanu (2003.) • Pokrajinski park Wulingyuan (1992.) • Utočišta ptica selica na obali Žutog mora (2019.) | ||
| Mješovita dobra (4) | Slikovita područja Emei Shana i Veliki Buda u Leshanu (1996.) • Gorje Huang Shan (1990.) • Planina Tai Shan (1987.) • Gorje Wuyi (1999.) | ||
| Nematerijalna svjetska baština (36) | Akupunktura i moks tradicionalne kineske medicine (2010.) • Velika pjesma etničke skupine Kam (2009.) • Farmerski ples kineskih Koreanaca (2009.) • Festival zmajskog broda (2009.) • Epska tradicija Gesar (2009.) • Glazbalo i glazba Guqina (2008.) • Hezhen Yimakan pripovijedanje* (2011.) • Glazbena tradicija Hua’er (2009.) • Khoomei, mongolsko umjetničko pjevanje (2009.) • Tradicionalna kineska arhitektura od drveta (2009.) • Kineska kaligrafija (2009.) • Kineski drvorez (2009.) • Kinesko kazalište sjenki (2011.) • Kineska tradicionalna lučna mostogradnja (2009.) • Majstorstvo rezbarenja kineskih pečata (2009.) • Kinesko tiskanje pomičnim drvenim slovima* (2010.) • Kineska umjetnost rezanja papira (2009.) • Kun Quopera (2008.) • Tradicionalna tehnika proizvodnje Li tkanina (2009.) • Tradicionalno pečenje okamina u Longquanu (2009.) • Kirgiški ep Manas (2009.) • Mazu, vjerovanja i običaji štovanja božice mora (2009.) • Meshrep* (2010.) • Majstorstvo Nanjing Yunjin brokata (2009.) • Glazbena izvedba Nanyin (2009.) • Pekinška opera (2010.) • Festival Qiang, kineska nova godina* (2009.) • Budistička umjetnost Regonga (2009.) • Serikultura (uzgoj dudovog svilca) i proizvodnja svile (2009.) • Urtiin Duu, tradicionalna narodna duga pjesma1) (2009.) • Uyghur Muqam, Ujgura iz Xinjianga (2008.) • Vodootporna tehnologija kineskih džunki* (2010.) • Glazbeni ansambl vjetra i udaraljki u Xi'anu (2009.) • Tradicionalni obrt oblikovanja Xuan papira (2009.) • Yueju opera (2009.) • Zhusuan, kinesko znanje i vještina računanja uz pomoć abakusa (2013.) | ||
|
1) Zajednička svjetska baština Kine i Mongolije; * Svjetska baština u opasnosti | |||